Patuljci se ne daju lako!

Rat nas nije zastrašio toliko pa neće ni megalomanske ambicije BiH i lokalnih moćnika!

Za nas ekologe ili bar kako sami sebe skromno nazivamo “ljubiteljima prirode”, rat još nije završio.

Za one klonule duhom nema mjesta među nama. Oni nek’ i dalje posjećuju mondena ljetovališta i nek’ budu viđeni u svim iole značajnijim zadimljenim kafićima. Ne zavidite im na slikama sa plaža ispred luksuznih svjetskih ili  hotela na Jadranu. Nekome je to svrha života. Pokazati sebe (čak i svoju golotinju) da bi prikrili manjak samopouzdanja u sebe, da bi bili face jer pobogu, ne može svaka šuša u Antaliju, Tunis, Maroko…

Raspravu o preskupom takmičarskom ribolovu (i/ili recimo šaranskom) sam već odavno završila na svim mogućim eko i ribolovnim forumima! Potrošila sam toliko novaca (ponekad i živaca) da sam komotno mogla kao i drugi posjetiti sve iole, za naš džep, dostupne turističke destinacije!

U čemu je razlika? U čemu je poenta?

More, jadransko i tursko (dok još niko nije znao za Antaliju jer imam rodbine tamo) sam vidjela dok me je još babo vozikao za vrijeme stare Juge starim evropskim drumovima. Ništa nisam propustila. Sve sam živo upijala svim svojim čulima.

Ali da ne idem u krajnost zadržati ću se samo na jednoj  veoma važnoj činjenici.

Mnogi u našoj domovini ne poznaju ni svoj uži zavičaj kako treba a tek sve ljepote Bosne i Hercegovine!

Odakle to znam? Odgovor je jednostavan. Mnogi u Tuzli (a tek u kantonu ili u BiH)  i ne znaju gdje se nalazi npr. ovo jezero!

Kako do njega doći?

Svi pitaju koliko ima kilometara do njega a niko ne pita za tačan njegov položaj! Pa i položaj sa ekološkog stanovišta!

Uskoro ćemo ovakve slike gledati samo kao wallpapers na našim kompjuterima! Kad ovo bude zatrpano biti će kasno za kajanje!

Koga briga za stanovnike mjesnih zajednica Bukinje, Plane, Šićki itd.?

Šta mogu mravi? Šta sve mogu patuljci kad su združeni?

Nemam namjeru da nekog vraćam u osnovnu školu. Prosudite sami!

Peticija građana ovog mini-regiona je već krenula. Peticija građana prema kojima se Tuzla odnosi nekako maćehinski!

Na sramotu nam ako ne potpomognemo ovu akciju. Akciju naših komšija.

Dokažimo da se patuljci ne daju lako!

Sad je do vas!

p.s.

Autorska prava na slike su u vlasništvu Facebook-grupe u sklopu:

*Peticije za očuvanje jezera “Kop” Šićki Brod*

na linku:

http://www.facebook.com/group.php?gid=110010499036728

Nadam se da mi Roko i Rusmir neće zamjeriti na ovoj mojoj maloj krađi!

Unaprijed zahvalna!

Vaša EDINA*

*BISTRO NARODE*

 

Patuljci pojma nemaju

Danas sam sa tabkom* posjetila jezero na kopu Šićki i ne malo sam bila iznenađena neinformiranošću izletnika o skorašnjoj mogućnosti da ovaj biser nadomak Tuzle nestane sa lica zemlje!

Nisu željeli da ih slikamo i ovjekovječimo njihovo pijančevanje i krkanluk. Haman su se prepali naših novih skupocjenih mobitela i digitalnih fotoaparata i malene sveščice u kojoj smo mislili da zapišemo pokoju notu sa ovog predivnog jezera čije obale su tek počele da se bude u svoj svojoj proljećnoj ljepoti.

Do 1. Maja (praznika rada) kada se ovdje očekuje veliki broj izletnika, drveće ima da olista u onoj tipičnoj svijetlo zelenoj boji karakterističnoj za rano proljeće.

Ima da prorade i mini deponije smeća od tih istih nesavjesnih izletnika, kampera, ribolovaca!

U gore spomenutu svešćicu niko nije htio da upiše svoje utiske o ljepoti ovog jezera.

Kad sam spomenula da neke od njihovih potpisa za eventualnu peticiju mogu da skeniram i postavim na internet u sklopu AKCIJE I PETICIJE ZA OČUVANJE JEZERA, sa strahom su odbili, obrazlažući to činjenicom da se oni ne miješaju u politiku a pojedini čak i da im se .ebe šta će biti sa jezerom!

Hmm….

Baš čudno, zar ne?

Hajde de. Makar smo im pokvarili onaj dobro nam poznati i bahati osjećaj dokone sigurnosti u njihovo nedodirljivo “ponašanje”  i naglasili da makar neko prati svaki njihov pokret. Pogotovo, eventualno bacanje smeća. Konkretno pivskih flašica koje su letjele i u jezero i na prilazni put a nije još ni podne bilo! Sudeći po hrani i piću (nismo zavirivali u tuđe jer su nas sami pozvali što smo glatko odbili), njihova terevenka će se završiti sutra u subotu ili možda čak i nedjelju.

Neko sa strane bi rekao, blago njima, uživaju. Ja bih prije rekla da su vidjeli sami sebe. Najmanje ljepotu prirode u kojoj su tobože došli da uživaju.

To je onaj jedinstven osjećaj koji kao pojedinka ne mogu da opišem. Ima ljudi na kugli zemaljskoj samozadovoljnih sobom koji ne mare za ostale. Koje je briga za danas a za sutra, lako ćemo.

Ne bi mi bio problem zbližiti se s takvim ljudima. Naprotiv. Druželjibiv sam tip.

Mnogo veći problem bi mi bio, gdje naći pogodno mjesto uz obalu jezera a da ne budem blizu takvima ili sličnim njima!

Ja u prirodu i na vodu dolazim da uživam svim svojim čulima.

Zašto imam oči a da ne gledam ovaj biser nadomak Tuzle?!

Zašto imam uši pa da ne slušam poj ptica pjevačica i prelijetanje grmuša u obližnjem šipražju. Znači, daleko od gradske buke!

Voda je toliko čista da se komotno može i napiti iste. Znači s njom mogu i utoliti žeđ ako je baš zapelo. U najmanju ruku, umiti se njom!

Ovdje se diše punim plućima. Od nastanka jezera pa do danas, priroda je učinila svoje. Bogatstvo flore i faune ovdje je nemjerljivo.

I sad sve to teba da se uništi zbog megalomanskih težnji (da sad i ja ne zadirem u ekonomsku politiku) lokalnih moćnika obećavajući lažan prosperitet lokalnom stanovništvu Šića, Bukinja, Tuzle a kaobajagi i cijele BiH!

Hmm…

+++

+++

(post u doradi…)

Više slika na posebnoj stranici sa desne strane ovog bloga ili direktno na linku:

Moj jubilarni stoti post

Ako ne brojim još nekih stotinjak i kusur napisanih pa obrisanih i ponovno dizanje ovog bloga poslije početnog razočarenja, sad s razlogom slavim svoj stoti post ovdje na WordPress-zajednici! Tačnije, ovaj sad koji pišem je stotinu i prvi (101)!

Izgleda da sam odabrala sretan naziv za blog  jer iza mene stoji kako već rekoh preko sto realiziranih postova (preko 150 obrisanih zbog meni samo poznatih razloga oko autorizacije istih + brisanja prvobitnog bloga)!

Odabrala sam jednostavnu i preglednu temu (Rubric). Lakše se  i meni i čitaocima snaći na jednostavnoj podlozi (predlošku) za blog. Nisam baš ljubitelj darkerskih (mračnjačkih) tema!

Sve sam to strpala na 34 stranice (osim naslovnice), svrstala u 29 kategorija (nadam se da će ih biti još) te sam sve to tagirala sa preko 1300 pojmova! E, sad, koji su mi najbolji tagovi osim riječi riba, ribolov, priča … Na vama je da otkrijete!

Ne vjerujete?!

Provjerite…

POSLJEDNJIH MJESEC DANA

Šta je od toga doprinijelo dobroj posjeti ovog bloga za relativno kratko vrijeme (za manje od petnaestak mjeseci skoro 36.000 unikatnih posjeta) to je do čitalaca i komentatora bloga kojima sam neizmjerno zahvalna!

ZADNJIH SEDMICA…

Zašto?

VIŠEMJESEČNI STALNI PORAST

Dnevna posjeta nije padala ispod broja 50 a uzlazni trend se nastavio i u Novoj 2010. godini sa ne manje od 150-ak posjeta. Ja sam zadovoljna. Pogotovo što sam to postigla sa samo stotinjak postova. Za naše BiH razmjere, vjerujte, sasvim dovoljan razlog za osmijeh na mom licu! ((( 😀 )))

UZLAZNI TREND SE NASTAVLJA I U JANUARU 2010. GODINE!

Da rezimiram.

Pisala sam iskreno dodavajući ekološku notu svakom mom postu.

Svi napisi i fotografije su uglavnom moji (99 %) osim službenih dokumenata (pravilnici i satnice takmičenja)  Ribolovnog saveza Federacije BiH i dokumenata i linkova koji su ukazivali na narušavanje osnovnih sportskih i ekoloških normi. Od kako pišem na taj način, nemam više protestnih nota u e-mail sandučiću!

Od oktobra 2008. god. (od ponovnog dizanja bloga) uvela sam ono što sam trebala i na prvobitnom blogu a to je opcija komentarisanja mojih postova samo od strane registrovanih korisnika WordPress zajednice.

Rezultat?

Nula spam poruka a nije bilo ni nedoličnih komentara na moju osobnost, nacionalnih i sl. ispada! Što bi se reklo, bila sam rahat!

Za ovu godinu i kusur dana, pisala sam narodskim, uobičajenim jezikom iako sam mogla mnogo više da koristim stručnu terminologiju iz ove oblasti. Nadam se da sam tim zaslužila mnogo više pažnje (posjeta) na ovoj blogerskoj zajednici a ne da ljudi bježe od nerazumljivih im pojmova i fraza kao što je to slučaj na nekim drugim blogovima ili web-portalima sa tačno određenom tematikom!

Odabrala sam WordPress za razliku od domaćih blog davača usluga (provajdera)!

Ovdje nemam bezvezne cenzure samo zato što se nekome ćejfne pa obriše moj blog ili mi pošalje preteću notu! Ne želim da “živim u strahu” da će mi neki nadobudni (sarajlija) drkator obrisati blog  jer mu nisam poslala gole cice i guzu ili nisam pristala na njegove neutažive pozive (pozivi putem e-mail-a) na promiskuitetno ponašanje!

Sad je do vas. Razmislite da li da pišete redimo na blogger ba (ne volim da ih reklamiram!) i imate preko 300.000 posjeta ili ovdje 10.000 pošteno zarađenih ali bez ružnih komentara.

Naši ljudi (bosanci i hercegovci, uopšte balkanci) su ti takvi. Ako ništa drugo onda iz obijesti šaraju (surfaju) Internetom i gledaju kako će kome pošteno uvaliti. Nauditi s pokušajem rušenja nečijeg kredibiliteta!

Naravno, moji takmičarski uspjesi nisu baš svjetski iako sam iako sam se izborila za učešće i učestvovala na nekoliko svjetskih prvenstava. Bosna je mala zemlja pa joj je i “sportski budžet” mnogo manji a i malo je sluha od “glavonja odozgo” za ovaj plemeniti sport. Kad su tu još u pitanju i naše žene, moje kolegice, diskriminacija je tim gora! Malo mi je teško priznati ali skoro zavidno sam gledala na lijepo i prikladno obučene i dobro opremljene takmičarke iz Italije, Njemačke, Francuske, Španije, Portugala, Belgije, Engleske…  😥

Nadam se da vam baš i ne moram sve pojašnjavati. Nešto skontajte i između redova!

Zbog svega gore navedenog, ove godine se vjerovatno, povlačim iz takmičarskog ribolova. Nisam baš definitivno odlučila. Možda ostanem u sudijskoj organizaciji. O tom, potom!

Zašto?

Pa, previše sam svoga novca utrošila na ovaj sport. Ne, ne žalim. Ne znam gdje se odlivaju pare za vrhunske takmičare niti hoću da znam. Nije sad moje da polemišem ovdje na blogu. Imaju specijalizovani forumi za to!

Sama sebe da hranim, brinem se za prenoćišta (često sam se osim na takmičarskoj stazi smrzavala i u kolektivnim smještajima), sama da se snalazim za mamce, krmu, osnovni i dodatni ribolovni pribor te ogromni izdaci za gorivo.

Neću više. Nema šanse!

Sva sreća, matičnom klubu ništa ne dugujem. Imam stalni posao pa u skladu s tim sam sve što mi je bilo potrebno svih ovih godina, sama sam sebi kupila i dovijala se na razne načine kako da odem na pojedina ribolovna takmičenja! Na sramotu mom matičnom ribolovnom klubu i SRSBIH tačnije Federacije BIH!

Ne.

Dosta je toga više!

Ako bude zdravlja i dovoljno novaca u ovo nadolazeće recesijsko vrijeme (glavni val recesije nije još dobrano udario po BiH!) biti će još divnih reportaža sa rijeka,  jezera te turističko-ekoloških destinacija u BiH.

To je i svrha ovog bloga. Zar ne?

BISTRO*

Vaša Edina.