Patuljci se ne daju lako!

Rat nas nije zastrašio toliko pa neće ni megalomanske ambicije BiH i lokalnih moćnika!

Za nas ekologe ili bar kako sami sebe skromno nazivamo “ljubiteljima prirode”, rat još nije završio.

Za one klonule duhom nema mjesta među nama. Oni nek’ i dalje posjećuju mondena ljetovališta i nek’ budu viđeni u svim iole značajnijim zadimljenim kafićima. Ne zavidite im na slikama sa plaža ispred luksuznih svjetskih ili  hotela na Jadranu. Nekome je to svrha života. Pokazati sebe (čak i svoju golotinju) da bi prikrili manjak samopouzdanja u sebe, da bi bili face jer pobogu, ne može svaka šuša u Antaliju, Tunis, Maroko…

Raspravu o preskupom takmičarskom ribolovu (i/ili recimo šaranskom) sam već odavno završila na svim mogućim eko i ribolovnim forumima! Potrošila sam toliko novaca (ponekad i živaca) da sam komotno mogla kao i drugi posjetiti sve iole, za naš džep, dostupne turističke destinacije!

U čemu je razlika? U čemu je poenta?

More, jadransko i tursko (dok još niko nije znao za Antaliju jer imam rodbine tamo) sam vidjela dok me je još babo vozikao za vrijeme stare Juge starim evropskim drumovima. Ništa nisam propustila. Sve sam živo upijala svim svojim čulima.

Ali da ne idem u krajnost zadržati ću se samo na jednoj  veoma važnoj činjenici.

Mnogi u našoj domovini ne poznaju ni svoj uži zavičaj kako treba a tek sve ljepote Bosne i Hercegovine!

Odakle to znam? Odgovor je jednostavan. Mnogi u Tuzli (a tek u kantonu ili u BiH)  i ne znaju gdje se nalazi npr. ovo jezero!

Kako do njega doći?

Svi pitaju koliko ima kilometara do njega a niko ne pita za tačan njegov položaj! Pa i položaj sa ekološkog stanovišta!

Uskoro ćemo ovakve slike gledati samo kao wallpapers na našim kompjuterima! Kad ovo bude zatrpano biti će kasno za kajanje!

Koga briga za stanovnike mjesnih zajednica Bukinje, Plane, Šićki itd.?

Šta mogu mravi? Šta sve mogu patuljci kad su združeni?

Nemam namjeru da nekog vraćam u osnovnu školu. Prosudite sami!

Peticija građana ovog mini-regiona je već krenula. Peticija građana prema kojima se Tuzla odnosi nekako maćehinski!

Na sramotu nam ako ne potpomognemo ovu akciju. Akciju naših komšija.

Dokažimo da se patuljci ne daju lako!

Sad je do vas!

p.s.

Autorska prava na slike su u vlasništvu Facebook-grupe u sklopu:

*Peticije za očuvanje jezera “Kop” Šićki Brod*

na linku:

http://www.facebook.com/group.php?gid=110010499036728

Nadam se da mi Roko i Rusmir neće zamjeriti na ovoj mojoj maloj krađi!

Unaprijed zahvalna!

Vaša EDINA*

*BISTRO NARODE*

 

Bosanski Brod – majstorica bez presedana!

PRVI DAN

Da mi je ko pričao da će biti ovako kako je bilo, ne bih mu vjerovala.

Naivna i sportski natrojena, izdržala sam i ovo mučenje od takmičenja (ribolovna majstorica), mržnjenje, vjetar, stalnu prijetnju od padanja kiše ili snijega, materijalni trošak jer klub nema para, definitivno!

Tabko je došao u zakazano vrijeme (6 h izjutra) i krenuli smo. Gdje god je mogao pržio je po gasu. Negdje čak i preko 120km/h što je puno s obzirom na naše stanje na putevima!

07:45 h

Ovo je već nadomak Bosanskog Broda. Prije nismo uspjeli ni slikati nešto posebno jer je bio mrkli mrak.

Čuvena (Dodikova) rafinerija, vidi se u daljini!

Iako vidno umoran od neprospavane sajberske noći, Tabko se nije baš žalio.

U 07:50 h, znači za manje od dva sata, stigli smo na odredište.

Tabko, svaka čast!

Brod je u jutarnjim satima djelovao sablasno pusto! Osim ljudi na biciklima koji su žurili na posao jedino se osjećala živost na graničnom prijelazu prema R. Hrvatskoj!

Bez puno zapitkivanja lokalnih mještana (svi nekud žure) lako smo pronašli tablu sa natpisom “LOVAČKI ROG”.

Staza je odmah tu pored ovog ugostiteljskog objekta za koji sam se iskreno nadala da će nas domaćini ugostiti u njemu! Na sramotu im!

Vraga! Na kraju drugog dana spremili su nam “svadbarsku” šatru umjesto da se zgrijemo u toplom objektu.

Sam dolazak na Savu, nije obećavao mnogo. Dokle god je pogled sezao, nigdje nikoga.

Kontam poranili smo.

Mah… Vraga poranili. Stigli smo koji sat prije zvanične prijave ali od ostalih takmičara, nikoga na vidiku. Čak ni od organizatora!

Hmm… Sumnjiva dobrodošlica!

Kasnije su tek dodata obilježja sportskog saveza te Federacijska i zastava RS-a!

I to ovako. Žalosno za vidjeti!

A tek onda ovako…

Zbrka oko vremena potrebnog za prijavu takmičara (promjena termina), nepotrebno nerviranje i mrženjenje uz to, neregulisana staza i sektori, pomaganje drugim takmičarkama koje istini za volju ne znaju ni udice da svežu kako treba, glavne su odlike ove maškarade od toliko dugo očekivane “MAJSTORICE”.

Nije nevjerovatno! U nas uvijek prolaze mamine i tatine maze, sponzor-tipovi osoba. Ništa me ne čudi. Više se sama sebi čudim što sam uopšte i došla na ovako nešto jer svakako nisam imala plasman za prolazak dalje (odlazak na svjetsko). Otišla sam samo da bih zadovoljila formu korektnog člana sportsko-ribolovnog saveza BiH. Ništa drugo me ne bi moglo pokrenuti na ovakvo takmičarsko mučenje i “stostruko tumačenje” saveznih ribolovnih  pravila! 

Bolje bi bilo  da sam se  grijala uz radijatore u svom stanu vikendom. Ionako ne idem dalje na svjetsko. Čak i da sam bodovno prošla, ne bih išla dalje.

Sportsko-ribolovni savez je preslab da nam obezbijedi kakve-takve normalne uslove za boravak i takmičenje van BiH.

Uvjerila sam se u to prilikom odlaska u Livorno-Italija ili na Jarunu u Hrvatskoj! 

Makar bih bila odmornija za narednu radnu sedmicu! Hmm…

Ovo je definitivno Majino vrijeme! Jedina naša respektabilna takmičarka iz Federacije BiH!

Naprijed Majo!

Nemoj nas obrukati na sljedećem Svjetskom!

Takmičarke iz RS ne vrijedi ni spominjati!

Sva sreća da smo imali rezervirano spavanje kod gazda Jove koji “opasno operiše” s nekoliko kuća za izdavanje! Bilo sobe, bilo cijele kuće!

Sve je bilo u redu osim grijanja!

Eheee… Sva sreća, domaćin je obezbijedio dovoljnu količinu pokrivača (deka-ćebadi i nekakve ogromne, čiste jorgane)!

Skidam mu kapu! Makar sam se naspavala kako treba i koliko-toliko odmorila za naredni takmičarski dan.

Dok smo mi, ženski spol ( 😀 ) prčkale nešto oko večere, Miro i Tabko su se grijali uz vruću kafu i ljutu rakijicu i rezimirali utiske sa takmičarske staze! Pardon! Miro ne pije alkohol!

Tabko-u je očito bilo dosadno! I da je htio, nije to mogao sakriti!

DRUGI DAN

Pehari, zahvalnice za takmičare i takmičarke!

Tabko je pratio proglašenje pobjednika  iz automobila. Nepojmljiva zima za ovo doba godine…

Na kraju, dobar ručak ali pod šatrom! Tabko nije htio ni da izađe iz automobila!

Shvatila sam njegove razloge. Požurila sam da ručam, pozdravim se s rajom i da “zapalim” za Tuzlu što prije!

Ciganluk!

Čak su nam i cigani-svirači odnekud došli. Organizator im nije dozvolio sviranje za vrijeme ručka! Ne znam zašto! Imam osjećaj da oni nisu bili dio sveukupne ceremonije tj. maškarade od ovog takmičenja! Ili su brukali organizatore! A da dobro sviraju, sviraju vala!

Više slika na linku: http://edinameskovic.wordpress.com/bosanski-brod-oktobar-2009/

Dosta od mene za sad. Dosta o Brodu, skoro mrtvom gradu! Nigdje mladalačke živosti, nigdje buregdžinica ni ćevapa kao u mojoj Tuzli!

Čak i u lokalnom TUŠ-ovom prodajnom objektu nije bilo neke posebne potrošačke groznice! Osjećaj kao da sam u ukletom gradu nije me napustio sve dok nisam prešla  onu nevidljivu ali osjetno različitu (duhom i srcem) granicu između RS-a i Federacije BiH!

Eto me tebi, sprečanska dolino, zavičaju moj!

Iz moje arhive provjerenih anegdota i viceva o ribolovu

Jedan  bračni par otišao je na odmor u ribarski rezervat na sjeveru. Muž
je uživao  u  ribarenju, posebno  u  ranim  jutarnjim  satima a žena se
najradije odmarala  čitanjem. Jednog  je dana muž ostao spavati jer je bio
na  noćnom ribarenju. Budući da nije do tada nikada bila na jezeru, žena je
odlučila  da  iskuša  čari  jutra  na vodi. Odvezala je sama čamac, sjela i
zaveslala  prema  pučini. Veslala je neko vrijeme, i kad joj je bilo dosta,
izvadila  je  knjigu  iz torbe i počela čitati.
Nakon nekog vremena, do nje dovesla  mjesni  šerif.  Kad je vidio žensko
biće u čamcu, sasvim se čamcem približi k njoj i pozdravi je:
– “Dobro jutro, gospođo! Šta radite ovdje?”
– “Čitam knjigu!”,  odgovori  mu  ona i u sebi  pomisli: “Zar to nije
očigledno?”
– “Vi ste na području, gdje je zabranjeno ribariti”, obznani joj šerif.
– “Pa zar ne vidite da ja ne lovim ribe?”
– “To da, ali ipak imate svu opremu. Morat ću vas prijaviti!”
– “U  redu, ako to učinite, ja ću prijaviti vas – zbog silovanja!”
razljućeno odgovori žena.
– “Na osnovu čega, pa ja vas nisam ni dotakao!” začuđeno će šerif!
– “Da,” dočeka ga ona, “ali imate za to svu opremu!”

POUKA: Nikad se ne prepiri sa ženom ribolovca . Ta zna razmišljati!

                    *   *   *

Žali se Fata svojoj komšinici:
– “Kad god moj Mujo kupi dozvolu nikad ribe ne uhvati. A kad ne kupi onda njega uhvate!”

                    *   *   *

Pošto je prepio čitav dan, jedan ribar ujutro je ustao i zbog velike glavobolje ode u apoteku i kaže:
– “Daj mi aspirin, paracetamol, kafetin i uzmi i ti šta piješ pa naplati.”

                    *   *   *

– Dugo ste ribar ?
– Već hićme godina.
– I nije vam dosadno sjediti tu satima i čekati
da riba možda zagrize?
– Jok! Uvijek se nađe neka budala koja me zabavlja glupim pitanjima!

                    *   *   *

Nakon dugog nagovaranja, muž je odveo ženu na prvu partiju golfa u njenom životu. Kao što je bilo za očekivati, njen prvi udarac je završio u
prozoru predivne kuće u blizini golf igrališta. Muž je poludio: “Upozorio
sam te dA budeš oprezna, sad ćemo morati otići tamo, izvinuti se i platiti
štetu na prozoru. I tako je par otišao do kuće i pokucao na vrata. Iznutra
se začuo ugodan glas. “Udjite”.
Kad su ušli, imali su šta i vidjeti!

Ne samo da je prozor bio razbijen i staklo posvuda po podu, nego se razbila i predivna antikna vaza. Na naslonjaču je ležao mlađi muškarac te ih upita: “Da li ste vi par koji je razbio prozor?”

– “Da, gospodine, strašno nam je žao!”
– “Oh, nije se potrebno izvinjavati, zapravo, ja sam vam vrlo zahvalan.
Vidite, ja sam duh i bio sam zarobljen u toj vazi više od hiljadu godina. Sad
kad ste me oslobodili, mogu vam ispuniti tri želje. Ako vam ne smeta,
svakome bih ispunio po jednu želju a zadnju bih ostavio za sebe.”

 -“Oh, to je odlično, kaže muž”.
Razmislio je na trenutak i rekao:
-“Želim milion dolara svake godine do kraja moga života!”
-“Nema problema!”, rekao je duh, to je najmanje što mogu učiniti. “Uz to vam
garantiram dug i zdrav život.”

-” A sad vi gospođo, šta vi želite?”

 – “Želim ogromnu kuću sa slugama u svakoj državi na svijetu!”, reče ona.

– “Računajte da  je sređeno!”, reče duh.

-“I ne samo to, vaš dom će uvijek biti siguran od požara, provalnika i drugih prirodnih katastrofa.”

A sada, uglas muž i žena zajedno: “Koja je tvoja želja?”
– “Pa dobro, kako sam bio zarobljen više od hiljadu godina, moja želja je
seks sa vašom ženom!”

Muž pogleda u svoju ženu i predloži joj:
– “Pa draga, znaš da smo oboje bogati, imamo sve te kuće, šta kazes?”

Ona je razmišljala trenutak i rekla:
– “Znaš, nije mi svejedno ali s obzirom na sve, mogla bih to podnijeti,
ali šta je s tobom dragi?”

-“Draga, znaš da te volim, bez obzira na sve!”, reče suprug.
I tako se duh i žena popeše uz stepenice gdje su proveli ostatak dana
uživajuci jedno u drugom. Duh je bio nezasit. Nakon neka tri sata non-stop
seksa, duh se okrene i pogleda ženu direktno u oči.

-“Koliko godina imate ti  i tvoj muž?”, upita je.
– “Pa, oboje imamo po 35 godina”, odgovori žena.
– “Bez zajebancije, 35 godina i jos oboje vjerujete u duhove???” 😀