Patuljci se ne daju lako!

Rat nas nije zastrašio toliko pa neće ni megalomanske ambicije BiH i lokalnih moćnika!

Za nas ekologe ili bar kako sami sebe skromno nazivamo “ljubiteljima prirode”, rat još nije završio.

Za one klonule duhom nema mjesta među nama. Oni nek’ i dalje posjećuju mondena ljetovališta i nek’ budu viđeni u svim iole značajnijim zadimljenim kafićima. Ne zavidite im na slikama sa plaža ispred luksuznih svjetskih ili  hotela na Jadranu. Nekome je to svrha života. Pokazati sebe (čak i svoju golotinju) da bi prikrili manjak samopouzdanja u sebe, da bi bili face jer pobogu, ne može svaka šuša u Antaliju, Tunis, Maroko…

Raspravu o preskupom takmičarskom ribolovu (i/ili recimo šaranskom) sam već odavno završila na svim mogućim eko i ribolovnim forumima! Potrošila sam toliko novaca (ponekad i živaca) da sam komotno mogla kao i drugi posjetiti sve iole, za naš džep, dostupne turističke destinacije!

U čemu je razlika? U čemu je poenta?

More, jadransko i tursko (dok još niko nije znao za Antaliju jer imam rodbine tamo) sam vidjela dok me je još babo vozikao za vrijeme stare Juge starim evropskim drumovima. Ništa nisam propustila. Sve sam živo upijala svim svojim čulima.

Ali da ne idem u krajnost zadržati ću se samo na jednoj  veoma važnoj činjenici.

Mnogi u našoj domovini ne poznaju ni svoj uži zavičaj kako treba a tek sve ljepote Bosne i Hercegovine!

Odakle to znam? Odgovor je jednostavan. Mnogi u Tuzli (a tek u kantonu ili u BiH)  i ne znaju gdje se nalazi npr. ovo jezero!

Kako do njega doći?

Svi pitaju koliko ima kilometara do njega a niko ne pita za tačan njegov položaj! Pa i položaj sa ekološkog stanovišta!

Uskoro ćemo ovakve slike gledati samo kao wallpapers na našim kompjuterima! Kad ovo bude zatrpano biti će kasno za kajanje!

Koga briga za stanovnike mjesnih zajednica Bukinje, Plane, Šićki itd.?

Šta mogu mravi? Šta sve mogu patuljci kad su združeni?

Nemam namjeru da nekog vraćam u osnovnu školu. Prosudite sami!

Peticija građana ovog mini-regiona je već krenula. Peticija građana prema kojima se Tuzla odnosi nekako maćehinski!

Na sramotu nam ako ne potpomognemo ovu akciju. Akciju naših komšija.

Dokažimo da se patuljci ne daju lako!

Sad je do vas!

p.s.

Autorska prava na slike su u vlasništvu Facebook-grupe u sklopu:

*Peticije za očuvanje jezera “Kop” Šićki Brod*

na linku:

http://www.facebook.com/group.php?gid=110010499036728

Nadam se da mi Roko i Rusmir neće zamjeriti na ovoj mojoj maloj krađi!

Unaprijed zahvalna!

Vaša EDINA*

*BISTRO NARODE*

 

Sve spremno za organizaciju 50. Izbora najboljih sportista Tuzle za 2009. godinu

Sve je spremno za završnu manifestaciju 50. izbora najboljih sportista Tuzle za 2009. godinu, koja će se održati u utorak, 30. marta u Kristalnoj dvorani hotela “Tuzla”, sa početkom u 20 sati, rečeno je na današnjoj konferenciji za novinare Sportskog saveza općine Tuzla.

O pripremama, značaju  te o priznanjima što će se dodijeliti u devet kategorija, kako sportistima i ekipama, tako i zaslužnim sportskim radnicima, pokroviteljima, donatorima i sponzorima, govorili su Nedim Muharemagić, predsjednik Skupštine Sportskog saveza općine Tuzla, Bahrija Tanović, dopredsjednik Izvršnog odbora jedne od najstarijih manifestacija ove vrste u BiH, Mensur Alić, predstavnik generalnog sponzora “Menproma” iz Tuzle te Hajrudin Ćilimković, sekretar Sportskog saveza i ujedno, predsjednik Stručnog žirija za izbor najuspješnijih sportista Tuzle u prošloj godini.

Iako je za ovu jubilarnu manifestaciju općina Tuzla, kao generalni pokrovitelj,  izdvojila 50 posto manje sredstava nego prošle godine, Izvršni odbor manifestacije zahvaljujući drugim sponzorima i donatorima uspio je osigurati oko 26.000 maraka za pokriće troškova. Rečeno je da neće  biti umanjena sredstva za nagradu najuspješnijim sportistima. Najveći sponzor je Mesna industrija “Menprom” iz Gornje Tuzle koja je osigurala 5.000 maraka za ovu tradicionalnu sportsku manifestaciju.

Iz klubova i sportskih organizacija stiglo je 66 nominacija za najbolje seniore, kadete, ekipe, trenere, sportske radnike, sportiste – invalide i ekipe u invalidnom sportu te zaslužne sponzore.

U povodu jubilarne manifestacije najavljen je izlazak Sportskog glasnika, rečeno je na konferenciji za novinare Sportskog saveza.

Izbor sportiste godine Tuzle za 2001. godinu

 

 Prebirem po arhivi i starim albumima sa fotografijama

Moja je greška što sam odabrala sport koji nema odlike popularnosti kao npr.  fudbal, košarka, karate, tenis i tome sl. ali vjerujte da sam ove godine bila na vrhuncu svoje sportske karijere. Kad kažem vrhunac, mislim na sve moguće što se do tad moglo osvojiti i nagraditi u sportu kojim se bavim. Mjerili su se trenutni uspjesi. Zato i nisam među prvonabrojanim! Znate dobro na šta mislim. Toliko sam bila u ekspanziji da sportki moćnici nisu mogli te godine zanematiri moje uspjehe na lokalnom, federacijskom (+ majstorice sa Republikom Srpskom) te na svjetskom nivou.

Pa, ne mogu baš osvojiti zlato ili srebro pored savršeno pripremljenih ribolovnih nacija i njihovih ženskih ekipa! Nikad neću oprostiti našim sportskim “neradnicima” iz Tuzle, kantona, federalnog te krovnog bosanskohercegovačkog ribolovnog saveza što nam nisu pružili bolje uslove kod odlaska na svjetska ribolovna prvenstva.

Nikad!

Zar sam morala da dižem pozajmice i kratkoročne kredite te “ganjam” sponzore samo da bi se bolje pripremila za svjetsko prvenstvo?!

Napomena!

Te, već daleke 2002. godine, gradski i kantonalni moćnici su gledali da spoje oba izbora. I Tuzle i tuzlanskog kantona. Opravdanje – materijalni troškovi!   Tako da je Merima briljirala u obje konkurencije. Nas, ostalih desetak smo joj naravno, iskreno čestitali! Sportisti smo, zar ne?

Jedino je Merimi Softić ovdje bilo dosadno!  Tako se bar meni učinilo. Jedina osoba sa prekrštenim rukama na proglašenju! Ko biva, mi ostali smo nula za nju.

Žalim što naši sportski uposlenici i oni “meritorni” zaduženi za promociju ali i nagrađivanje po učinku, nisu dobro sagledali moj “radni učinak” na terenu! Ispalo je da smo mi “ostali” FACE ali samo u svom sportu. Favorizacija sportova je bila i ostati će. Ja nemam uticaja na to!

Tada se gledalo da li je neka karatašica iz SINALCO-a osvojila prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu a iste te ili iduće godine poslije osvajanja ove “laskave” titule se udala i napustila sport!    

Ovo je neprovjerena informacija i ne može mi se stopostotno vjerovati!

Sve ove godine iza 2001. sam ostala dosljedna principima koji i krase ovu divnu sportsku disciplinu. Spram favoriziranih sportova kao što su recimo, karate ili tenis (mislim na ovu sportsku godinu u Tuzli, našem kantonu ali i u Federaciji BiH) kod kojih samo stignete da upoznate hotelsku sobu i dvoranu u kojoj se takmičite,  ja sam upoznala divne ljude, prirodu, kulturne znamenitosti (pisati ću o njima nekom drugom prilikom) i upravo je to ono nemjerljivo kod drugih sportova!

p.s

Tješi me činjenica da se, od kad je oformljen ovaj izbor (ente godine), ni jedan moj kolega ili kolegica nisu uspjeli kandidovati!

Odlazim u “ribarsku penziju” prezadovoljna! 😀

I muškarci su ove 2002. godine krenuli po medalje u Belgiju ali nisu ništa bolje prošli nego mi, žene! 

Hohohohohohoohohohoh…. 😀

Napominjem da su ovdje sve elitna tz i bosanskohercegovačka sportska imena. Izdvajam Murisa Đuga i Aliju Filipovića!

Evo kratkog članka o tome.

Sa svjetskog ribolovnog prvenstva za žene u ulovu ribe udicom na plovak održanog od 16. do 21. 08. 2005. godine na jezeru Jarun u Zagrebu – Hrvatska

Naravno, tad nisam imala blog pa sad skidam prašinu sa starih albuma i poneku sliku retrospektivno prikazujem raji tek toliko da se ne zaboravi ono vrijeme divnog druženja kad su rezultati bili manje važni i kad je bilo dovoljno da s ponosom nosite obilježja drage nam, Bosne i Hercegovine! Nadam se da vidite našu zastavu tamo lijevo na slici!

  

SA SVEČANOG OTVARANJA PRVENSTVA

  

MOJE KOLEGICE I JA NA TRIBINAMA

 

  

SVE POHVALE DOMAĆINIMA! UDOBNO SMO BILE SMJEŠTENE U HOTELU “REMETINEC”

 

  

U ŠETNJI JARUNOM SA NAŠIM VOĐOM EKIPE

 

  

MOJA TERMOSICA I NEIZBJEŽNO BOSANSKO OKREPLJENJE UZ KAFU

 

 

PRIPREMA BOJNOG POLJA!

 

RIBOLOVNA ARTILJERIJA JE SPREMNA! NARAVNO I JA 😀

BILO JE I ULOVA, NARAVNO! AMUR U MOM MEREDOVU! PREDIVNO…DODUŠE, BILO JE I ŠARANA I SOMOVA ALI KOD MOJIH KOLEGICA!

Šteta. Nemam više slika sa Jaruna. Neke sam podijelila kolegicama. Neka sam ja slikala a neke su mene. Eh, da je ovdje bio tabko. On uhvati svaki trenutak u prirodi, svaku moju ulovljenu ribu, odsjaj u vodi…

Tabko… Moraš doći ovdje i vidjeti ovu ljepotu usred grada Zagreba!

Generalno da zaključim!

Ovo mjesto je predivna alternativa odlasku na more u špic-sezoni (juli-avgust)!
Zagrepčani su slično nama tuzlacima, spojili ugodno s korisnim! Doduše, u našem slanom moru nema ribe za razliku od Jaruna! Ovdje vam plivaju tako reći, među nogama 😀

Ne morate mrdnuti iz grada i “šljakati” do mora da bi se ugodno osvježili uz neko piće i roštilj a omogućeno je i kampovanje uz pristojne cijene. U isto vrijeme uz adekvatnu ulaznicu i ribolovnu dozvolu, možete pecati do mile volje (pecati ali i vratiti u vodu)  i kupati se istovremeno.

Zar to nije divno?

Iako sam ovdje bila prije pet godina i dan danas me drži želja da ovdje ponovo dođem ali sad kao turist. Provesti ovdje desetak dana, moj životni je san!

Toplo vam preporučujem Jarun i gostoljubive domaćine!

Modrac zimi…

Modrac!

Osporavan, kuđen, hvaljen, prehvaljen, ignoriran od ribolovaca i turističkih radnika (kako kad im se ćejfne), ekološka destinacija koja je riknula pod teretom industrijalizacije, mjesto mojih prvih ribolovnih koraka, naravno uz nekadašnju čistu rijeku Jalu što protiče kroz Tuzlu a sada gradsku kanalizaciju!

Modrac… mjesto prvih biciklističkih destinacija i ljubavnih susreta, mjesto (jezero) sa okolnim kafanama, kafančugama a boga mi i danas poznatim hotelima sa relativno atraktivnom ponudom za dnevni i noćni provod…

Ali ipak moj Modrac.

Rodila se s njim, umrijet’ ću s njim. Volim ga iako mi često dođe da zaplačem nad njegovom sudbinom! 

Toliko toga nam dao, mi mu malo vratili. Ja sama, nemoćna. 😥

Nadam se da će neko najzad doći sebi i sačuvati njegove dubine, njegovu obalu! Njegovu modrost! 

Živim za taj dan. Optimista sam…

Veliko ti hvala MODRAC*

Vječno tvoja!
Edina*