Arhive oznaka: fraza

"Krvavi" komentari sa ribolovnih foruma


U prirodi svakog bosanca (naravno i bošnjakinje) je da vas nasmije kad mu je najteže često sa dvosmislenim riječima, frazama ili cijelim rečenicama! Naravno, uz dopadljivu šalu, nastoje vam i “uvaliti” pokoju na onaj tipični bosanski način!

Ribolov je uvijek bio omiljena tema dežurnih kritičara i pametnjakovića.

Donosim vam nekoliko komentara sa ribolovnih foruma s ciljem da vas neki informišu, neki zabave i nasmiju  a neki, vala, i zabrinu! Sve zavisi od toga kako ćete protumačiti pojedine komentare. Do vas je sad!

KOMENTARI SU POREDANI NASUMIČNO I NEMAJU NIKAKVE UZAJAMNE VEZE U REPLIKAMA!

Nekako mi fali ova tema. Ribolov je stvar evolucije u sportu! Nakon svih sportova kojima se čovjek bavio, evoluira na kraju u ribolovca … atletika, pa planinarenje, pa sexanje, ispijanje piva … sve je to bilo dobro u svoje vrijeme, ali vremenom sve sam to napustio i predao se čarima ribolova … Ispijanje pive ide uz ovaj sport pa tu nisam zakinut.
Temu otvaram za sve zaljubljenike ove plemenite i drevne vještine zbavljanja dobre meze iz prirodnih resursa.
Poželjno je pisati o svim tehnikama, riječni, morski i drugi načini lova, dobra ribolovna mjesta, vrste riba, načini i tehnike lova, kao i spremanje ribe.
Oni što pucaju zeki u leđa nek’ otvore svoju temu.

Kod nas se donosi novi zakon o ribolovu … zakon će biti usaglašen sa EU, što znači da će se pooštriti kriteriji za dobivanje dozvola … Za dobivanje ribolovne dozvole biće potrebno polagati ribolovni ispit koji neće biti nimalo lagan. Ispit će sadržavati pitanja iz ekologije, brige o prirodi, propise o gazdovanju vodama, tehnike ribolova, poznavanje riječne i morske flore i faune, poznavanje riba, njihovih navika, obitavališta, načina lova, vrijeme mrijesta i lovostaja, poznavanje slivnih područja i revira … a nakon položenog testa, ribolovac pripravnik će morati pecati narednih 6 mjeseci isključivo sa mentorom do dobivanja zvanja ribolovca. Oko ovih ispita već su se zabrinuli i stari dugogodišnji ribari, jer su pitanja takva da će i njima biti problem položiti ih. Organizovanje ispita bit će organizovano po ribolovačkim udruženjima.

Dinamit u vodu i čudi se kako ribice isplivaju na površinu 🙂

Hej,  ja sam sportski ribolovac! (Čuvam riblji fond ako taj dan nisam ništa upecao). 😀

Palim roštilj i uživam. Ribolov je jedna kompleksna razbibriga, kombinacija alpinizma (ne možeš zamisliti po kakvim stijenama se moraš penjati da dođeš do dobre vode …), atletike – odnosi se na bježaniju od lovočuvara, borilačkih vještina – ako te stigne, te joge, ninjitcua, kulinarstva, a posebno filozofije – treba od toga napraviti veeliku stvar. Uz to razvija maštu – niko nema razvijeniju maštu od ribara – osim možda oni lažljivi lovci. :mrgreen:

Išla sam u ribičiju prije nekoliko godina, uglavnom mrene u kolovozu na Kupi jer mi je to bilo “najzabavnije”, ukradem putem kukuruza, nabodem 2-3 zrna na udicu i udri! Onda nekad babuške na Savi (zatvoreni dio) sa pšenicom, a najviše me nerviralo blinkanje, matere ti kad štuka ide i ide i ide za leptirićem i u zadnji tren odustane… Žutooke sam isto pecala ali rijetko, a bijelke sam mačkama nosila doma, njih sam na crviće. Na somove nisam nikad išla ali se znao pokoji cverdl zalomiti, kao i karas 🙂

Eh,moj muž je strastveni ribič, kako slatkovodne tako i morske ribe…
dugi niz godina je lovio kapitalce na Vranskom jezeru pa smo tamo čak i ljetovali u kampu,a onda sam ga prisilila da kupimo kuću na moru (dopizdilo mi više jezero) i od tada uživa u morskom ribolovu…

Evo, ja ih lovim …
Tačnije, lovio sam ih pa u neko doba shvatih da na vodi nikada nisam sreo zgodnu žensku … 
Sada sam ribolov sveo na pecanje van sezone vozanja bajka. Dok se može navrtati po gasu, motor na prvom mjestu.

 

TEHNIKE RIBOLOVA 1:
Sportski ribolov Plavih kitova.

 

Prije nego krenete na lov ove atraktivne mrcine, potrebno je da znate na šta će beštija zagristi. Većina kitova se hrani planktonom, pa je i za ovoga potrebno nabaviti veću količinu planktona (mogu se kupiti u većini ribomaterijala uz morsku obalu, sušeni, ili živi, koji se transportuju u buradima). Nakon što smo iz brodice bacili primamu od planktona u more, potrebno je sačekati da se kitovi okupe. Za mamčenje planktona na udicu, potrebne su sitne udice veličine 20 i manje, tip Mustard, i veoma fini konac kako kit ne bi pobjegao zbog debelog najlona. Obično se peca na plovak manje gramaže i sa dužim štapovima. Nakon što je zagrizao, potrebno ga je zamarati dok ga ne privučemo do broda. Kako kit ne može stati u meredov mrežu, niti se može podići golim rukama, preporučujemo da ga vežete oko broda do dolaska u luku.
Striktno je zabranjeno pecati primjerke ispod 10 tona kako se ne bi uništavao riblji fond.
Za one koji se prvi put sreću sa ovim ribolovom, prilažemo sliku kita:

Kao što se vidi, on ima glavu, rep i peraje. Ono između je tijelo koje je mesnato i može se filetirati. Glavu preporučujemo za riblju čorbu, za više osoba.
Upecani kit je veoma lijep trofej koji možete preparirati i okačiti u svojoj dnevnoj sobi sa vašim ostalim trofejima:

Vaši prijatelji će sigurno biti impresionirani ovim trofejom, što je dovoljan razlog da se počnete pripremati za ovo uzbudljivo pecanje.
Bistro!
  😆

Vrhunac vrhunaca je ova mlada dama! Plentaff komentar, nema šta!

“Ja sam napustila momka radi tih jadnih ribica! Plakala sam kad je vadio one male. Njih mi najviše žao bilo!

Ko ga šiša … Nije znao samnom! Eble ga ribe… Čuj… on mene zvao svojom jibicom! Ishhh b0oo…”

 

Moj jubilarni stoti post


Ako ne brojim još nekih stotinjak i kusur napisanih pa obrisanih i ponovno dizanje ovog bloga poslije početnog razočarenja, sad s razlogom slavim svoj stoti post ovdje na WordPress-zajednici! Tačnije, ovaj sad koji pišem je stotinu i prvi (101)!

Izgleda da sam odabrala sretan naziv za blog  jer iza mene stoji kako već rekoh preko sto realiziranih postova (preko 150 obrisanih zbog meni samo poznatih razloga oko autorizacije istih + brisanja prvobitnog bloga)!

Odabrala sam jednostavnu i preglednu temu (Rubric). Lakše se  i meni i čitaocima snaći na jednostavnoj podlozi (predlošku) za blog. Nisam baš ljubitelj darkerskih (mračnjačkih) tema!

Sve sam to strpala na 34 stranice (osim naslovnice), svrstala u 29 kategorija (nadam se da će ih biti još) te sam sve to tagirala sa preko 1300 pojmova! E, sad, koji su mi najbolji tagovi osim riječi riba, ribolov, priča … Na vama je da otkrijete!

Ne vjerujete?!

Provjerite… :mrgreen:

POSLJEDNJIH MJESEC DANA

Šta je od toga doprinijelo dobroj posjeti ovog bloga za relativno kratko vrijeme (za manje od petnaestak mjeseci skoro 36.000 unikatnih posjeta) to je do čitalaca i komentatora bloga kojima sam neizmjerno zahvalna!

ZADNJIH SEDMICA…

Zašto?

VIŠEMJESEČNI STALNI PORAST

Dnevna posjeta nije padala ispod broja 50 a uzlazni trend se nastavio i u Novoj 2010. godini sa ne manje od 150-ak posjeta. Ja sam zadovoljna. Pogotovo što sam to postigla sa samo stotinjak postova. Za naše BiH razmjere, vjerujte, sasvim dovoljan razlog za osmijeh na mom licu! ((( 😀 )))

UZLAZNI TREND SE NASTAVLJA I U JANUARU 2010. GODINE!

Da rezimiram.

Pisala sam iskreno dodavajući ekološku notu svakom mom postu.

Svi napisi i fotografije su uglavnom moji (99 %) osim službenih dokumenata (pravilnici i satnice takmičenja)  Ribolovnog saveza Federacije BiH i dokumenata i linkova koji su ukazivali na narušavanje osnovnih sportskih i ekoloških normi. Od kako pišem na taj način, nemam više protestnih nota u e-mail sandučiću!

Od oktobra 2008. god. (od ponovnog dizanja bloga) uvela sam ono što sam trebala i na prvobitnom blogu a to je opcija komentarisanja mojih postova samo od strane registrovanih korisnika WordPress zajednice.

Rezultat?

Nula spam poruka a nije bilo ni nedoličnih komentara na moju osobnost, nacionalnih i sl. ispada! Što bi se reklo, bila sam rahat!

Za ovu godinu i kusur dana, pisala sam narodskim, uobičajenim jezikom iako sam mogla mnogo više da koristim stručnu terminologiju iz ove oblasti. Nadam se da sam tim zaslužila mnogo više pažnje (posjeta) na ovoj blogerskoj zajednici a ne da ljudi bježe od nerazumljivih im pojmova i fraza kao što je to slučaj na nekim drugim blogovima ili web-portalima sa tačno određenom tematikom!

Odabrala sam WordPress za razliku od domaćih blog davača usluga (provajdera)!

Ovdje nemam bezvezne cenzure samo zato što se nekome ćejfne pa obriše moj blog ili mi pošalje preteću notu! Ne želim da “živim u strahu” da će mi neki nadobudni (sarajlija) drkator obrisati blog  jer mu nisam poslala gole cice i guzu ili nisam pristala na njegove neutažive pozive (pozivi putem e-mail-a) na promiskuitetno ponašanje!

Sad je do vas. Razmislite da li da pišete redimo na blogger ba (ne volim da ih reklamiram!) i imate preko 300.000 posjeta ili ovdje 10.000 pošteno zarađenih ali bez ružnih komentara.

Naši ljudi (bosanci i hercegovci, uopšte balkanci) su ti takvi. Ako ništa drugo onda iz obijesti šaraju (surfaju) Internetom i gledaju kako će kome pošteno uvaliti. Nauditi s pokušajem rušenja nečijeg kredibiliteta!

Naravno, moji takmičarski uspjesi nisu baš svjetski iako sam iako sam se izborila za učešće i učestvovala na nekoliko svjetskih prvenstava. Bosna je mala zemlja pa joj je i “sportski budžet” mnogo manji a i malo je sluha od “glavonja odozgo” za ovaj plemeniti sport. Kad su tu još u pitanju i naše žene, moje kolegice, diskriminacija je tim gora! Malo mi je teško priznati ali skoro zavidno sam gledala na lijepo i prikladno obučene i dobro opremljene takmičarke iz Italije, Njemačke, Francuske, Španije, Portugala, Belgije, Engleske…  😥

Nadam se da vam baš i ne moram sve pojašnjavati. Nešto skontajte i između redova!

Zbog svega gore navedenog, ove godine se vjerovatno, povlačim iz takmičarskog ribolova. Nisam baš definitivno odlučila. Možda ostanem u sudijskoj organizaciji. O tom, potom!

Zašto?

Pa, previše sam svoga novca utrošila na ovaj sport. Ne, ne žalim. Ne znam gdje se odlivaju pare za vrhunske takmičare niti hoću da znam. Nije sad moje da polemišem ovdje na blogu. Imaju specijalizovani forumi za to!

Sama sebe da hranim, brinem se za prenoćišta (često sam se osim na takmičarskoj stazi smrzavala i u kolektivnim smještajima), sama da se snalazim za mamce, krmu, osnovni i dodatni ribolovni pribor te ogromni izdaci za gorivo.

Neću više. Nema šanse!

Sva sreća, matičnom klubu ništa ne dugujem. Imam stalni posao pa u skladu s tim sam sve što mi je bilo potrebno svih ovih godina, sama sam sebi kupila i dovijala se na razne načine kako da odem na pojedina ribolovna takmičenja! Na sramotu mom matičnom ribolovnom klubu i SRSBIH tačnije Federacije BIH!

Ne.

Dosta je toga više!

Ako bude zdravlja i dovoljno novaca u ovo nadolazeće recesijsko vrijeme (glavni val recesije nije još dobrano udario po BiH!) biti će još divnih reportaža sa rijeka,  jezera te turističko-ekoloških destinacija u BiH.

To je i svrha ovog bloga. Zar ne?

BISTRO*

Vaša Edina.