Poziv na večeru se teško odbija pogotovo kad je na meniju riba.
Odluka je pala na jezero Bistarac koje se nalazi na par kilometara idete li iz pravca Lukavca ili iz Tuzle.
Svi potrebni sadržaji za djecu, omladinu i starije (roditelje) su tu ali se ni ovdje nisam mogla oteti utisku da kapaciteti nisu popunjeni u dovoljnoj mjeri.
Prelijep ambijent uz vodu i kraj nje prosto mami da opet dođete ovdje.
Dan se bližio kraju pa su malobrojni kupači hitali svojim kućama ali nigdje one večernje navale.
Znate ono, kafica, sokići, svečane i ljubavničke večere i tome sl.
Čekanje dok nam pripreme smuđa na žaru se isplatilo. U međuvremenu sam napravila nekoliko fotki i najzad se skrasila u restoranu “Ontario”.
Vrijeme je večernjim izlascima a restoran je bio doslovno pust!
Hmm…
Gazda kaže da su neki dan prskali protiv komaraca pa se odlučismo sjesti u baštu restorana.
Ipak smo zaradili nekoliko paklenih ujeda ovih nametnika!
Oleanderi, čempresi i još kojekakvo raslinje daju vam osjećaj kao da ste na moru.
Predivno.
Moram pohvaliti uslužne konobare i i raspoloženog kuhara (roštiljdžiju) za ovo veče. Smuđ je bio njam-njam. Da prste poližeš.
Post u doradi…
(Biće još slika!)