Fišijada “BLINKER 2013” na jezeru Mrkotić


549053_10151585820246507_788255719_n

1382951_10202304724607865_1108814629_n

http://www.youtube.com/watch?v=nVc7RenglZM

67020_10202304951373534_223784843_n

1239537_10202304923532838_165178558_n

1375102_10202304955293632_1971910867_n.

578711_10202304727487937_777943067_n.

970533_10202304767888947_894289775_n.

1379761_10202304900732268_498979639_n+++

1381499_10202304915012625_1705202076_n

1384251_10151613903151507_623717173_n

1384303_10202304951613540_107110337_n..

1379899_10202304950213505_188926518_n

1383738_10202304741248281_632757706_n

1385724_10202304768968974_268254963_n

(post u doradi)

Advertisements

Anatomija riba


anatomija ribe

Ljuske i koža

U kožnom sloju većine riba se tvore ljuske. Koža riba se bitno razlikuje od kože kopnenih kralježnjaka. Koža je čvrsto povezana s podlogom i samo na nekim mjestima pomična. Epiderma je prozirna i ne orožnjava. Površina koža je prekrivena sluzi koja kožu čini glatkom i smanjuje trenje pri kretanju. Važno svojstvo sluzi je da onemogućava nakupljanje mulja i prljavštine na koži i škrgama riba što bitno olakšava disanje riba.

Koža većine riba pokrivena je ljuskama. Ljuske predstavljaju mehaničku zaštitu riba od povreda.

Kalcificirana ljuska šarana raste od sredine tvoreći koncentrične krugove. Što je rast ribe intenzivniji ti prstenovi su širi, a ukoliko rast stagnira, tvore se uži prstenovi. Zona uskih prstenova se tvori zimi, pa po njima možemo odrediti starost ribe.

Ribe imaju parne i neparne peraje. Parne peraje odgovaraju ekstremitetima viših kralježnjaka. Neparne peraje naprotiv nisu građene po tipu udova s 5 prstiju. Peraje služe kao lokomotorni organ (pogotovo repna peraja) i stabilizatori. One se nadovezuju na skelet, a podržane su koštanim žbicama.

Parne peraje
Prsne peraje (pterygia pectoralia) smještene su simetrično s obije strane iza škržnih poklopaca.

Trbušne peraje (pterygia ventralia) smještene su ispod trbuha ili su pomaknute prema naprijed. Kod grgeča i smuđa su prsne peraje nešto više (dorzalnje), a trbušne su gotovo ispod njih

Neparne peraje

Leđna peraja (pina dorsalis) može biti različito duga ili čak podijelejena. Šaran ima ima veoma dugi leđnu peraju čije su prve tri žbice s malim zubićima tvrdo uzglobljene, dok linjak ima kratku i malu leđnu peraju. Smuđ i grgeč imaju dvostruku leđnu peraju. Prva leđna peraja ima tvrdo uzglobljene žbice poput bodlji, dok druga leđna peraja ima meko uzglobljene žbice, kao i sve ostale peraje.

Repna peraja (pina caudalis) čini zajedno s repom pogon ribe

Podrepna peraja je kod soma veoma duga.

Masna peraja. Pastrvske ribe imaju između repne i leđne peraje još jedan kožni nabor bez koštanih žbica, ispunjen masnim tkivom, tzv. masna peraja (pina adiposa).

skrge

Škrge i škržni poklopci
Škrge su posebni nabori kože u kojim su brojne kapilare smještene odmah uz površinu kože, što omogućava izmjenu plinova. Osnova svake škrge je koštani škržni luk na koji se prihvaćaju dva reda finih škržnih listića. Mehanizam disanja ribe osniva se na cirkulaciji vode preko škrga. Voda ulazi kroz usta i oblijeva škržne kapilare preko čijih stjenki se vrši izmjena plinova. Cirkulacija vode se postiže dizanjem i spuštanjem škržnih poklopaca.

Škržna šupljina, u kojoj su smještene škrge se nalazi na donjem stražnjem dijelu glave (kaudoventralno na glavi). Sa svake strane pokrivena je koštanim škržnim poklopcem. Izuzetak od toga su samo neke primitivne vrste kao npr. morski psi i sklatovke.

Manjić


manjić

Manjić (Lota lota) je jedini slatkovodni pripadnik vrlo cijenjene (prije svega ukusne) familije bakalara koji nastanjuje velike sporotekuče rijeke i nizinska jezera veoma širokog područja, koji se rasprostire od istočne Francuske, preko istoka i sjevera europskog kontinenta, sve do prostora Ruske federacije. Na starom kontinentu nema ga na Britanskom otoku gdje je posljednji divlji manjić ulovljen 1972. godine, zatim na Iberijskom poluotoku, kao ni na jugu Balkanskog poluotoka. Međutim, i u zemljama tih regija razmišlja se o poribljavanju nekih voda ovom vrstom ribe koja je iznimno tražena zbog ukusnog i lako svarljivog mesa, a njegova jetrica posebno, što zbog ukusa što zbog izvora vitamina A i D. Nekada se ova vrsta ribe uzgajala u mnogim ribnjacima, pogotovo na sjeveru Europe, ali manjić je izuzetno osjetljiv na zagađenja vode i to je razlog da ga gotovo uopće nema u područjima koja su centri industrije.
Ima vrlo specifičan izgled i nije ga lako zamijeniti za neku drugu slatkovodnu ribu, mada po izduženoj formi i sluzavom tijelu podsjeća u prvi mah na kakvu podvrstu soma. Ipak, teško je ne uočiti detalje koji jasno govore da nisu ni rod, jer se upravo manjić smatra iznimno atraktivnim mamcem za najkrupnijeg stanovnika naših voda.

Najkarakterističniji detalj po kojem ga čak i laici mogu prepoznati je izraštaj sa donje strane donje čeljusti, u vidu tanke bradice. Upravo taj izraštaj je zaštitni znak cijele familije bakalara. Sa gornje strane velike glave, kod nosnica, ima i dva mala izraštaja poput mekanih roščića. Ljuska mu je vrlo sitna, duboko usađene u kožu prekrivenoj sluzi. Duž gornjeg dijela tijela protežu se dva peraja – ono bliže glavi je kratko, a za njim se niz leđa spušta dugačko leđno peraje koje završava skoro dodirujući repna peraja. Sa donje strane tijela najuočljivije je, također veoma dugačko, analno peraje, koje ko da predstavlja odraz u ogledalu dužeg leđnog peraja, ali je ipak za nijansu kraće. Boja manjića vrlo specifična, podsjeća na mramor, sa žuto maslinastim ili tamnosmeđim, ponekad gotovo crnim preljevima. Ove razlivene pjege, poput šara kod risa, divlje mačke, pružaju se i preko peraja i glave. Odrasli primjerci su u pravilu nešto svjetliji od mladih.
Jedinke dostižu spolnu zrelost s najčešće 3 godine, kada su dugački oko 30 cm i teški više od 400 g. Stariji primjerci se mrijeste u blizini terena na kojima se hrane, dok mlađi pripadnici obično prevaljuju velike udaljenosti kako bi se izmjestili na mjestima svog rođenja. Ovakve migracije se najčešće dešavaju u pozno ljeto is početka jeseni. Manjić se mrijesti zimi, od kraja studenog pa sve do ožujka, u razdoblju najnižih temperatura vode (0,5 do 4 ° C). Ledom okovani vodotoci za njega nisu problem jer se u zemljama sjeverne i istočne Europe upravo u takvim okolnostima i mrijesti. Jedinke koje mrijest obavljaju u rijeci, za polaganje ikre biraju dijelove sa šljunkovitom podlogom i sporijim tijekom, najčešće mirne zaljeve. Manjići koji nastanjuju jezera u tu svrhu odabiru mjesta sa umjerenom dubinom, samo izuzetno dublja od 5 metara, gdje je dno šljunkovito ili pjeskovito. Polaganje i oplodnja jajašaca obavlja se noću. Ribe se ne izdvajaju po parovima već se stiskaju jedna uz drugu u malim jatima uvijajući se u živo klupko sve dok ikra i mliječac ne budu istisnuti iz njihovih tijela. Oplođena jajašca, promjera oko 1,5 mm, sadrže u sebi po kapljicu ulja koja im osigurava idealnu plovnost, točnije da što sporije tonu kako bi ih zahvatila vodena struja i raznesla. Larve se izlegu nakon 6-10 tjedana (ovisno o temperaturi vode) i plutaju po površini vode dok ne istroše sadržaj žumanjčane vrećice, a nakon toga počinju se aktivno hrane planktonom. Kako bi se osigurao opstanak vrste, usprkos surovim uvjetima u kojima se obavlja oplodnja i razvoj mlađi, ženke razvijaju i po pola milijuna jajašaca po kilogramu težine, tako da krupne ženke polože i po četiri milijuna jajašaca.
Manji manjić hranu traži u plićoj vodi, dok “macani” znaju da zalogaj potraže i na čitavih 200 metara dubine, naravno u jezerima koja su toliko duboka! Hranu uzimaju noću ili tijekom oblačnih zimskih dana, a skrovitih mjesta i duboke tame drže se tijekom ljeta. Sitniji, mlađi primjerci, hrane se vodenim insektima, rakušcima, školjkama i puževima, dok odrasli Manjić tamane sitnu ribu, ikru i mlađ drugih riba, ali će se polakomiti i na račiće i druge sitne životinjice koje obitavaju na dnu rijeke ili jezera. Manjić dostiže najveću veličinu od oko 30 kg, ali samo na nekim vodama. To su primjerci duljine oko 1,2 mi stari gotovo 20 godina. Primjerci teški oko 1 kg dugački su oko 50 cm i stari od 7 do 10 godina i to je uobičajena veličina i starosna dob slatkovodnog bakalara kod nas, ali i takvi su rijetki.
Živi u čistim vodama s pjeskovitim dnom. Proždrljiv je i svežder pa napada i sitni mlađ i ikru.
Manjić obično proguta glistu s udicom i obično ostaje na istom mjestu , tako da ga sportski ribolovac hvata slučajno, osim zimi na određenim mjestima, kad se zna gdje se zadržava. Lovi se za vrijeme mutnih voda, pogotovo zimi. Love se na svašta od repića, na mrtvu i živu ribici , glistu, komade jetre od kokoši ili svinje, komadić slanine i sl.

Ribolov uz pomoć kormorana


Mnoge tradicije su promijenjene ili izgubljene tijekom vremena. Brzi tempo života i bespoštedna utrka za zaradom sve više udaljavaju od pravih vrijednosti, svog identiteta, tradicije i kulture.

Kina je zemlja puna kontrasta i u nekim regijama kao što su Guangxi Guilin i Yangshuo, još uvijek se njeguje tradiciona kultura.
Nakon uspješno razvijene ribolovne tehnike tradicionalni kineski ribari koji love staromodnim tehnikama su danas samo atrakcija za turiste.

Ribari na malim splavima od bambusa love ribu pomoču kormorana koji su pripitomljeni i osposobljeni za ulov ribe.

Traditional_Cormorant_Fishing_2

Koristeći tehniku vezivanja grla ptice ili stavljanjem metalnog prstena, ribari na lagan i pomalo okrutan način uzimaju ulovljenu ribu od kormorana jer zbog vezivanja grla kormoran ne može progutati veću ribu.

Kao i svaki drugi proizvodni proces, ptice su dresirane za stvaranje najučinkovitijih rezultata te su vrlo čuvane i tretiraju se kao dio obitelji. (Jedan dobro istrenirani kormoran može prehraniti cijeli obitelj). Nakon što doživi starost (žive oko 20 godina), vremešnom kormoranu se dozvoljava da uz splav lovi ribu samo za sebe. Uz povijest preko 1300 godina, kormoran ribolov uz rijeku Li donosi veliki ulov koji pruža ne samo blagdan za gledatelje, već i za gladne posjetitelje.

Traditional_Cormorant_Fishing_4

Traditional_Cormorant_Fishing_8

Da biste vidjeli ovaj neobičan ribolov, najbolje je posjetiti rijeku Li u jutro ili u sumrak.

Jezero CIGLANA – Orašje


Jezero Ciglana – Orašje. Zajednička reportaža sa Senadom. Riba svima slabo radila. Na štapove mi se navalio patuljasti somić. Generalno gledano, svidjelo mi se ovih par jezera (ima ih više) i mislim da ih vrijedi ponovo posjetiti što i vama toplo preporučujem!

Još jedna predivna ribolovna destinacija ali samo za one sa dubljim džepom i “adekvatnim priborom”! Tako nam je bar rekao simpatičan ali nadobudni mladiću u ulozi ribočuvara te nas je poslao doslovno na ribom siromašnija jezera u ovom kompleksu na kojima se, istini za volju, i nema šta posebno upecati!

Glano jezero samo za "odabrane"

Jezerce za one sa plićim džepom!

Brza premontaža već montiranog

215377_199240260114318_642007_n

Od kako mi je naplatio dnevnu ribolovnu dozvolu, ribočuvar se više cijeli dan nije pojavljivao.

Hmm…

216429_199143753457302_3598961_n

Da sam nekakva krivolovka mogla sam desetak mreža komotno zabaciti u jezerce na kojem nam je ‘dodijeljena pozicija’! Jedino se na taj način ovdje može nahvatati ikakve ribe. Ribolovni fond na ovim “ostalim” jezercima je uništen. Samo se glavno jezero, pod video nadzorom, čuva za tzv. elitna takmičenja i lokalne budžovane.

Kako sam ja bar shvatila, glavno jezero postoji za navlačenje lakovjernih putem Internet prezentacije na koju sam i ja nasjela) jer kad dođeš na ovu dobru ribolovnu meku onda ti traže doslovno da sa sobom u automobilu nosiš pribor, koji po mojoj slobodnoj procjeni košta od 3.000 do 5.000 KM.

Ne treba mi sak za ribu jer istu skidam sa udice u samom plićaku i ne spadam u onu vrstu ribolovaca koja se obavezno mora slikati uz istu i hvaliti se na ribolovnim forumima.

.

Više slika na: http://www.facebook.com/home.php#!/album.php?fbid=199136216791389&id=100000850356054&aid=45988

Jezero "Lelić" alias "Cerik"


Istini za volju, od kako je krenula ribolovna sezona na ovim našim BiH prostorima, nisam naišla na površinom manju vodu a bogatiju ribom.

Sređene pozicije sa hladarama
WC nije daleko!

Ljubazni domaćin, privatnik i vlasnik ovog  jezera, Almir Lelić, ne krije da je komercijalizovao ovu vodu tako da se izlovljena riba može ponijeti po cijeni od 5 KM/kg!

U ugodnom ćaskanju sa vlasnikom Almirom Lelićem
 
 
 
  
 
Ovdje se možete osvježiti kafom, pivom i bezalkoholnim pićima na dohvat ruke!

Zato se potrudio da jezero vrvi šaranom, amurom, tolstolobikom, crvenperom, bjelicom tako da se može “kederisati” i za predatore (štuka i som jer ima i njih).

Kad upekne sunce najugodnije je pod hladarom

I vuk sit i ovce na broju. Kako drugačije opisati radost nadolazećih izletnika pogotovo ribolovaca koji po štapu plaćaju 2.50 KM. Meni dva štapa bila dovoljna da uhvatim 22 šarana uz bezbroj spadanja. Prosto za nepovjerovati. I to sve u vremenu od 10:30h  do 15:30 h kad sam morala kući zbog porodičnih obaveza.

Moja tajna “krma”
Dio ribolovnog pribora

Kako sam saznala za ovo jezero?

Preporukom!

Vlasnik Lelić kaže da i nema potrebe da ga reklamira jer bi ribolovci još više navalili. Naime, do 11 h sve pozicije sa hladarama (čak i van njih) su bile zauzete.   🙂

Moj najveći ulov danas – šaran od 2.780 gr

 

Više slika na: http://www.facebook.com/taboovoice#!/album.php?aid=44395&id=100000850356054

Bistro rajo!

Nadam se da ćemo se uskoro sresti na ovoj vodi koju vam toplo preporučujem.

15. MEMORIJALNI TURNIR "SIMIĆ-SALIHSPAHIĆ"


I ove kao i prošlih godina, održan je već tradicionalni memorijalni turnir “Simić-Salihspahić” u ulovu ribe udicom na plovak.

Ove godine prisutnim takmičarima se obratila i ministrica za sport Nađa Avdibašić Vukadinović.

(post u doradi)