Arhive oznaka: mogućnost

Patuljci pojma nemaju


Danas sam sa tabkom* posjetila jezero na kopu Šićki i ne malo sam bila iznenađena neinformiranošću izletnika o skorašnjoj mogućnosti da ovaj biser nadomak Tuzle nestane sa lica zemlje!

Nisu željeli da ih slikamo i ovjekovječimo njihovo pijančevanje i krkanluk. Haman su se prepali naših novih skupocjenih mobitela i digitalnih fotoaparata i malene sveščice u kojoj smo mislili da zapišemo pokoju notu sa ovog predivnog jezera čije obale su tek počele da se bude u svoj svojoj proljećnoj ljepoti.

Do 1. Maja (praznika rada) kada se ovdje očekuje veliki broj izletnika, drveće ima da olista u onoj tipičnoj svijetlo zelenoj boji karakterističnoj za rano proljeće.

Ima da prorade i mini deponije smeća od tih istih nesavjesnih izletnika, kampera, ribolovaca!

U gore spomenutu svešćicu niko nije htio da upiše svoje utiske o ljepoti ovog jezera.

Kad sam spomenula da neke od njihovih potpisa za eventualnu peticiju mogu da skeniram i postavim na internet u sklopu AKCIJE I PETICIJE ZA OČUVANJE JEZERA, sa strahom su odbili, obrazlažući to činjenicom da se oni ne miješaju u politiku a pojedini čak i da im se .ebe šta će biti sa jezerom!

Hmm….

Baš čudno, zar ne?

Hajde de. Makar smo im pokvarili onaj dobro nam poznati i bahati osjećaj dokone sigurnosti u njihovo nedodirljivo “ponašanje”  i naglasili da makar neko prati svaki njihov pokret. Pogotovo, eventualno bacanje smeća. Konkretno pivskih flašica koje su letjele i u jezero i na prilazni put a nije još ni podne bilo! Sudeći po hrani i piću (nismo zavirivali u tuđe jer su nas sami pozvali što smo glatko odbili), njihova terevenka će se završiti sutra u subotu ili možda čak i nedjelju.

Neko sa strane bi rekao, blago njima, uživaju. Ja bih prije rekla da su vidjeli sami sebe. Najmanje ljepotu prirode u kojoj su tobože došli da uživaju.

To je onaj jedinstven osjećaj koji kao pojedinka ne mogu da opišem. Ima ljudi na kugli zemaljskoj samozadovoljnih sobom koji ne mare za ostale. Koje je briga za danas a za sutra, lako ćemo.

Ne bi mi bio problem zbližiti se s takvim ljudima. Naprotiv. Druželjibiv sam tip.

Mnogo veći problem bi mi bio, gdje naći pogodno mjesto uz obalu jezera a da ne budem blizu takvima ili sličnim njima!

Ja u prirodu i na vodu dolazim da uživam svim svojim čulima.

Zašto imam oči a da ne gledam ovaj biser nadomak Tuzle?!

Zašto imam uši pa da ne slušam poj ptica pjevačica i prelijetanje grmuša u obližnjem šipražju. Znači, daleko od gradske buke!

Voda je toliko čista da se komotno može i napiti iste. Znači s njom mogu i utoliti žeđ ako je baš zapelo. U najmanju ruku, umiti se njom!

Ovdje se diše punim plućima. Od nastanka jezera pa do danas, priroda je učinila svoje. Bogatstvo flore i faune ovdje je nemjerljivo.

I sad sve to teba da se uništi zbog megalomanskih težnji (da sad i ja ne zadirem u ekonomsku politiku) lokalnih moćnika obećavajući lažan prosperitet lokalnom stanovništvu Šića, Bukinja, Tuzle a kaobajagi i cijele BiH!

Hmm…

+++

+++

(post u doradi…)

Više slika na posebnoj stranici sa desne strane ovog bloga ili direktno na linku:

Fanatici, zanesenjaci, čudaci, luđaci ili sasvim obični ljudi?


Sve češće sam na relaciji posao-kuća bez skretanja u lijevo ili u desno. Pod skretanjem podrazumijevam sve rijeđe posjete modernim buticima sa brand-name garderobom, šminkom, shoping-ture jer ima se šta kupiti i to od igle do lokomotive. Samo da je para  i vremena dovoljno. A toga nikad dosta!

Sve rijeđe odem na piće ili večeru nakon posla sa prijateljicama (naravno i sa prijateljima  :mrgreen: ) pravdajući se da žurim i da imam neodložnih obaveza! Sve češće sam preumorna, razdražljiva, okupirana svojim planovima, malim i velikim brigama i problemima i sve manje imam vremena da slušam tuđe žalopojke!

Motivi “trulog zapada”  bar po riječima naših gastarbajtera i dijasporaca, vjerno se preslikavaju i na domaćem terenu. Ona “famoznu” o dvije vrste odjeće, radnom odijelu i pidžami tek sad ozbiljnije shvatam.

Slušam i čitam  o različitim interpretacijama hobija, značenju, smislu te riječi, njegovom nastanku i vezivanju sa savremenim životnim tokovima. Čitam i surfam Internetom i čudom se čudim pojašnjavanju pojma rekreacija i razbibriga te dokolica i tome sl. Najviše mi digne živac kad se raspravlja o pasivnim i aktivnim posmatračima. Pogotovo u sportu pa i u ovome kojim se ja bavim!

Rekreacija, opuštanje, dokolica, hobi su postojali i u praistorijsko vrijeme. Možda se tad nisu tako zvali ali sve se svodi na isto!

To nije sporno ali ribolov je vezan uz iskonsku potrebu ljudi da love i da jedu. Glad i nagon za opstankom tjerao ih je  na razvijanje (ribo) lovačkih vještina. To vam ne moram pojašnjavati. Svi ste to učili do četvrtog razreda osnovne škole! Zar ne?

Ima i “pasivnih” posmatrača svega. Uz TV, Internet, radio, sve je danas moguće!

Zar i toga ima? Ima. Jašta!

Nije fora sjesti kraj TV-a i gledati fudbalsku ili košarkašku utakmicu! Fora je otići i uživo je odgledati naročito ako se odigrava u vašem mjestu stanovanja.

Nije fora gledati Travel-channel i maštati o dalekim azijskim ili američkim prostranstvima i njihovim ljepotama. Fora je otići tamo. Naravno, u granicama svojih platežnih mogućnosti!

U tome je i fora pisanja ovog mog bloga! Aktivno prisustvo i ućešće na mjestima dostupnim mojim mogućnostima. Materijalnim, poslovnim, sportskim  i vremenskim ograničenjima itd.

Iako sam pisala o mnogim temama iznosim argumente u svoju i korist sportskih ribolovaca kao i aktivnih ekologa!

Idemo redom…

MOJI ARGUMENTI!

-Nisam otišla u ribarnicu i kupila te pojela kilogram ili dva ribe (pogotovo morske) a da nemam pojma šta jedem. Uvijek sam znala što jedem i na koji je način to ulovljeno. Smrznuto, tačnije! 😀 (O  iskustvima sa mora ću nekad posebno da pišem… sad nemam vremena!)

-Znate za plodove mora. Gastronomske specijalitete! O.K. To je super. Znate li za autohtone vrste riba u BiH? Makar neke? Čisto sumnjam. Sumnjam i da znate kako se spremaju za jelo ako vam ih neko slučajno donese na poklon kad se vrati iz ribolova!

Nisu me jednom kolegice s posla pitale: “Dino, imam njakvu ribu, vabi se sa smuđ, kako se ona sprema? Kako da se riješim kostiju? Ima ih mnogo?!”

Ovo samo navodim kao primjer! Kad ste zadnji put jeli pastrmke makar one iz ribogojilišta. Da ne spominjem potočarku!

-Bolje ovo nego skupljanje servijeta ili poštanskih markica (filatelija) 😆

-Broj pasivaca uz TV se povećava ali je u značajnom porastu i broj onih koji žele aktivno da upoznaju prirodne ljepote, npr. u akcijama “pješačenjem do zdravlja” te foto-safarijem a velik broj je i penjača-alpinista!

-Ribolov zahtjeva posjetu raznim vodama po različitim vremenskim ne-prilikama. To ne možete osjetiti dok ne isprobate na vlastitoj koži!

-Sticanje kondicije je neupitno a toliko poželjno kako bi izdržali napore tokom radne sedmice.

-Mišljenja oko toga da li je ribolov antistresna terapija su podijeljena. Ja se u svakom slučaju lakše nosim sa životnim problemima od kako sam više u prirodi pa i u ribolovu!

-Iako se neki čude “žensku” u ribolovu, ovaj sport ne pita za spol, rasu, starosnu dob. Na pecanje idete sve dok ste motorički spremni. Ja pamtim ribolovce sa reumatskim problemima koji i dan danas pohode vode TK, povedene svojom strasnom željom!

-Ribolov vas uvijek tjera na bolje, jače, kapitalnije! Rijetko kad sam naletjela na ljude koji su se odrekli ribolova radi nekih viših ciljeva!

-O  “čitanju vode” sam pisala u nekim prethodnim postovima. Da ne bih samo čitala, posmatrala vodu, nosim i savremene štapove i ribolovni pribor sa sobom! Naravno i moje foto aparate i mobitele!  Cilj je da ovjekovječim mjesta na kojima sam bila a ne da laprdam o nečemu o čemu pojma nemam!

(Opaska blogerašima koji kopiraju tuđe sadržaje iz raznih životnih tema. Nikad ne kopirajte, dodajte uvijek nešto svoje, osobeno, lično na blog!)

Raja ubrzo skonta da kopirate i posjeta blogu rapidno opada. Zar ne?

-Ribolov je zdrav sport! Rijetko je ko obolio baveći se ribolovom!

-Ribolov je aktivan sport! Nema kalkulisanja u ovome sportu! Nije ovo fudbalska utakmica pa da idete na neriješen rezultat. Ovdje nema toga! Ili si ulovio ili nisi! Tačka!!!

Da zaključim!

Bolje jedan pa i najgori dan u prirodi nego dan proveden pored televizora!

Do vas je sad! Vi odlučite!

p.s.

Zovite me kako hoćete. Svim mogućim pogrdnim imenima ali riječi kao fanatik, zanesenjak ili čudak, mene ne vrijeđaju. Ako sam vam malo luckasta zato što svojim ekološkim i sportskim istupom zadirem u zonu gdje muškarci dominiraju, ne sikirajte se. Bosna i Hercegovina je takva zemlja. Puna predrasuda. Kao takva će i ostati!

Osim toga, ribolov je tradicija u mojoj porodici. Kad sam, nekad davno, išla s ocem i bratom na vodu, niko me nije smio ismijavati. Nebrojeno puta sam poštenski “nabila” ulovima i muške kolege. Očeve i bratovljeve! :mrgreen:

Šta sve treba da znate o ribama?


Voda je gušća od vazduha tako da smanjuje uticaj gravitacije na ribu. Ribama peraja ne služe da bi riba “stojala” na njima, već za potiskivanje i “veslanje”!

Tijelo ribe je veće gustine pa teži da potone. Većina ribljih vrsta može da reguliše gustinu svog tijela ribljim mjehurom. Riblji mjehur je rezervoar pun vazduha koji riba može da puni i prazni po svojoj volji. Na taj način bez ikakvog napora može da se zadrži na željenoj dubini.

INTELIGENCIJA

Ribe imaju izuzetno mali mozak i njihovo ponašanje se zasniva na nizu urođenih refleksa i reakcija prema predmetima u okolini čak i prema hrani, svjetlu i vibracijama.

Reći da je šaran BISTAR  je veoma teško održivo ali ukoliko se nekoliko puta uhvati na isti mamac, poćeće da ga zaobilazi!
To je razlog što velike i stare ribe koje su više puta bile vraćane u vodu ili su se otkačile ribolovcima, treba loviti neuobičajenim mamcima.

OBLIK TIJELA

Ako dvije ribe žive u istoj zoni vode i hrane se na istom mjestu, sigurno je da će jedna istisnuti drugu. Bodorka(žutooka) i crvenperka recimo, žive u istim vodama i hrane se istom hranom ali su se prilagodile tako da se ne ugrožavaju međusobno  jer se crvenperka hrani sa površine a bodorka na dnu. Bodorkama kao i drugim ribama koje se hrane sa dna gornja usna prelazi preko donje što njihova usta čini blago povijenim na dole dok je kod riba POVRŠINE  to obrnuto. Ribe DNA često imaju mogućnost da izduže usne u obliku trube koje im tad služe kao sisaljka.

Ribe iz brzih voda kao što su mrena i klenić (klijenić) imaju vitko tijelo koje im olašava plivanje u jakim strujama. Ribe sporih voda kao što su linjak i deverika imaju debela tijela jer vitkost u njihovom svijetu ne predstavlja nikakvu prednost dok je u debljim tijelima više mjesta za akumulaciju masnih naslaga u toku zime.

Grabljivice imaju različite oblike tijela u zavisnosti o0d načina života. Štuka i smuđ koji vrebaju iz zasjede imaju dobro razvijena prednja peraja koja im daju veliko ubrzanje pri prvom napadu. Bandar progoni svoj plijen i tijelo mu je bolje za dugotrajno plivanje. Sve grabljivice imaju velika usta sa oštrim zubima kao i veoma fleksibilne čeljusti koje im omogućavaju da lako proganjaju plijen. Naravno, svi predatori su dobro maskirani kako bi uspjeli neprimjetno da se primaknu plijenu.

KAKO RIBE VIDE

Voda upija i rasipa svjetlost mnogo brže od vazduha posebno kad je mutna. Iz tog razloga dobar vid nije presudno bitan za ribe kao za kopnene životinje. Većina riba je kratkovidna.

Oči su kod riba postavljene sa strane glave tako da one vide skoro u svih 360°. Da bi se odredila udaljenost objekta, potrebno je sa oba oka fiksirati predmet. Ovo nam kaže da samo objektu sa prednje strane, riba može da odredi udaljenost. U ovom uskom pojasu riba vidi jasno i svaki i najmanji pokret, precizno detektuje. Međutim, sa strane, bočno, riba vidi samo konture i pokrete. Iz tog razloga, mnogo ćete lakše uplašiti ribu ako se pomjerate nego ako mirujete.

Grabljivice kao što je štuka, plijen progone uz pomoć čula vida. Kod ove ribe, oči su više približene i pomjerene ka prednjoj strani glave. Na ovaj način, povećana je oblast u kojoj štuka odlično vidi i gdje oba oka mogu da učestvuju u stvaranju slike!

Jatima riba kao što je bodorka nije bitno da odrede udaljenost do objekta već im  je mnogo bitnije da sagledaju što širu oblast oko sebe i u njoj primjete svaki pokret, posebno napad grabljivice ili pomjeranje cijelog jata. Iz tog razloga, oči su im postavljene bočno sa suprotne strane glave. Ovako postavljene oči, omogućavaju da se primjeti pokret ali ne i da se jasno vide predmeti i odredi daljina do njih.

OSTALA ČULA

Voda ne prenosi najbolje svijetlo ali je odličan medij za prijenos ukusa i mirisa. Većina riba ima izuzetno čulo mirisa koje se nalazi u dvije nozdrve a nalaze se na gornjoj strani njuške. Som recimo, skoro ne vidi ali mu je čulo mirisa dominantno i njegovom upotrebom, traži plijen.

Čulo ukusa kod riba nije locirano samo u usnoj duplji. Cverglani, recimo, mogu da osjete ukus i preko kože. Mnoge ribe imaju brkove kojima sem što pipkaju hranu ispitujući joj oblik, mogu i da osjete njen ukus.

Na oba boka ribe, nalazi se po jedna lateralna (bočna) senzitivna linija kojom ribe osjete i najmanje vibracije u vodi. Na taj način mogu osjetiti približavanje neprijatelja ili lakše pronaći plijen. Kako i zemlja i voda prenose vibracije izuzetno dobro, svaki vaš neoprezan korak ribe mogu da osjete i da se udalje.

TIPOVI GLAVE

Glava smuđa-tipično za grabljivicu. Oči su postavljene sa prednje strane, omogućavajući binokularan vid, usta su puna malih, oštrih zuba i mogu se široko otvoriti.

Glava crvenperke-tipična za ribu koja se hrani sa površine vode. Donja usna prekriva gornju, usne su blago povijene na gore, nema brčića.

Glava šarana-tipična za ribu koja se hrani sa dna. Gornja usna prekriva donju a obje usne mogu da se preobraze u sisaljku kojom ove ribe RIJU mulj. Brčići detektuju hranjive materiju u dnu.

PARENJE

Postoje dva osnovna oblika ponašanja pri razmnožavanju. Jedan broj riba polaže polaže veliki broj jajašaca koja onda ostavlja da se sama snalaze dok druga grupa polaže malu količinu ikre i brani svoj nasad sve dok se mlađ ne izliježe a onda i određeni period kasnije.

Štuka, šaran, linjak, deverika, polažu svoja jajašca na podvodno bilje. Mrena i smuđ, više vole kamenjar i pijesak, dok bandar lijepi jajašca na korijenje i stabljike biljaka.

Većina riba se mrijesti u proljeće čim voda malo otopli. To mlađi daje najbolju šansu da preživi slijedeću zimu jer ima dovoljno vremena da poraste i ojača. U zavisnosti od vode, štuke se pare, najranije u martu i aprilu, bandar u aprilu dok većina šaranskih riba to rade od maja do juna. Trenutak parenja je određen promjenom temperature i dužine dana.

p.s.

Većina riba iz familije ‘šarana’ se ne pari dok temperatura vode ne pređe 18°C. To se obično događa od maja do juna ali ako je proljeće hladno, taj period se pomjera od jula do avgusta!

Polagajući ikru među biljem, ribe štite svoju mlađ od predatora. Linjak se recimo, pari u toku nekoliko nedjelja dok neke vrste riba kao što su štuka i bandar,  polažu ikru za manje od nedjelju dana.

Nakon što ženka položi jajašca, mužjak ih oplođuje mliječom.

Jajašca imaju ljepljivu, tanku opnu koja im pomaže da se zakače za travu, kamenje i korijenje kako u mulju ne bi propala od infekcije i nedostatka kiseonika!

Mužjaci, po pravilu, ranije spolno sazrijevaju od ženski. Mužjaci štuke i bandara, sazrijevaju u svojoj drugoj godini dok su ženkama potrebne tri godine. Sa spolnim sazrijevanjem, kod ženki se pojavljuju ovariji (jajnici) i ribe dobijaju na težini između 15-20%.

Većina riba se ne hrani za vrijeme parenja ali se nakon završenog mrijesta povećava njihova potreba za hranom. Recimo, 60 % ukupne godišnje hrane, štuka pojede odmah nakon mrijesta.

Kad se jajašca izlegu, mladi nemaju odmah izgled ribe. U tom prvom dijelu života, ove larve imaju na sebi veliku kesicu poteklu od jajašca u kojoj se nalaze hranjive materije. U prvim danima života, larve troše te zalihe. Kad ih potroše, kreću sa ishranom zooplanktonima.

Trudite se da od marta do juna smanjite odlazak u ribolov. Razlog tome je parenje riba koje u tom periodu traže mir.

STANIŠTA

Riba se obično zadržava tamo gdje se nešto događa, gdje se voda pjeni i kovitla (mlin, brana, prijevodnica,ušće male pritoke, vodopad). Dobra mjesta za ribolov su i zaklonjena staništa (panjevi, trava, potopljene grane, podlokana obala, ostrva na vodi, velike dubine). Ribe vole da se zadržavaju nizvodno od prepreke gdje im je lakše da dišu glavom uz struju nego niz. Ovdje se lako zaključuje da je nizvodna strana mosta recimo, bolja od one druge. Većina riba ne voli pretjerano brze struje i jaku maticu jer mora trošiti mnogo snage da bi se održala na mjestu.

Kad tražite ribu, uvijek razmislite gdje bi joj se mogla nalaziti hrana. Riba svo vrijeme prati izvor hrane, nekad i po cijenu da ih veće ribe napadnu i ubiju.