Patuljci se ne daju lako!

Rat nas nije zastrašio toliko pa neće ni megalomanske ambicije BiH i lokalnih moćnika!

Za nas ekologe ili bar kako sami sebe skromno nazivamo “ljubiteljima prirode”, rat još nije završio.

Za one klonule duhom nema mjesta među nama. Oni nek’ i dalje posjećuju mondena ljetovališta i nek’ budu viđeni u svim iole značajnijim zadimljenim kafićima. Ne zavidite im na slikama sa plaža ispred luksuznih svjetskih ili  hotela na Jadranu. Nekome je to svrha života. Pokazati sebe (čak i svoju golotinju) da bi prikrili manjak samopouzdanja u sebe, da bi bili face jer pobogu, ne može svaka šuša u Antaliju, Tunis, Maroko…

Raspravu o preskupom takmičarskom ribolovu (i/ili recimo šaranskom) sam već odavno završila na svim mogućim eko i ribolovnim forumima! Potrošila sam toliko novaca (ponekad i živaca) da sam komotno mogla kao i drugi posjetiti sve iole, za naš džep, dostupne turističke destinacije!

U čemu je razlika? U čemu je poenta?

More, jadransko i tursko (dok još niko nije znao za Antaliju jer imam rodbine tamo) sam vidjela dok me je još babo vozikao za vrijeme stare Juge starim evropskim drumovima. Ništa nisam propustila. Sve sam živo upijala svim svojim čulima.

Ali da ne idem u krajnost zadržati ću se samo na jednoj  veoma važnoj činjenici.

Mnogi u našoj domovini ne poznaju ni svoj uži zavičaj kako treba a tek sve ljepote Bosne i Hercegovine!

Odakle to znam? Odgovor je jednostavan. Mnogi u Tuzli (a tek u kantonu ili u BiH)  i ne znaju gdje se nalazi npr. ovo jezero!

Kako do njega doći?

Svi pitaju koliko ima kilometara do njega a niko ne pita za tačan njegov položaj! Pa i položaj sa ekološkog stanovišta!

Uskoro ćemo ovakve slike gledati samo kao wallpapers na našim kompjuterima! Kad ovo bude zatrpano biti će kasno za kajanje!

Koga briga za stanovnike mjesnih zajednica Bukinje, Plane, Šićki itd.?

Šta mogu mravi? Šta sve mogu patuljci kad su združeni?

Nemam namjeru da nekog vraćam u osnovnu školu. Prosudite sami!

Peticija građana ovog mini-regiona je već krenula. Peticija građana prema kojima se Tuzla odnosi nekako maćehinski!

Na sramotu nam ako ne potpomognemo ovu akciju. Akciju naših komšija.

Dokažimo da se patuljci ne daju lako!

Sad je do vas!

p.s.

Autorska prava na slike su u vlasništvu Facebook-grupe u sklopu:

*Peticije za očuvanje jezera “Kop” Šićki Brod*

na linku:

http://www.facebook.com/group.php?gid=110010499036728

Nadam se da mi Roko i Rusmir neće zamjeriti na ovoj mojoj maloj krađi!

Unaprijed zahvalna!

Vaša EDINA*

*BISTRO NARODE*

 

Patuljci pojma nemaju

Danas sam sa tabkom* posjetila jezero na kopu Šićki i ne malo sam bila iznenađena neinformiranošću izletnika o skorašnjoj mogućnosti da ovaj biser nadomak Tuzle nestane sa lica zemlje!

Nisu željeli da ih slikamo i ovjekovječimo njihovo pijančevanje i krkanluk. Haman su se prepali naših novih skupocjenih mobitela i digitalnih fotoaparata i malene sveščice u kojoj smo mislili da zapišemo pokoju notu sa ovog predivnog jezera čije obale su tek počele da se bude u svoj svojoj proljećnoj ljepoti.

Do 1. Maja (praznika rada) kada se ovdje očekuje veliki broj izletnika, drveće ima da olista u onoj tipičnoj svijetlo zelenoj boji karakterističnoj za rano proljeće.

Ima da prorade i mini deponije smeća od tih istih nesavjesnih izletnika, kampera, ribolovaca!

U gore spomenutu svešćicu niko nije htio da upiše svoje utiske o ljepoti ovog jezera.

Kad sam spomenula da neke od njihovih potpisa za eventualnu peticiju mogu da skeniram i postavim na internet u sklopu AKCIJE I PETICIJE ZA OČUVANJE JEZERA, sa strahom su odbili, obrazlažući to činjenicom da se oni ne miješaju u politiku a pojedini čak i da im se .ebe šta će biti sa jezerom!

Hmm….

Baš čudno, zar ne?

Hajde de. Makar smo im pokvarili onaj dobro nam poznati i bahati osjećaj dokone sigurnosti u njihovo nedodirljivo “ponašanje”  i naglasili da makar neko prati svaki njihov pokret. Pogotovo, eventualno bacanje smeća. Konkretno pivskih flašica koje su letjele i u jezero i na prilazni put a nije još ni podne bilo! Sudeći po hrani i piću (nismo zavirivali u tuđe jer su nas sami pozvali što smo glatko odbili), njihova terevenka će se završiti sutra u subotu ili možda čak i nedjelju.

Neko sa strane bi rekao, blago njima, uživaju. Ja bih prije rekla da su vidjeli sami sebe. Najmanje ljepotu prirode u kojoj su tobože došli da uživaju.

To je onaj jedinstven osjećaj koji kao pojedinka ne mogu da opišem. Ima ljudi na kugli zemaljskoj samozadovoljnih sobom koji ne mare za ostale. Koje je briga za danas a za sutra, lako ćemo.

Ne bi mi bio problem zbližiti se s takvim ljudima. Naprotiv. Druželjibiv sam tip.

Mnogo veći problem bi mi bio, gdje naći pogodno mjesto uz obalu jezera a da ne budem blizu takvima ili sličnim njima!

Ja u prirodu i na vodu dolazim da uživam svim svojim čulima.

Zašto imam oči a da ne gledam ovaj biser nadomak Tuzle?!

Zašto imam uši pa da ne slušam poj ptica pjevačica i prelijetanje grmuša u obližnjem šipražju. Znači, daleko od gradske buke!

Voda je toliko čista da se komotno može i napiti iste. Znači s njom mogu i utoliti žeđ ako je baš zapelo. U najmanju ruku, umiti se njom!

Ovdje se diše punim plućima. Od nastanka jezera pa do danas, priroda je učinila svoje. Bogatstvo flore i faune ovdje je nemjerljivo.

I sad sve to teba da se uništi zbog megalomanskih težnji (da sad i ja ne zadirem u ekonomsku politiku) lokalnih moćnika obećavajući lažan prosperitet lokalnom stanovništvu Šića, Bukinja, Tuzle a kaobajagi i cijele BiH!

Hmm…

+++

+++

(post u doradi…)

Više slika na posebnoj stranici sa desne strane ovog bloga ili direktno na linku: