Daleko je do bosanskog raja za turiste i ribolovce

PRENEŠENO SA LINKA:
http://www.bhraja.ca/Vijesti/BH-teme/Na-Jelah-polju-kod-Te%C5%A1nja-gradi-se-rekreativni-centar-%11-Bosanski-raj-za-turiste-i-ribolovce.html

Na Jelah polju kod Tešnja gradi se rekreativni centar – Bosanski raj za turiste i ribolovce

Jelah polje kod Tešnja u proteklih godinu dana postalo je pravo gradilište. Naime, kompanije Ćeman Energoprom na prostoru od 20 hektara počela je izgradnju turističko-sportskog rekreativnog centra vrijednog nekoliko miliona.

Centar će imati različite sadržaje, hotel, trgovački centar, sportske terene (deset teniskih i dva nogometna), ljetni vodeni park, zoo vrt, bazene, restoran, ribarnicu…

Vizija budućeg hotela

Neki od sadržaja već su dostupni posjetiocima, a u narednom periodu u kompaniji Ćeman-Energoprom najavljuju i nove sadržaje za odmor i rekreaciju.

Fahir Ćeman, direktor ove prestižne kompanije kaže, da je dosad u realizaciju ovoga projekta uloženo oko 2,5 miliona eura, te je potrebno još oko tri milion eura, kako bi se projekt priveo kraju.

“Već je uređeno i poribljeno vještačkoj jezero na površini od sedam hektara, te je na ovom dijelu Jelah polja u fazi izgradnja restorana od 1000 m2, jedne ribarnice od 100m2, dva bazena i dva kupališta, jednog od deset i jednog od pet duluma”, kazao je Ćeman.

Na ogromnom prostoru koji obuhvata ovaj kompleks, posjetioci već mogu vidjeti razne vrste životinja, od ponija, jelena, nojeva, do raznih vrsta ptica.

“Na prostoru od tri hektara uredili smo zoo vrt, gdje već imamo 40 grla jelena lopatara i deset grla ponija”, pojašnjava Ćeman, dodajući kako vikendom Jelah polje i pored izvođenja velikog broja radova bude preplavljeno posjetiocima.

Prvu fazu projekta sa restoranom, ribarnicom i bungalovima za sportske ribolovce, direktor Ćeman kaže da će staviti u funkciju do kraja godine, dok će bazene i hotel biti sagrađeni narednih godina, jer zahtijevaju veća ulaganja.

Projekt je predstavljen i na Sarajevo Bussines Forumu u cilju privlačenja još jednog investitora koji će sa tri miliona eura pomoći da se projekt privreden kraju, t.j. da se izgradi hotel i šoping centar.

“O konkretnim ponudama za učešće u projektu ne možemo govoriti, iako je projekt privukao pažnju stranih ulagača na Sarajevo Bussiness Forumu”, kaže Ćeman, pojašnjavajući kako kompanija Ćeman Energoprom ima sve dozvole, te je sportsko-rekreativni centar predviđen regulacionim planom.

Ako se ne pronađe drugi investitor, Ćeman kaže da će se realizacija projekta svakako završiti narednih godina, s tim što će završetak zavisiti od realizacije sredstava.

Tragom ove i sl. informacija sa portala bistrobih.ba  krenusmo tabko i ja da malkice promuzevirimo…

Kapija koja ne obećava mnogo

Iskreno da vam kažem jedva smo našli put do ovdje. Ne, nismo “nepismeni” što kažu u našem domaćem (tz) žargonu ali da ne bi ljutitih policajaca koji su stajali na skroz pogrešnom mjestu “loveći u mutnom”,  komotno smo se mogli vratiti nazad, kući.

Da nam ne bi propao kompletan izlet koji nije obuhvatao samo ovu destinaciju zastali smo na par sati ovdje. Malo pecali, više slikali ono što bi se trebalo nazavati rajem za turiste i ribolovce.

Kako će se u ovo sve uklopiti hotel i shoping-centar, vjerujte pojma nemam.

Da je ovo sve samo jedno gradilište sa meni nejasnim ciljem uvjerila sam se odmah nakon prolaska kroz kapiju.

Džabe reklame na lokalnim medijima i na web-portalima. Raju ovdje treba pozvati teka kad bude završeno vie od polovine radova.

Koliko moje oči vidješe, radovi su ovdje tek u povojima. Raja dolazi. Ona kulturna. Dolaze porodični ljudi sa djecom koja prvi put u životu imaju priliku da vide neke od divljih životinja.

Nigdje hlada nema. Mlado drveće je tek posađeno.

Mnogi namjernici su na par stotina metara prije kapije ostavljali svoje automobile u dubokoj hladovini. Za divno čudo nema automobila na nepropisnim mjestima koje bih obilježila pridjevom “ekološki”.

Da mi ne bi prikačili epitet da nisam domoljub evo i nekoliko slika koje odražavaju ljepotu nauma ovog  domaćeg biznismena  sa širokim poslovnim vidicima.

Utisak razočarenja nije me napuštao nikako. To je onaj osjećaj koji se teško može riječima opisati iako su priroda, etno kućice, ambari, trava, zeleniš, drveće i na kraju i same životinje, predivno ispale na slikama!

Pogled sa drvenog "vidikovca"

Malobrojna antialkoholno orijentisana omladina koja je našla smisao u sjedenju pod hladarama, iskreno me obradovala. Hranili su patke koje su rado dolazile na primamljive komade hljeba koje su djeca nemilice bacala.

Nigdje smeća, dreke, galame (mislim na boom-boom muziku iz automobila). Možda i zbog Srebrenice. Poštujem. Ni ja ni tabko nismo ni jednom upalili radio na putu ovamo. Čak ni radi osnovnih informacija. Dan žalosti je.

Nismo išli u Srebrenicu iako smo kanili. Možda je red bio ali tabko je morao na mezar svog rahmetli oca baš na ovaj datum.

nastavlja se…

Zajednički osvrt na Zvornik, zvorničko jezero i Divič

Radna sedmica mi je bila veoma teška ali je TABKO* vidno umoran ipak odlučio da krenemo zajedno ka Diviču ne bi li nekako sklepali zajedniču reportažu sa ovog predivnog jezera koje baš i nije pokazalo sve svoje čari po ovakvom kišovitom vremenu!

UMORNI TABKO*

Iskreno, Zvornik me razočarao.  A i tabka! Rat se ovdje vidi tako kao da je tek sad prestao. Ništa se od industrije, ugostiteljstva, nije mrdnulo od prijeratne Jugoslavije!
Užas živi!

Grad sa dvije-tri raskrsnice pa opet ima poteškoća u saobraćaju!

Kad ne slupasmo automobil zbog “nepismenog” vozača”!

…

 

Svuda se nešto gradi ali samoinicijativno. Ni traga napretku koji je najavljivao Dodik!

Hmm…

Procvata nema kao što je slučaj, recimo u tuzlanskom kantonu. RS je definitifno umrla samo što to vladajuća “klika” neće da prizna!

Malo živosti se tek osjetilo dolaskom na branu i u mjesto Divič. Ljubazni i vrijedni domaćini su nas uputili na nekoliko lokacija pogodnih za ribolov iako smo i mi a i oni znali da danas nema ribolova na Drini!

Kad kažem vrijedni domaćini to se veoma lijepo vidjelo iz uređenih kuća i avlija kao i priobalnog pojasa uz svaku kuću posebno. Kaže mi jedan mještanin da ovdje nema posla za mlade. Snalaze se kako znau i umiju. Pomažu im i donacije iz dijaspore. Čak i naši iz Federacije su iz zaboravili. Ponosni su to ljudi. Ne kukaju. Ne traže milostinju. Žive skromno ali uzdignute glave. Čak su se domaći pobrinuli da me informišu da možemo (tabko i ja) iznajmiti sobu na dan, par dana ili čitavu heftu ili mjesec. Čak i cijelu kuću. Mještani skontali da imaju šansu sa tzv. seoskim turizmom kad već nema dobre ponude od strane ugostitelja sa ovog regiona.

Hajde mi sad recite ima li ko a da ne voli domaću atmosferu?!

Ganula me njihova gostoprimljivost. Obećala sam sebi da ću makar još jednom, tokom ovog ljeta obići ovo mjestašce. Naravno ako bude lijepih i sunčanih dana. Ne žalim para za čistoću, neusiljeno gostoprimstvo i skoro netaknutu prirodu.

NEŠTO MI SE KRUPNO ZAKAČILO NA BOLONJEZ ALI OVAJ PUT NISAM IMALA SREĆE

OVAJ MALIŠA JE BIO TAMAN KAO MAMAC ZA KRUPNIJU RIBU

TABKO SE SMRZAO ALI JE ISTRAJAO SAMNOM!

ZVORNIČKU KULU NISMO IMALI VREMENA DA SNIMIMO IZ BLIZINE

Kiša nas nije otjerala ali dovoljno je bilo da nam pokvari ćejf.

Sa Drine smo otišli zadovoljni i s obećanjem da ćemo ponovo posjetiti ovaj raj na zemlji!

Ovo smo tabko i ja pronašli sa jednog ribolovnog foruma.

Citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

p.s.

Ja, baš i ne primjetih toliko bogatstvo ribljeg fonda a i jezero mi je bilo nešto pusto za vikend s obzirom na razvikanost njegove ljepote i ponude.

Nadam se da ćemo idući put imati više sreće s vremenom i naravno, s ulovima!  😀

Patuljci pojma nemaju

Danas sam sa tabkom* posjetila jezero na kopu Šićki i ne malo sam bila iznenađena neinformiranošću izletnika o skorašnjoj mogućnosti da ovaj biser nadomak Tuzle nestane sa lica zemlje!

Nisu željeli da ih slikamo i ovjekovječimo njihovo pijančevanje i krkanluk. Haman su se prepali naših novih skupocjenih mobitela i digitalnih fotoaparata i malene sveščice u kojoj smo mislili da zapišemo pokoju notu sa ovog predivnog jezera čije obale su tek počele da se bude u svoj svojoj proljećnoj ljepoti.

Do 1. Maja (praznika rada) kada se ovdje očekuje veliki broj izletnika, drveće ima da olista u onoj tipičnoj svijetlo zelenoj boji karakterističnoj za rano proljeće.

Ima da prorade i mini deponije smeća od tih istih nesavjesnih izletnika, kampera, ribolovaca!

U gore spomenutu svešćicu niko nije htio da upiše svoje utiske o ljepoti ovog jezera.

Kad sam spomenula da neke od njihovih potpisa za eventualnu peticiju mogu da skeniram i postavim na internet u sklopu AKCIJE I PETICIJE ZA OČUVANJE JEZERA, sa strahom su odbili, obrazlažući to činjenicom da se oni ne miješaju u politiku a pojedini čak i da im se .ebe šta će biti sa jezerom!

Hmm….

Baš čudno, zar ne?

Hajde de. Makar smo im pokvarili onaj dobro nam poznati i bahati osjećaj dokone sigurnosti u njihovo nedodirljivo “ponašanje”  i naglasili da makar neko prati svaki njihov pokret. Pogotovo, eventualno bacanje smeća. Konkretno pivskih flašica koje su letjele i u jezero i na prilazni put a nije još ni podne bilo! Sudeći po hrani i piću (nismo zavirivali u tuđe jer su nas sami pozvali što smo glatko odbili), njihova terevenka će se završiti sutra u subotu ili možda čak i nedjelju.

Neko sa strane bi rekao, blago njima, uživaju. Ja bih prije rekla da su vidjeli sami sebe. Najmanje ljepotu prirode u kojoj su tobože došli da uživaju.

To je onaj jedinstven osjećaj koji kao pojedinka ne mogu da opišem. Ima ljudi na kugli zemaljskoj samozadovoljnih sobom koji ne mare za ostale. Koje je briga za danas a za sutra, lako ćemo.

Ne bi mi bio problem zbližiti se s takvim ljudima. Naprotiv. Druželjibiv sam tip.

Mnogo veći problem bi mi bio, gdje naći pogodno mjesto uz obalu jezera a da ne budem blizu takvima ili sličnim njima!

Ja u prirodu i na vodu dolazim da uživam svim svojim čulima.

Zašto imam oči a da ne gledam ovaj biser nadomak Tuzle?!

Zašto imam uši pa da ne slušam poj ptica pjevačica i prelijetanje grmuša u obližnjem šipražju. Znači, daleko od gradske buke!

Voda je toliko čista da se komotno može i napiti iste. Znači s njom mogu i utoliti žeđ ako je baš zapelo. U najmanju ruku, umiti se njom!

Ovdje se diše punim plućima. Od nastanka jezera pa do danas, priroda je učinila svoje. Bogatstvo flore i faune ovdje je nemjerljivo.

I sad sve to teba da se uništi zbog megalomanskih težnji (da sad i ja ne zadirem u ekonomsku politiku) lokalnih moćnika obećavajući lažan prosperitet lokalnom stanovništvu Šića, Bukinja, Tuzle a kaobajagi i cijele BiH!

Hmm…

+++

+++

(post u doradi…)

Više slika na posebnoj stranici sa desne strane ovog bloga ili direktno na linku: