Ne malo sam iznenađena aljkavošću i nezainteresovanošću idejnog tvorca ovog udruženja Senada Isakovića-Roka i njegovih istomišljenika u koje i ja spadam!
Da li je idejni tvorac odustao od svoje prvobitne nakane, ne znam. Čak mi ni na Facebook account-u ništa ne govori o tome!
Tresla se gora, rodio se miš! Tako ispada poslije mass-invite-a na mnoge linkove društvenih zajednica kao što su već pomenuti Facebook, Linkedin, mnogi BiH ekološki i ribolovni forumi.
Ja sad ispala budala i umjesto da se ja ljutim, dočekuje me ljuti ignore od gore pomenutog! Meni neshvatljivo.
Neshvatljivo mi je da sam sate i sate uložila u traženje rascjepkanih informacija vezanih uz kop ŠIĆKI a da mi se ni znameniti ROKO nije lično javio niti iko od simpatizera sa tog područja a svoj mail sam javno objavila u svim mogućim internetskim glasilima!
Nikad nisam svoj blog predpostavljala blogu udruženja ali je evidentno da se posjeta ekološkom blogu drastično smanjila baš objavljivanjem akcije i plakata “Psi imaju srce da spašavaju ljude. Da li mi imamo srce d spašavamo pse”!
Nadam se da su Roko i dužina shvatili moju poruku…
Rat nas nije zastrašio toliko pa neće ni megalomanske ambicije BiH i lokalnih moćnika!
Za nas ekologe ili bar kako sami sebe skromno nazivamo “ljubiteljima prirode”, rat još nije završio.
Za one klonule duhom nema mjesta među nama. Oni nek’ i dalje posjećuju mondena ljetovališta i nek’ budu viđeni u svim iole značajnijim zadimljenim kafićima. Ne zavidite im na slikama sa plaža ispred luksuznih svjetskih ili hotela na Jadranu. Nekome je to svrha života. Pokazati sebe (čak i svoju golotinju) da bi prikrili manjak samopouzdanja u sebe, da bi bili face jer pobogu, ne može svaka šuša u Antaliju, Tunis, Maroko…
Raspravu o preskupom takmičarskom ribolovu (i/ili recimo šaranskom) sam već odavno završila na svim mogućim eko i ribolovnim forumima! Potrošila sam toliko novaca (ponekad i živaca) da sam komotno mogla kao i drugi posjetiti sve iole, za naš džep, dostupne turističke destinacije!
U čemu je razlika? U čemu je poenta?
More, jadransko i tursko (dok još niko nije znao za Antaliju jer imam rodbine tamo) sam vidjela dok me je još babo vozikao za vrijeme stare Juge starim evropskim drumovima. Ništa nisam propustila. Sve sam živo upijala svim svojim čulima.
Ali da ne idem u krajnost zadržati ću se samo na jednoj veoma važnoj činjenici.
Mnogi u našoj domovini ne poznaju ni svoj uži zavičaj kako treba a tek sve ljepote Bosne i Hercegovine!
Odakle to znam? Odgovor je jednostavan. Mnogi u Tuzli (a tek u kantonu ili u BiH) i ne znaju gdje se nalazi npr. ovo jezero!
Kako do njega doći?
Svi pitaju koliko ima kilometara do njega a niko ne pita za tačan njegov položaj! Pa i položaj sa ekološkog stanovišta!
Uskoro ćemo ovakve slike gledati samo kao wallpapers na našim kompjuterima! Kad ovo bude zatrpano biti će kasno za kajanje!
Koga briga za stanovnike mjesnih zajednica Bukinje, Plane, Šićki itd.?
Šta mogu mravi? Šta sve mogu patuljci kad su združeni?
Nemam namjeru da nekog vraćam u osnovnu školu. Prosudite sami!
Peticija građana ovog mini-regiona je već krenula. Peticija građana prema kojima se Tuzla odnosi nekako maćehinski!
Na sramotu nam ako ne potpomognemo ovu akciju. Akciju naših komšija.
Dokažimo da se patuljci ne daju lako!
Sad je do vas!
p.s.
Autorska prava na slike su u vlasništvu Facebook-grupe u sklopu:
Pročitala sam masu poučnih brošura i knjiga o ribolovu, surfam internetom i posjećujem poznate domaće i strane web-portale (naravno i njihove forume), sabirem svoja višegodišnja iskustva ali jedna misao (rečenica) mi se duboko urezala u pamćenje i nikako da je se otarasim!
PRAVILO JE DA NEMA PRAVILA U RIBOLOVU!
I sami ste vidjeli da za sad nemam posebnu rubriku “tehnike ribolova” jer gdje ću ja, pobogu, učiti iskusnije od mene kako se koja riba primamljuje i lovi! Ne mislim ni otvarati posebnu rubriku o “tehnikama”.
Nema smisla jer imaju specijalizovani portali i forumi za to.
Ne vjerujem u nekakva stroga ribolovna pravila!
Zašto?
Da krenem redom…
1.) Nesporna činjenica je da se tehnike razlikuju od podneblja do podneblja. Npr. pastrmku ne lovimo isto na Uni ili recimo na Neretvi iako se okvirne tehnike u biti ne razlikuju. Stvar je u nekim finesama kojih se lokalni majstori drže kao pijani plota i pune nam mozak činjenicama da se to radi baš tako kako oni kažu!
2.) Ne vjerujem u faktore sreće i u postotke istog, također. Npr. faktor sreće u ribolovu je 15%. Ma čista budalaština! Uvjerila sam se nebrojeno puta da su totalne neznalice sa minimalnom opremom i primamom znali uloviti kapitalne primjerke riba.
3.) Ne vjerujem u stroge načine primame (krmljenja) koji se razlikuju se od regije do regije, od podneblja do podneblja, majstora do majstora! I svi su “načini” uspješni, zar ne? Tako bar kažu lokalni ribolovci! Znala sam ne krmeći uloviti dobar komad a isto tako potrošiti brdo novaca i vremena na krmu koja se nije pokazala “ubojitom”!
4.) Ne vjerujem u mjesečeve mijene, barometarske pritiske, plimu i oseku i tome sl. Još nema čvrstih naučnih dokaza za to. Sve je to nekako u povojima. Niko ne voli “teoretisanje” pa ni ja. Držim se praktičnih primjera i savjeta sa nekih naših voda!
5.) Ne vjerujem u vremenska ograničenja kao što su godišnja doba, dan i noć kao i vikend ribolovne sesije iako spadam u tu kategoriju ribolovaca zbog posla kojim se bavim! Ribu sam hvatala u neuobičajeno vrijeme suprotno svim pisanim i nepisanim “pravilima”!
6.) Buka ili ne na ribolovnom hot-spot mjestu. Opet sam lovila.
7.) Čista (bistra) ili prljava (zagađena) voda, opet!
Prema tome, nema zlatnih ribolovnih pravila.
Idite u prirodu s namjerom da se opustite, neopterećeni obaveznim ulovom, kilogramima i centimetrima.
Poslije četiri i kusur godine, Kapo & company osvježili su ovaj divni ribolovni portal koji odiše i mnogobrojnim ekološkim temama a to je upravo ono što je i mene nakon tolikih godina u aktivnom ribolovu, ponukalo da počnem sa svojim blogom.
Posebno zahvaljujem Senadu što je i mene, makar kroz poluaktivno učešće u radu portala i foruma, ubrojio u one “zaslužne” za njegov opstanak. Velika mu hvala!
Tokom svih ovih godina, ovaj portal je okupljao najbolje među nama. Probrane na neki način. Poklonike nedirnute prirode i atraktivnih voda. Turističkih i ribolovnih destinacija.
Bilo je i onih koji su, iz meni neobjašnjivih razloga, mrzili ovaj portal te mu nastojali da naude tzv. hakerskim napadima, prijetnjama obaranjem istog, provokacijama na forumu i tome sl.
Bistrobih.ba je opstao. To me posebno veseli.
Osjećam se dužnom da makar postavim link ka ovom predivnom portalu, prepunom entuzijasta. Ribolovnih i ekoloških!
U prirodi svakog bosanca (naravno i bošnjakinje) je da vas nasmije kad mu je najteže često sa dvosmislenim riječima, frazama ili cijelim rečenicama! Naravno, uz dopadljivu šalu, nastoje vam i “uvaliti” pokoju na onaj tipični bosanski način!
Ribolov je uvijek bio omiljena tema dežurnih kritičara i pametnjakovića.
Donosim vam nekoliko komentara sa ribolovnih foruma s ciljem da vas neki informišu, neki zabave i nasmiju a neki, vala, i zabrinu! Sve zavisi od toga kako ćete protumačiti pojedine komentare. Do vas je sad!
KOMENTARI SU POREDANI NASUMIČNO I NEMAJU NIKAKVE UZAJAMNE VEZE U REPLIKAMA!
Nekako mi fali ova tema. Ribolov je stvar evolucije u sportu! Nakon svih sportova kojima se čovjek bavio, evoluira na kraju u ribolovca … atletika, pa planinarenje, pa sexanje, ispijanje piva … sve je to bilo dobro u svoje vrijeme, ali vremenom sve sam to napustio i predao se čarima ribolova … Ispijanje pive ide uz ovaj sport pa tu nisam zakinut.
Temu otvaram za sve zaljubljenike ove plemenite i drevne vještine zbavljanja dobre meze iz prirodnih resursa.
Poželjno je pisati o svim tehnikama, riječni, morski i drugi načini lova, dobra ribolovna mjesta, vrste riba, načini i tehnike lova, kao i spremanje ribe.
Oni što pucaju zeki u leđa nek’ otvore svoju temu.
Kod nas se donosi novi zakon o ribolovu … zakon će biti usaglašen sa EU, što znači da će se pooštriti kriteriji za dobivanje dozvola … Za dobivanje ribolovne dozvole biće potrebno polagati ribolovni ispit koji neće biti nimalo lagan. Ispit će sadržavati pitanja iz ekologije, brige o prirodi, propise o gazdovanju vodama, tehnike ribolova, poznavanje riječne i morske flore i faune, poznavanje riba, njihovih navika, obitavališta, načina lova, vrijeme mrijesta i lovostaja, poznavanje slivnih područja i revira … a nakon položenog testa, ribolovac pripravnik će morati pecati narednih 6 mjeseci isključivo sa mentorom do dobivanja zvanja ribolovca. Oko ovih ispita već su se zabrinuli i stari dugogodišnji ribari, jer su pitanja takva da će i njima biti problem položiti ih. Organizovanje ispita bit će organizovano po ribolovačkim udruženjima.
Dinamit u vodu i čudi se kako ribice isplivaju na površinu 🙂
Hej, ja sam sportski ribolovac! (Čuvam riblji fond ako taj dan nisam ništa upecao). 😀
Palim roštilj i uživam. Ribolov je jedna kompleksna razbibriga, kombinacija alpinizma (ne možeš zamisliti po kakvim stijenama se moraš penjati da dođeš do dobre vode …), atletike – odnosi se na bježaniju od lovočuvara, borilačkih vještina – ako te stigne, te joge, ninjitcua, kulinarstva, a posebno filozofije – treba od toga napraviti veeliku stvar. Uz to razvija maštu – niko nema razvijeniju maštu od ribara – osim možda oni lažljivi lovci.
Išla sam u ribičiju prije nekoliko godina, uglavnom mrene u kolovozu na Kupi jer mi je to bilo “najzabavnije”, ukradem putem kukuruza, nabodem 2-3 zrna na udicu i udri! Onda nekad babuške na Savi (zatvoreni dio) sa pšenicom, a najviše me nerviralo blinkanje, matere ti kad štuka ide i ide i ide za leptirićem i u zadnji tren odustane… Žutooke sam isto pecala ali rijetko, a bijelke sam mačkama nosila doma, njih sam na crviće. Na somove nisam nikad išla ali se znao pokoji cverdl zalomiti, kao i karas 🙂
Eh,moj muž je strastveni ribič, kako slatkovodne tako i morske ribe…
dugi niz godina je lovio kapitalce na Vranskom jezeru pa smo tamo čak i ljetovali u kampu,a onda sam ga prisilila da kupimo kuću na moru (dopizdilo mi više jezero) i od tada uživa u morskom ribolovu…
Evo, ja ih lovim …
Tačnije, lovio sam ih pa u neko doba shvatih da na vodi nikada nisam sreo zgodnu žensku …
Sada sam ribolov sveo na pecanje van sezone vozanja bajka. Dok se može navrtati po gasu, motor na prvom mjestu.
Prije nego krenete na lov ove atraktivne mrcine, potrebno je da znate na šta će beštija zagristi. Većina kitova se hrani planktonom, pa je i za ovoga potrebno nabaviti veću količinu planktona (mogu se kupiti u većini ribomaterijala uz morsku obalu, sušeni, ili živi, koji se transportuju u buradima). Nakon što smo iz brodice bacili primamu od planktona u more, potrebno je sačekati da se kitovi okupe. Za mamčenje planktona na udicu, potrebne su sitne udice veličine 20 i manje, tip Mustard, i veoma fini konac kako kit ne bi pobjegao zbog debelog najlona. Obično se peca na plovak manje gramaže i sa dužim štapovima. Nakon što je zagrizao, potrebno ga je zamarati dok ga ne privučemo do broda. Kako kit ne može stati u meredov mrežu, niti se može podići golim rukama, preporučujemo da ga vežete oko broda do dolaska u luku.
Striktno je zabranjeno pecati primjerke ispod 10 tona kako se ne bi uništavao riblji fond.
Za one koji se prvi put sreću sa ovim ribolovom, prilažemo sliku kita:
Kao što se vidi, on ima glavu, rep i peraje. Ono između je tijelo koje je mesnato i može se filetirati. Glavu preporučujemo za riblju čorbu, za više osoba.
Upecani kit je veoma lijep trofej koji možete preparirati i okačiti u svojoj dnevnoj sobi sa vašim ostalim trofejima:
Vaši prijatelji će sigurno biti impresionirani ovim trofejom, što je dovoljan razlog da se počnete pripremati za ovo uzbudljivo pecanje.
Bistro! 😆
Vrhunac vrhunaca je ova mlada dama! Plentaff komentar, nema šta!
“Ja sam napustila momka radi tih jadnih ribica! Plakala sam kad je vadio one male. Njih mi najviše žao bilo!
Ko ga šiša … Nije znao samnom! Eble ga ribe… Čuj… on mene zvao svojom jibicom! Ishhh b0oo…”
Ribolovna priča 