Nemam internet pristup svaki dan za razliku od većine ovdje prisutnih ali nadam se da to nekima ne smeta pa evo nakon desetak dana donosim još malo “prvomajskih” utisaka sa jezera Breštica (Banovići).
Koristim se prilikom da postavim par slika sa izletišta koje je, bar po meni, bezrazložno malo posjećeno od lokalnog stanovništva!
Poslije “podijeljenih” utisaka sa Krivaje (ljepota prirode + smeće – tamo sam ulovila par klijenova – pročitati posljednji post) dobro mi je došlo malo odmora uz kafu na ovom prelijepom jezeru nadomak Banovića.
Jest da je bio 2. maj ali baš toliko slabu posjećenost nisam očekivala.
Znam, narod se ispucao s parama ako mu je već i bilo do slavlja u ovo recesijsko vrijeme.
Naravno! Nije ni meni bilo baš previše do slavljenja. Jednostavno sam uživala u prirodi poslije dugih zimskih mjeseci zatočeništva u kući.
Manje upućenima rekla bih samo da se ovdje može doći veoma lako pješice ili biciklom.
Ribolovaca nije bilo iako bi se sa table postavljene kraj jezera dalo zaključiti da ovdje stvarno ima podobrih somova i šarana!
Moguće je da su se somdžije i šarandžije strogo pridržavale zabrane izlova do kraja maja! Čisto sumnjam!
Ovaj preliv sa predivnim jezerskim raslinjem i patkama koje tu obitavaju često koriste nesavjesni perači automobila. Neka im je na sramotu.
Pokušala sam čak nešto i upecati, dole u odlivu jezera ali ništa bitno se nije zakačilo na udicu a da bih to ovjekovječila slikom.
Umorno zadovoljna, vratila sam se rano kući zabrinuta našim nemarom i nebrigom za životni okoliš!
A priroda tako mnogo daje. Samo se treba osvrnuti oko sebe i čuvati ono što nam je bogom dano!
Skromna, kakvom se smatram, otišla sam na tiho mjesto nadomak Tuzle. Ne na izletišta sa razvikanom turističkom ponudom (hmm) kao što su npr. Mačkovac ili Zlaća kod Banovića koji sve više podjećaju na vašarište. Tamo idu oni koji žele biti “viđeni u društvu”.
Tamo idu oni koji ne mogu bez glasne muzike i gdje iz jednog automobila trešte narodnjaci a iz drugog, parkiranog pored njega, savremena hip-hop muzika!
Možete li zamisliti tu kakofoniju zvukova?!
Dosta mi je galame, nadvikivanja alkoholisanih ljudi, plača nervozne dječice kojoj je očito dosadno. Dječica ne razumiju čemu se to alkoholisani roditelji raduju. Dječica ne razumiju tu krkansku megalomaniju. Djeca ne razumiju čemu prežderavanje i bacanje smeća na sve strane.
Zato i rekoh skromna na samom početku ovoga posta.
“Viđena ” sam bila i ovdje u krugu istomišljenika.
Ribolovaca, ekologa, jednostavno ljubitelja prirode…
Uz ljude koji su rasli uz ovo jezero, poznaju ga u dušu. Ljude koji su dobar dio sebe dali da ova ljepota nadomak Tuzle, ostane netaknuta. Ljude koji su uložili i ogromna materijalna sredstva (bar za moje pojmove tj. novčanik) da bi makar sa jedne strane (one ribočuvarske), posjetioci imali što lakši pristup jezeru.
Muta, Almin ili Almir, Fajik (neki mi neki izvinu što im zaboravih imena) ljubazno su nas dočekali (tabkoa* i mene).
Domaćini su nam ponudili dobru izletničku i ribolovnu poziciju kraj same njihove vikendice.
Hvala im.
Nije bilo glasne muzike, lupanja po vodi. Samo poneki odvažni kupač jer ipak je rano. Voda je ovdje hladna i u najvruće ljetne dane a kamoli u maju mjesecu.
Od onih koji su se na Facebook-peticiji potpisali da će ovdje doći sami ili sa najužim krugom prijatelja te sa svojim porodicama, nikog ne vidjeh. Sinoć sam brzo preletjela Facebook raju i našla da su neki iako su obećali ipak otišli na druga razvikana izletišta. Neka im. Možda je poneko od mlađih bio na suprotnoj strani obale pa ih nisam primjetila!
Suprotna obala bila je u svakom pogledu “glasnija”, počevši od turiranja automobilskih i motociklističkih motora i nadjačavanja savremenih muzičkih audio sistema!
U jednom su bili složni! Navečer, kad smo napuštali ovo mjesto, u sumrak, napravljen je klasičan vatromet sa mnoštvom petardi, tako da se nadaleko mogao vidjeti i čuti, naravno.
Šteta što to nisam mogla da zabilježim kamerom!
Omladina se zna provoditi. Lijepo je bilo čuti (doduše iz “bezbjedne” daljine po moje uši i živce 😀 ) njihovu ciku, vrisku, nadpjevavanje, kupanje i tome sl.
Nije čak ni čuveni ROKO bio ovdje za 1. Maj!
Ne zamjerim mu. Čovjek je ionako previše uradio za očuvanje ovog jezera!
Ovog puta, preča mu je bila čuvena motorijada u Orašju. Čovjek je okorjeli bajker. Šta ćeš!
Ipak se potrudio, nakon povratka, da obiđe raju. Došao je do mene i tabka* te smo napravili jedan zajednički fotos.
ROKO se rado slikao s nama. Hvala mu…
I, tako, prođe 1. maj!
Za 2. maj planiram na rijeku Krivaju. Nadam se da će biti dosta slika za jednu finu reportažu!
Danas sam sa tabkom* posjetila jezero na kopu Šićki i ne malo sam bila iznenađena neinformiranošću izletnika o skorašnjoj mogućnosti da ovaj biser nadomak Tuzle nestane sa lica zemlje!
Nisu željeli da ih slikamo i ovjekovječimo njihovo pijančevanje i krkanluk. Haman su se prepali naših novih skupocjenih mobitela i digitalnih fotoaparata i malene sveščice u kojoj smo mislili da zapišemo pokoju notu sa ovog predivnog jezera čije obale su tek počele da se bude u svoj svojoj proljećnoj ljepoti.
Do 1. Maja (praznika rada) kada se ovdje očekuje veliki broj izletnika, drveće ima da olista u onoj tipičnoj svijetlo zelenoj boji karakterističnoj za rano proljeće.
Ima da prorade i mini deponije smeća od tih istih nesavjesnih izletnika, kampera, ribolovaca!
U gore spomenutu svešćicu niko nije htio da upiše svoje utiske o ljepoti ovog jezera.
Kad sam spomenula da neke od njihovih potpisa za eventualnu peticiju mogu da skeniram i postavim na internet u sklopu AKCIJE I PETICIJE ZA OČUVANJE JEZERA, sa strahom su odbili, obrazlažući to činjenicom da se oni ne miješaju u politiku a pojedini čak i da im se .ebe šta će biti sa jezerom!
Hmm….
Baš čudno, zar ne?
Hajde de. Makar smo im pokvarili onaj dobro nam poznati i bahati osjećaj dokone sigurnosti u njihovo nedodirljivo “ponašanje” i naglasili da makar neko prati svaki njihov pokret. Pogotovo, eventualno bacanje smeća. Konkretno pivskih flašica koje su letjele i u jezero i na prilazni put a nije još ni podne bilo! Sudeći po hrani i piću (nismo zavirivali u tuđe jer su nas sami pozvali što smo glatko odbili), njihova terevenka će se završiti sutra u subotu ili možda čak i nedjelju.
Neko sa strane bi rekao, blago njima, uživaju. Ja bih prije rekla da su vidjeli sami sebe. Najmanje ljepotu prirode u kojoj su tobože došli da uživaju.
To je onaj jedinstven osjećaj koji kao pojedinka ne mogu da opišem. Ima ljudi na kugli zemaljskoj samozadovoljnih sobom koji ne mare za ostale. Koje je briga za danas a za sutra, lako ćemo.
Ne bi mi bio problem zbližiti se s takvim ljudima. Naprotiv. Druželjibiv sam tip.
Mnogo veći problem bi mi bio, gdje naći pogodno mjesto uz obalu jezera a da ne budem blizu takvima ili sličnim njima!
Ja u prirodu i na vodu dolazim da uživam svim svojim čulima.
Zašto imam oči a da ne gledam ovaj biser nadomak Tuzle?!
Zašto imam uši pa da ne slušam poj ptica pjevačica i prelijetanje grmuša u obližnjem šipražju. Znači, daleko od gradske buke!
Voda je toliko čista da se komotno može i napiti iste. Znači s njom mogu i utoliti žeđ ako je baš zapelo. U najmanju ruku, umiti se njom!
Ovdje se diše punim plućima. Od nastanka jezera pa do danas, priroda je učinila svoje. Bogatstvo flore i faune ovdje je nemjerljivo.
I sad sve to teba da se uništi zbog megalomanskih težnji (da sad i ja ne zadirem u ekonomsku politiku) lokalnih moćnika obećavajući lažan prosperitet lokalnom stanovništvu Šića, Bukinja, Tuzle a kaobajagi i cijele BiH!
Hmm…
+++
+++
(post u doradi…)
Više slika na posebnoj stranici sa desne strane ovog bloga ili direktno na linku:
U prirodi svakog bosanca (naravno i bošnjakinje) je da vas nasmije kad mu je najteže često sa dvosmislenim riječima, frazama ili cijelim rečenicama! Naravno, uz dopadljivu šalu, nastoje vam i “uvaliti” pokoju na onaj tipični bosanski način!
Ribolov je uvijek bio omiljena tema dežurnih kritičara i pametnjakovića.
Donosim vam nekoliko komentara sa ribolovnih foruma s ciljem da vas neki informišu, neki zabave i nasmiju a neki, vala, i zabrinu! Sve zavisi od toga kako ćete protumačiti pojedine komentare. Do vas je sad!
KOMENTARI SU POREDANI NASUMIČNO I NEMAJU NIKAKVE UZAJAMNE VEZE U REPLIKAMA!
Nekako mi fali ova tema. Ribolov je stvar evolucije u sportu! Nakon svih sportova kojima se čovjek bavio, evoluira na kraju u ribolovca … atletika, pa planinarenje, pa sexanje, ispijanje piva … sve je to bilo dobro u svoje vrijeme, ali vremenom sve sam to napustio i predao se čarima ribolova … Ispijanje pive ide uz ovaj sport pa tu nisam zakinut.
Temu otvaram za sve zaljubljenike ove plemenite i drevne vještine zbavljanja dobre meze iz prirodnih resursa.
Poželjno je pisati o svim tehnikama, riječni, morski i drugi načini lova, dobra ribolovna mjesta, vrste riba, načini i tehnike lova, kao i spremanje ribe.
Oni što pucaju zeki u leđa nek’ otvore svoju temu.
Kod nas se donosi novi zakon o ribolovu … zakon će biti usaglašen sa EU, što znači da će se pooštriti kriteriji za dobivanje dozvola … Za dobivanje ribolovne dozvole biće potrebno polagati ribolovni ispit koji neće biti nimalo lagan. Ispit će sadržavati pitanja iz ekologije, brige o prirodi, propise o gazdovanju vodama, tehnike ribolova, poznavanje riječne i morske flore i faune, poznavanje riba, njihovih navika, obitavališta, načina lova, vrijeme mrijesta i lovostaja, poznavanje slivnih područja i revira … a nakon položenog testa, ribolovac pripravnik će morati pecati narednih 6 mjeseci isključivo sa mentorom do dobivanja zvanja ribolovca. Oko ovih ispita već su se zabrinuli i stari dugogodišnji ribari, jer su pitanja takva da će i njima biti problem položiti ih. Organizovanje ispita bit će organizovano po ribolovačkim udruženjima.
Dinamit u vodu i čudi se kako ribice isplivaju na površinu 🙂
Hej, ja sam sportski ribolovac! (Čuvam riblji fond ako taj dan nisam ništa upecao). 😀
Palim roštilj i uživam. Ribolov je jedna kompleksna razbibriga, kombinacija alpinizma (ne možeš zamisliti po kakvim stijenama se moraš penjati da dođeš do dobre vode …), atletike – odnosi se na bježaniju od lovočuvara, borilačkih vještina – ako te stigne, te joge, ninjitcua, kulinarstva, a posebno filozofije – treba od toga napraviti veeliku stvar. Uz to razvija maštu – niko nema razvijeniju maštu od ribara – osim možda oni lažljivi lovci.
Išla sam u ribičiju prije nekoliko godina, uglavnom mrene u kolovozu na Kupi jer mi je to bilo “najzabavnije”, ukradem putem kukuruza, nabodem 2-3 zrna na udicu i udri! Onda nekad babuške na Savi (zatvoreni dio) sa pšenicom, a najviše me nerviralo blinkanje, matere ti kad štuka ide i ide i ide za leptirićem i u zadnji tren odustane… Žutooke sam isto pecala ali rijetko, a bijelke sam mačkama nosila doma, njih sam na crviće. Na somove nisam nikad išla ali se znao pokoji cverdl zalomiti, kao i karas 🙂
Eh,moj muž je strastveni ribič, kako slatkovodne tako i morske ribe…
dugi niz godina je lovio kapitalce na Vranskom jezeru pa smo tamo čak i ljetovali u kampu,a onda sam ga prisilila da kupimo kuću na moru (dopizdilo mi više jezero) i od tada uživa u morskom ribolovu…
Evo, ja ih lovim …
Tačnije, lovio sam ih pa u neko doba shvatih da na vodi nikada nisam sreo zgodnu žensku …
Sada sam ribolov sveo na pecanje van sezone vozanja bajka. Dok se može navrtati po gasu, motor na prvom mjestu.
Prije nego krenete na lov ove atraktivne mrcine, potrebno je da znate na šta će beštija zagristi. Većina kitova se hrani planktonom, pa je i za ovoga potrebno nabaviti veću količinu planktona (mogu se kupiti u većini ribomaterijala uz morsku obalu, sušeni, ili živi, koji se transportuju u buradima). Nakon što smo iz brodice bacili primamu od planktona u more, potrebno je sačekati da se kitovi okupe. Za mamčenje planktona na udicu, potrebne su sitne udice veličine 20 i manje, tip Mustard, i veoma fini konac kako kit ne bi pobjegao zbog debelog najlona. Obično se peca na plovak manje gramaže i sa dužim štapovima. Nakon što je zagrizao, potrebno ga je zamarati dok ga ne privučemo do broda. Kako kit ne može stati u meredov mrežu, niti se može podići golim rukama, preporučujemo da ga vežete oko broda do dolaska u luku.
Striktno je zabranjeno pecati primjerke ispod 10 tona kako se ne bi uništavao riblji fond.
Za one koji se prvi put sreću sa ovim ribolovom, prilažemo sliku kita:
Kao što se vidi, on ima glavu, rep i peraje. Ono između je tijelo koje je mesnato i može se filetirati. Glavu preporučujemo za riblju čorbu, za više osoba.
Upecani kit je veoma lijep trofej koji možete preparirati i okačiti u svojoj dnevnoj sobi sa vašim ostalim trofejima:
Vaši prijatelji će sigurno biti impresionirani ovim trofejom, što je dovoljan razlog da se počnete pripremati za ovo uzbudljivo pecanje.
Bistro! 😆
Vrhunac vrhunaca je ova mlada dama! Plentaff komentar, nema šta!
“Ja sam napustila momka radi tih jadnih ribica! Plakala sam kad je vadio one male. Njih mi najviše žao bilo!
Ko ga šiša … Nije znao samnom! Eble ga ribe… Čuj… on mene zvao svojom jibicom! Ishhh b0oo…”
Bez sumnje, sportski ribolov veoma korisno utiče na psihofizičke i motoričke osobine čovjeka ali on ga istovremeno i oplemenjuje, budi u njemu humana osjećanja i uči ga da voli prirodu i zemlju po kojoj korača.
Boravak u prirodi i njena ljepota pobuđuju u čovjeku plemenitost i razvijaju i razvijaju ljubav prema ljepotama i bogatstvima svoje zemlje, budi uzvišena osjećanja patriotizma, razvija njegove estetske vrijednosti, uči da ga bude istrajan, sistematičan, pošten i dobar.
Razvijajući te osobine, čovjek izgrađuje i svoj lični moralni profil te postaje čvrst i stabilan oslonac društvene zajednice.
Sportski ribolovac stiče navike da poštuje prirodu i njene zakonitosti, da ne narušava njen sklad, da je čuva i pomaže joj da se odbrani od svih nasrtaja na njen integritet.
Tim ciljevima pravi sportski ribolovac podređuje svoje ponašanje i izgrađuje svoj stav prema okolini u kojoj živi.
Ljudi koji su propisivali norme ponašanja čovjeka prema prirodi, prvenstveno su imali na umu potrebu da se sačuvaju prirodni resursi i da svi steknu naviku da strogo paze na svoju životnu sredinu, da je čuvaju i podižu njen kvalitet jer tako poboljšavaju uslove svog vlastitog življenja.
U svemu tome, sportski ribolovci posebno treba da prednjače, da budu uzor drugima i da ličnim primjerom pokazuju kako se treba ponašati u prirodi!
Ribolovna priča 