Klik na donju sliku!
Moje iskrene čestitke. Oko stotinjak posjeta za manje od jedan dan je za svaku pohvalu s obzirom da je ovo svjetska zajednica blogera!
Vaša EDINA*
Danas sam sa tabkom* posjetila jezero na kopu Šićki i ne malo sam bila iznenađena neinformiranošću izletnika o skorašnjoj mogućnosti da ovaj biser nadomak Tuzle nestane sa lica zemlje!
Nisu željeli da ih slikamo i ovjekovječimo njihovo pijančevanje i krkanluk. Haman su se prepali naših novih skupocjenih mobitela i digitalnih fotoaparata i malene sveščice u kojoj smo mislili da zapišemo pokoju notu sa ovog predivnog jezera čije obale su tek počele da se bude u svoj svojoj proljećnoj ljepoti.
Do 1. Maja (praznika rada) kada se ovdje očekuje veliki broj izletnika, drveće ima da olista u onoj tipičnoj svijetlo zelenoj boji karakterističnoj za rano proljeće.
Ima da prorade i mini deponije smeća od tih istih nesavjesnih izletnika, kampera, ribolovaca!
U gore spomenutu svešćicu niko nije htio da upiše svoje utiske o ljepoti ovog jezera.
Kad sam spomenula da neke od njihovih potpisa za eventualnu peticiju mogu da skeniram i postavim na internet u sklopu AKCIJE I PETICIJE ZA OČUVANJE JEZERA, sa strahom su odbili, obrazlažući to činjenicom da se oni ne miješaju u politiku a pojedini čak i da im se .ebe šta će biti sa jezerom!
Hmm….
Baš čudno, zar ne?
Hajde de. Makar smo im pokvarili onaj dobro nam poznati i bahati osjećaj dokone sigurnosti u njihovo nedodirljivo “ponašanje” i naglasili da makar neko prati svaki njihov pokret. Pogotovo, eventualno bacanje smeća. Konkretno pivskih flašica koje su letjele i u jezero i na prilazni put a nije još ni podne bilo! Sudeći po hrani i piću (nismo zavirivali u tuđe jer su nas sami pozvali što smo glatko odbili), njihova terevenka će se završiti sutra u subotu ili možda čak i nedjelju.
Neko sa strane bi rekao, blago njima, uživaju. Ja bih prije rekla da su vidjeli sami sebe. Najmanje ljepotu prirode u kojoj su tobože došli da uživaju.
To je onaj jedinstven osjećaj koji kao pojedinka ne mogu da opišem. Ima ljudi na kugli zemaljskoj samozadovoljnih sobom koji ne mare za ostale. Koje je briga za danas a za sutra, lako ćemo.
Ne bi mi bio problem zbližiti se s takvim ljudima. Naprotiv. Druželjibiv sam tip.
Mnogo veći problem bi mi bio, gdje naći pogodno mjesto uz obalu jezera a da ne budem blizu takvima ili sličnim njima!
Ja u prirodu i na vodu dolazim da uživam svim svojim čulima.
Zašto imam oči a da ne gledam ovaj biser nadomak Tuzle?!
Zašto imam uši pa da ne slušam poj ptica pjevačica i prelijetanje grmuša u obližnjem šipražju. Znači, daleko od gradske buke!
Voda je toliko čista da se komotno može i napiti iste. Znači s njom mogu i utoliti žeđ ako je baš zapelo. U najmanju ruku, umiti se njom!
Ovdje se diše punim plućima. Od nastanka jezera pa do danas, priroda je učinila svoje. Bogatstvo flore i faune ovdje je nemjerljivo.
I sad sve to teba da se uništi zbog megalomanskih težnji (da sad i ja ne zadirem u ekonomsku politiku) lokalnih moćnika obećavajući lažan prosperitet lokalnom stanovništvu Šića, Bukinja, Tuzle a kaobajagi i cijele BiH!
Hmm…
+++
+++
(post u doradi…)
Više slika na posebnoj stranici sa desne strane ovog bloga ili direktno na linku:
KAD SAM MISLILA DA JE MANEKENSTVO FURKA!
Nekad, dok su muškarcima znala zaigrati srca i dok su im oči upadljivo kolutale po mojem tijelu dok sam koračala po modnim pistama…
(slika iz jednog renomiranog bosanskohercegovačkog dnevnog lista)
Paparazzi su bili vrijedni! Hajde de! Hvala im!
Ovdje su me uhvatili na jezeru Sniježnica! Ovu sliku sam sasvim slučajno pronašla na Internetu. I ja sam se prijatno iznenadila prezentacijom iste!
TABKO i njegova gostoprimljivost…
Ne zovu ga džabe nadimcima kao što su GROF ili CAR! 😀
Sve češće sam na relaciji posao-kuća bez skretanja u lijevo ili u desno. Pod skretanjem podrazumijevam sve rijeđe posjete modernim buticima sa brand-name garderobom, šminkom, shoping-ture jer ima se šta kupiti i to od igle do lokomotive. Samo da je para i vremena dovoljno. A toga nikad dosta!
Sve rijeđe odem na piće ili večeru nakon posla sa prijateljicama (naravno i sa prijateljima 
) pravdajući se da žurim i da imam neodložnih obaveza! Sve češće sam preumorna, razdražljiva, okupirana svojim planovima, malim i velikim brigama i problemima i sve manje imam vremena da slušam tuđe žalopojke!
Motivi “trulog zapada” bar po riječima naših gastarbajtera i dijasporaca, vjerno se preslikavaju i na domaćem terenu. Ona “famoznu” o dvije vrste odjeće, radnom odijelu i pidžami tek sad ozbiljnije shvatam.
Slušam i čitam o različitim interpretacijama hobija, značenju, smislu te riječi, njegovom nastanku i vezivanju sa savremenim životnim tokovima. Čitam i surfam Internetom i čudom se čudim pojašnjavanju pojma rekreacija i razbibriga te dokolica i tome sl. Najviše mi digne živac kad se raspravlja o pasivnim i aktivnim posmatračima. Pogotovo u sportu pa i u ovome kojim se ja bavim!
Rekreacija, opuštanje, dokolica, hobi su postojali i u praistorijsko vrijeme. Možda se tad nisu tako zvali ali sve se svodi na isto!
To nije sporno ali ribolov je vezan uz iskonsku potrebu ljudi da love i da jedu. Glad i nagon za opstankom tjerao ih je na razvijanje (ribo) lovačkih vještina. To vam ne moram pojašnjavati. Svi ste to učili do četvrtog razreda osnovne škole! Zar ne?
Ima i “pasivnih” posmatrača svega. Uz TV, Internet, radio, sve je danas moguće!
Zar i toga ima? Ima. Jašta!
Nije fora sjesti kraj TV-a i gledati fudbalsku ili košarkašku utakmicu! Fora je otići i uživo je odgledati naročito ako se odigrava u vašem mjestu stanovanja.
Nije fora gledati Travel-channel i maštati o dalekim azijskim ili američkim prostranstvima i njihovim ljepotama. Fora je otići tamo. Naravno, u granicama svojih platežnih mogućnosti!
U tome je i fora pisanja ovog mog bloga! Aktivno prisustvo i ućešće na mjestima dostupnim mojim mogućnostima. Materijalnim, poslovnim, sportskim i vremenskim ograničenjima itd.
Iako sam pisala o mnogim temama iznosim argumente u svoju i korist sportskih ribolovaca kao i aktivnih ekologa!
Idemo redom…
MOJI ARGUMENTI!
-Nisam otišla u ribarnicu i kupila te pojela kilogram ili dva ribe (pogotovo morske) a da nemam pojma šta jedem. Uvijek sam znala što jedem i na koji je način to ulovljeno. Smrznuto, tačnije! 😀 (O iskustvima sa mora ću nekad posebno da pišem… sad nemam vremena!)
-Znate za plodove mora. Gastronomske specijalitete! O.K. To je super. Znate li za autohtone vrste riba u BiH? Makar neke? Čisto sumnjam. Sumnjam i da znate kako se spremaju za jelo ako vam ih neko slučajno donese na poklon kad se vrati iz ribolova!
Nisu me jednom kolegice s posla pitale: “Dino, imam njakvu ribu, vabi se sa smuđ, kako se ona sprema? Kako da se riješim kostiju? Ima ih mnogo?!”
Ovo samo navodim kao primjer! Kad ste zadnji put jeli pastrmke makar one iz ribogojilišta. Da ne spominjem potočarku!
-Bolje ovo nego skupljanje servijeta ili poštanskih markica (filatelija) 😆
-Broj pasivaca uz TV se povećava ali je u značajnom porastu i broj onih koji žele aktivno da upoznaju prirodne ljepote, npr. u akcijama “pješačenjem do zdravlja” te foto-safarijem a velik broj je i penjača-alpinista!
-Ribolov zahtjeva posjetu raznim vodama po različitim vremenskim ne-prilikama. To ne možete osjetiti dok ne isprobate na vlastitoj koži!
-Sticanje kondicije je neupitno a toliko poželjno kako bi izdržali napore tokom radne sedmice.
-Mišljenja oko toga da li je ribolov antistresna terapija su podijeljena. Ja se u svakom slučaju lakše nosim sa životnim problemima od kako sam više u prirodi pa i u ribolovu!
-Iako se neki čude “žensku” u ribolovu, ovaj sport ne pita za spol, rasu, starosnu dob. Na pecanje idete sve dok ste motorički spremni. Ja pamtim ribolovce sa reumatskim problemima koji i dan danas pohode vode TK, povedene svojom strasnom željom!
-Ribolov vas uvijek tjera na bolje, jače, kapitalnije! Rijetko kad sam naletjela na ljude koji su se odrekli ribolova radi nekih viših ciljeva!
-O “čitanju vode” sam pisala u nekim prethodnim postovima. Da ne bih samo čitala, posmatrala vodu, nosim i savremene štapove i ribolovni pribor sa sobom! Naravno i moje foto aparate i mobitele! Cilj je da ovjekovječim mjesta na kojima sam bila a ne da laprdam o nečemu o čemu pojma nemam!
(Opaska blogerašima koji kopiraju tuđe sadržaje iz raznih životnih tema. Nikad ne kopirajte, dodajte uvijek nešto svoje, osobeno, lično na blog!)
Raja ubrzo skonta da kopirate i posjeta blogu rapidno opada. Zar ne?
-Ribolov je zdrav sport! Rijetko je ko obolio baveći se ribolovom!
-Ribolov je aktivan sport! Nema kalkulisanja u ovome sportu! Nije ovo fudbalska utakmica pa da idete na neriješen rezultat. Ovdje nema toga! Ili si ulovio ili nisi! Tačka!!!
Da zaključim!
Bolje jedan pa i najgori dan u prirodi nego dan proveden pored televizora!
Do vas je sad! Vi odlučite!
p.s.
Zovite me kako hoćete. Svim mogućim pogrdnim imenima ali riječi kao fanatik, zanesenjak ili čudak, mene ne vrijeđaju. Ako sam vam malo luckasta zato što svojim ekološkim i sportskim istupom zadirem u zonu gdje muškarci dominiraju, ne sikirajte se. Bosna i Hercegovina je takva zemlja. Puna predrasuda. Kao takva će i ostati!
Osim toga, ribolov je tradicija u mojoj porodici. Kad sam, nekad davno, išla s ocem i bratom na vodu, niko me nije smio ismijavati. Nebrojeno puta sam poštenski “nabila” ulovima i muške kolege. Očeve i bratovljeve!
Ribolovna priča 