Arhive oznaka: web-portal

Najzad se neko sjetio Modraca!


Javna deponija na obali Modraca u MZ Kiseljak

Svaka čast mladima. Sjetili su se makar preko Facebook-a da animiraju ljude na ovoj hvale vrijednoj ekološkoj prozivci jer ipak je ovo daleko od akcije. Nekad je Facebook bio jak kad su u pitanju bile velike ekološke i političke aktivnosti. Sad su i domaći moćnici (čitajte političari ako vam više odgovara) oguglali na to.

Nas ekologe ili bar koji se se smatramo ljubiteljima prirode i zagovornicima njene čistoće, “lokalci” ne hebu ni za suhu šljivu!

I ova deponija je locirana u MZ Kiseljak

Nek’ mi ne zamjere na oštrim riječima ali dok se u glavama mnogih ne promjeni “ono nešto” ili još popularnije “dok ne dođu tobe”, ništa se u vezi Modraca neće promjeniti. Ja ga već godinama ne pohodim pogotovo od kako sam napustila takmičarski ribolov!

Zašto ne pohodim?

Dojadilo mi da prvo moram očistiti tuđe smeće na obali pa tek onda namjestiti kamp na nekoj povoljnoj ribolovnoj destinaciji!

A šta tek vadim iz vode to je posebna priča. O tome sam pisala u svojim prethodnim postovima!

Nema se šta za reći! Turisti se "pale" na ovo!

Kopiram tekst u potpunosti bez ikakvih ispravki! Momcima koji su ovo postavili na Fejs bih samo preporučila da manje kopiraju i da daju više “osobnosti! svojim člancima! Pogotovo ako se radi o autohtonim napisima sa nekadašnjih blogova i web-portala te fotografija skinutih sa istih!

Ne zaboravite! Ja još surfam internetom i ne pecam samo virtualno kako to misli jedan LJUTI banovićanin sa Ramićkog jezera! Pogodio ga moj ekološki osvrt i na to “obešćašćeno” jezero!

A da bih se i ja, makar virtualno priključila vašoj akciji, koristim se prilikom da i ja postavim nekoliko slika sa vaše Fejs-grupe! Ne zamjerite!

Ja ovakvu brodicu ne bih ostavila na nemilost zubu vremena! Bar toliko cijenim svoj novac. Hmm...

 

Kad ne znaš šta ćeš sa krntijom, "krhni" je u Modrac!

Zar je potreban komentar?

Ako ti zatreba građe za novu kuću slobodno uzmi sa starog hotela na Kiseljaku! Džabalama je…

 

Zar nije tuzno gledati ovakvu ljepotu,ovakvo bogatstvo koju mnogi nemaju,a za koje mnogi nemaju razumjevanja i pameti.Zastitimo ovo makar od vece stete kada je jedna vec ucinjena!!!Kakvi su to ljudi pa unistavaju ovakvu ljepotu?

POSTANAK

Akumulaciono jezero Modrac nastalo je 1964.godine izgradnjom brane na rijeci Spreči u mjestu Modrac, opština Lukavac, kako bi se industrijska postrojenja Tuzle i Živinica snadbjevala vodom. Na njega se može doći sa svih strana. Iz pravca Doboja I Gračanice magistralnim putem Doboj –Tuzla.U Lukavcu se skrene desno na regionalni put prema Banovićima, uzvodno uz rijeku Spreču, prolaskom kroz mjesta Modrac i Prokosoviće, stižete do jezera. Nastavljajući tim putem prolazite kroz mjesta Lukavačke opštine: Bikodze, Turija, Babice, Poljice. Pristup jezeru moguć je duž cijele obale. Ako se krećete iz pravca Hrvatske i preko graničnog prelaza Orašje te iz pravca Gradačca i Srebrenika, do jezera ce te doći putem Orašje – Tuzla.U mjestu Šićki Brod (raskrsnica – petlja pred Tuzlu) možete skrenuti desno prema Lukavcu i izaći na jezero več navedenim putem Doboj – Tuzla, ili produžiti, pa preko Kiseljaka i eto vas na jezeru.Ako dolazite iz pravca Sarajeva magistralnim putem prema Tuzli, do jezera možete stići prolazeći kroz Živinicku opstinu, Šerici priluk, ili produžiti do Husina ili Šićkog Broda. I da hoćete, jezero ne možete promašiti. Riječ je o jednoj od najvećih akumulacija u bivšoj Jugoslaviji, u koju se ulijevaju rijeke Spreča i Turija. Prostire se na oko 17 kvadratnih kilometara, maksimalna dubina je oko 20 m., najveća širina oko 1600 m., a dužina 11 km..
Jezero Modrac je izuzetno veliki potencijal, ne samo za snadbjevanje idustrijskih postrojenja vodom, već i za navodnjavanje, zatim kao moguća fabrika pitke vode, idealno mjesto za razvoj turizma, i za najvazniju stvar na svjetu – ribolov. Cijelom dužinom obala je pristupačna i za vrijeme niskog vodostaja, automobilom se može stići skoro do svakog dobrog mjesta za pecanje na jezeru. Za vrjeme visokog vodostaja, potrebno je kratku dionicu preći pjesice.
Najveće dubine prostiru se sredinom jezera, gdje su i stara korita rijeke Spreče i Turije, te u neposrednoj blizini brane. Dno se sastoji od zemlje i kamena, na jednom djelu Tuzlanske obale ispod Kiseljaka i dobar dio obale ispod sela Bokavici u Lukavačkom dijelu, kao i prema brani. Dno jezera prepuno je panjeva, krupnog kamenja i ostataka drveća, kuća i drugih potopljeni objekata.

ŽIVOT U JEZERU

Jezero je bilo najbogatije u periodu njegovog nastanka pa negdje do 1985. godine. Tada je tek počinjao razvoj industrije, ribolovaca je bilo znatno manje nego danas, a nihov pribor, znanje i vještina skromni.Što je najvažnije, krivolovaca je bilo sasvim malo.U tom periodu, rijetki ribari jednostavno se nisu mogli iz ribolova vratiti kući praznih čuvarica. Deverike i ostale bijele ribe moglo se naloviti vrećama, šaran se vrlo lako havtao i na obićan ukuvani hljeb, bez dugotrajnog prihranjivanja. Za štuku je bilo dovoljno samo zabaciti kedera ili varalicu – leptira. Smuđ je jednako dobro uzimao živog i mrtvog kedera ili parće ribice. Som, ulovljen na dubinku, bio je nešto najnormalnije, a bucova (bolena) bilo gotovo kao i vode.
Od 1980. do 1995. godine svi smo se udružili da jezero desetkujemo. Industrijske otpadne vode, separacije rudnika i prekomjerni izlov ribe, bilo od strane ribolovaca sa neskromnim prohtjevima, bilo od strane krivolovaca koji su u tome vidjeli dobar biznis i ribilji fond je skoro uništen. Klijen, škobalj, šljivar i linjak su jednostavno nestali iz jezera, a deverika “lopatarka” (lokalni naziv za krupne deverike) bucov –bolen, šaran, som i smuđ ostali su u jezeru samo u tragovima.
Za vrijeme ovog posljednjeg domovinskog rata, jezero su bukvalno ubili! Jedni su se pravdali da to čine kako bi prehranili porodice, a na drugoj strani su bili oni koji su se tako bogatili! Konačno, završetkom rata i obnovljenim radom organa i instiucija države, nastupila je treća faza života jezera Modrac. Modrac počinje da se rađa po treći put!

IZ POČETKA

Nakon 1995. godine, većina predratnih udruženja ribolovaca obnavlja svoj rad, među njima i Sporsko ribolovno društvo “Smuđ” iz Lukavca. Ovo Udruženje gazduje sa 2/3 površine jezera i riječ je o najaktivnijem i najbolje organizovanom Udruženju na području Tuzlanskog Kantona. 350 članova (aktivnih) “Smuđa” imaju i dobro organizovanu komisiju za zaštitu ribijeg fonda i jednog profesionalnog čuvara – Husniju Mrdžića. Ovo Udruženje ima i jedan dio jezera obilježen kao riblje plodište – mrjestilište, gdje je zabrana ribolova tokom cijele godine .
U 1999. godini, jezero je poribljeno sa po jednom tonom amura, šarana i soma,te nešto tostolobika iz ribnjaka “Prnjavor”. Članovi “Smuđa” vode pravi rat sa krivolovcima pošto su druge “ubice” života u jezeru odstupile.Taj rat bi bio već davno završen u korist Društva da jezero i Drustvo imaju Zakon i Vladu na svojoj strain, kao što je to slučaj u svim civilizovanim zemljama. Industrija mahom ne radi, rudnici su instalisali filtere, a prošle godine, najniži vodostaj od kada jezero postoji, iskorišten je za čišćenje priobalnog područja od nagomilanog otpada. Koliko su krivolovci i dalje aktivni, najbolje ilustruje podatak, da je samo u toku prethodne dvije godine zaplijenjeno i unisteno 1360 mreža. Ovo je rezultat akcija članova “Smuđa” uz saradnju policijske uprave Lukavac. Kada se tome dodaju i aktivnosti druga dva Udruženja koja gazduju jezerom, “Rudar” iz Tuzle i “Mrena” iz Živinica, a nadamo se i budući rad novoosnovanog Udruženja “Sloboda” iz Tuzle, današnju situaciju smatramo ipak podnošljivom. Ipak će trebati još mnogo mukotrpnog rada da bi se stekao zadovoljavajući nivo. Jezero je veliko i u njemu ribe imaju skoro idealne uslove za mrijest, tako da bi bilo dovoljno nekoliko godina odgovornog ponašanja prema životu u vodi da se ono oporavi.

Nema više redova na Kiseljaku! A i ko bi pio sa ovako zapuštenog izvorišta?!



Pravilo je da pravila nema!


Pročitala sam masu poučnih brošura i knjiga o ribolovu, surfam internetom i posjećujem poznate domaće i strane web-portale (naravno i njihove forume), sabirem svoja višegodišnja iskustva ali jedna misao (rečenica) mi se duboko urezala u pamćenje i nikako da je se otarasim!

PRAVILO JE DA NEMA PRAVILA U RIBOLOVU!

I sami ste vidjeli da za sad nemam posebnu rubriku “tehnike ribolova” jer gdje ću ja, pobogu, učiti iskusnije od mene kako se koja riba primamljuje i lovi! Ne mislim ni otvarati posebnu rubriku o “tehnikama”.

 Nema smisla jer imaju specijalizovani portali i forumi za to.

Ne vjerujem u nekakva stroga ribolovna pravila!

Zašto?

Da krenem redom…

1.) Nesporna činjenica je da se tehnike razlikuju od podneblja do podneblja. Npr.  pastrmku ne lovimo isto na Uni ili recimo na Neretvi iako se okvirne tehnike u biti ne razlikuju. Stvar je u nekim finesama kojih se lokalni majstori drže kao pijani plota i pune nam mozak činjenicama da se to radi baš tako kako oni kažu!

2.) Ne vjerujem u faktore sreće i u postotke istog, također. Npr. faktor sreće u ribolovu je 15%. Ma čista budalaština! Uvjerila sam se nebrojeno puta da su totalne neznalice sa minimalnom opremom i primamom znali uloviti kapitalne primjerke riba.

3.) Ne vjerujem u stroge načine primame (krmljenja) koji se razlikuju se od regije do regije, od podneblja do podneblja, majstora do majstora! I svi su “načini” uspješni, zar ne?  Tako bar kažu lokalni ribolovci! Znala sam ne krmeći uloviti dobar komad a isto tako potrošiti brdo novaca i vremena na krmu koja se nije pokazala “ubojitom”!

4.) Ne vjerujem u mjesečeve mijene, barometarske pritiske, plimu i oseku i tome sl. Još nema čvrstih naučnih dokaza za to. Sve je to nekako u povojima. Niko ne voli “teoretisanje” pa ni ja. Držim se praktičnih primjera i savjeta sa nekih naših voda!

5.) Ne vjerujem u vremenska ograničenja kao što su godišnja doba, dan i noć kao i vikend ribolovne sesije iako spadam u tu kategoriju ribolovaca zbog posla kojim se bavim! Ribu sam hvatala u neuobičajeno vrijeme suprotno svim pisanim i nepisanim “pravilima”!

6.) Buka ili ne na ribolovnom hot-spot mjestu. Opet sam lovila.

7.) Čista (bistra)  ili prljava (zagađena) voda, opet!

Prema tome, nema zlatnih ribolovnih pravila.

Idite u prirodu s namjerom da se opustite, neopterećeni obaveznim ulovom, kilogramima i centimetrima.

Tek tako ćete potpunije uživati u njoj!

Garantujem vam. Provjereno!

Bistrobih.ba u novome ruhu


Moje iskrene čestitke!

Poslije četiri i kusur godine, Kapo & company osvježili su ovaj divni ribolovni portal koji odiše i mnogobrojnim ekološkim temama a to je upravo ono što je i mene nakon tolikih godina u aktivnom ribolovu, ponukalo da počnem sa svojim blogom.

Posebno zahvaljujem Senadu što je i mene, makar kroz poluaktivno učešće u radu portala i foruma, ubrojio u one “zaslužne” za njegov opstanak. Velika mu hvala!

Tokom svih ovih godina, ovaj portal je okupljao najbolje među nama. Probrane na neki način. Poklonike nedirnute prirode i atraktivnih voda. Turističkih i ribolovnih destinacija.

Bilo je i onih koji su, iz meni neobjašnjivih razloga, mrzili ovaj portal te mu nastojali da naude tzv. hakerskim napadima, prijetnjama obaranjem istog, provokacijama na forumu i tome sl.

Bistrobih.ba je opstao. To me posebno veseli.

Osjećam se dužnom da makar postavim link ka ovom predivnom portalu, prepunom entuzijasta. Ribolovnih i ekoloških!

Uživajte!

http://www.bistrobih.ba/nova/

*BISTRO*

Moj jubilarni stoti post


Ako ne brojim još nekih stotinjak i kusur napisanih pa obrisanih i ponovno dizanje ovog bloga poslije početnog razočarenja, sad s razlogom slavim svoj stoti post ovdje na WordPress-zajednici! Tačnije, ovaj sad koji pišem je stotinu i prvi (101)!

Izgleda da sam odabrala sretan naziv za blog  jer iza mene stoji kako već rekoh preko sto realiziranih postova (preko 150 obrisanih zbog meni samo poznatih razloga oko autorizacije istih + brisanja prvobitnog bloga)!

Odabrala sam jednostavnu i preglednu temu (Rubric). Lakše se  i meni i čitaocima snaći na jednostavnoj podlozi (predlošku) za blog. Nisam baš ljubitelj darkerskih (mračnjačkih) tema!

Sve sam to strpala na 34 stranice (osim naslovnice), svrstala u 29 kategorija (nadam se da će ih biti još) te sam sve to tagirala sa preko 1300 pojmova! E, sad, koji su mi najbolji tagovi osim riječi riba, ribolov, priča … Na vama je da otkrijete!

Ne vjerujete?!

Provjerite… :mrgreen:

POSLJEDNJIH MJESEC DANA

Šta je od toga doprinijelo dobroj posjeti ovog bloga za relativno kratko vrijeme (za manje od petnaestak mjeseci skoro 36.000 unikatnih posjeta) to je do čitalaca i komentatora bloga kojima sam neizmjerno zahvalna!

ZADNJIH SEDMICA…

Zašto?

VIŠEMJESEČNI STALNI PORAST

Dnevna posjeta nije padala ispod broja 50 a uzlazni trend se nastavio i u Novoj 2010. godini sa ne manje od 150-ak posjeta. Ja sam zadovoljna. Pogotovo što sam to postigla sa samo stotinjak postova. Za naše BiH razmjere, vjerujte, sasvim dovoljan razlog za osmijeh na mom licu! ((( 😀 )))

UZLAZNI TREND SE NASTAVLJA I U JANUARU 2010. GODINE!

Da rezimiram.

Pisala sam iskreno dodavajući ekološku notu svakom mom postu.

Svi napisi i fotografije su uglavnom moji (99 %) osim službenih dokumenata (pravilnici i satnice takmičenja)  Ribolovnog saveza Federacije BiH i dokumenata i linkova koji su ukazivali na narušavanje osnovnih sportskih i ekoloških normi. Od kako pišem na taj način, nemam više protestnih nota u e-mail sandučiću!

Od oktobra 2008. god. (od ponovnog dizanja bloga) uvela sam ono što sam trebala i na prvobitnom blogu a to je opcija komentarisanja mojih postova samo od strane registrovanih korisnika WordPress zajednice.

Rezultat?

Nula spam poruka a nije bilo ni nedoličnih komentara na moju osobnost, nacionalnih i sl. ispada! Što bi se reklo, bila sam rahat!

Za ovu godinu i kusur dana, pisala sam narodskim, uobičajenim jezikom iako sam mogla mnogo više da koristim stručnu terminologiju iz ove oblasti. Nadam se da sam tim zaslužila mnogo više pažnje (posjeta) na ovoj blogerskoj zajednici a ne da ljudi bježe od nerazumljivih im pojmova i fraza kao što je to slučaj na nekim drugim blogovima ili web-portalima sa tačno određenom tematikom!

Odabrala sam WordPress za razliku od domaćih blog davača usluga (provajdera)!

Ovdje nemam bezvezne cenzure samo zato što se nekome ćejfne pa obriše moj blog ili mi pošalje preteću notu! Ne želim da “živim u strahu” da će mi neki nadobudni (sarajlija) drkator obrisati blog  jer mu nisam poslala gole cice i guzu ili nisam pristala na njegove neutažive pozive (pozivi putem e-mail-a) na promiskuitetno ponašanje!

Sad je do vas. Razmislite da li da pišete redimo na blogger ba (ne volim da ih reklamiram!) i imate preko 300.000 posjeta ili ovdje 10.000 pošteno zarađenih ali bez ružnih komentara.

Naši ljudi (bosanci i hercegovci, uopšte balkanci) su ti takvi. Ako ništa drugo onda iz obijesti šaraju (surfaju) Internetom i gledaju kako će kome pošteno uvaliti. Nauditi s pokušajem rušenja nečijeg kredibiliteta!

Naravno, moji takmičarski uspjesi nisu baš svjetski iako sam iako sam se izborila za učešće i učestvovala na nekoliko svjetskih prvenstava. Bosna je mala zemlja pa joj je i “sportski budžet” mnogo manji a i malo je sluha od “glavonja odozgo” za ovaj plemeniti sport. Kad su tu još u pitanju i naše žene, moje kolegice, diskriminacija je tim gora! Malo mi je teško priznati ali skoro zavidno sam gledala na lijepo i prikladno obučene i dobro opremljene takmičarke iz Italije, Njemačke, Francuske, Španije, Portugala, Belgije, Engleske…  😥

Nadam se da vam baš i ne moram sve pojašnjavati. Nešto skontajte i između redova!

Zbog svega gore navedenog, ove godine se vjerovatno, povlačim iz takmičarskog ribolova. Nisam baš definitivno odlučila. Možda ostanem u sudijskoj organizaciji. O tom, potom!

Zašto?

Pa, previše sam svoga novca utrošila na ovaj sport. Ne, ne žalim. Ne znam gdje se odlivaju pare za vrhunske takmičare niti hoću da znam. Nije sad moje da polemišem ovdje na blogu. Imaju specijalizovani forumi za to!

Sama sebe da hranim, brinem se za prenoćišta (često sam se osim na takmičarskoj stazi smrzavala i u kolektivnim smještajima), sama da se snalazim za mamce, krmu, osnovni i dodatni ribolovni pribor te ogromni izdaci za gorivo.

Neću više. Nema šanse!

Sva sreća, matičnom klubu ništa ne dugujem. Imam stalni posao pa u skladu s tim sam sve što mi je bilo potrebno svih ovih godina, sama sam sebi kupila i dovijala se na razne načine kako da odem na pojedina ribolovna takmičenja! Na sramotu mom matičnom ribolovnom klubu i SRSBIH tačnije Federacije BIH!

Ne.

Dosta je toga više!

Ako bude zdravlja i dovoljno novaca u ovo nadolazeće recesijsko vrijeme (glavni val recesije nije još dobrano udario po BiH!) biti će još divnih reportaža sa rijeka,  jezera te turističko-ekoloških destinacija u BiH.

To je i svrha ovog bloga. Zar ne?

BISTRO*

Vaša Edina.

Imate li položen ribarski ispit?


 

Šta kažete? 

Nemate?

Imate?

Nešto vas ne čujem!

Mumljate u sebi: “Šta će mi ribarski ispit?!  Ja i bez ispita znam sve o ribama i robolovu. Znam sva ribolovna pravila, sve tehnike,vrste riba, svu zakonsku regulativu o ribolovu.”

Svaka vam čast ako znate, mozak ste. Nema šta.

Jeste li pročitali jedan od mojih prethodnih postova od prije neki dan: http://edinameskovic.wordpress.com/2009/12/05/sta-sve-treba-da-znate-o-ribama/ 

Ako jeste makar su vam se neki vidici otvorili. Nadam se! Iskreno! Ono su ribolovne osnove. Početnica. Ribolovni bukvar!

OK!

Sad ćete me pitati da li ja sve to znam?

Ne znam. Odakle ću i ja sve znat’ ali ako želite biti sportski ribolovac (po novom zakonu) morate položiti RIBARSKI ISPIT! Tačka. Nema rasprave.

 A ja sam to morala polagati pred opakom komisijom prije nekoliko godina!

Uvjerenje od te “opake” komisije možete pogledati dolje u nastavku posta!

Smiješno zar ne? A već bila na tri Svjetska prvenstva kao reprezentativka! Kako kad nisam imala položen ribarski ispit? Pitate se!

Moguće je u našoj državi svašta!

Dođe papak, domaći ili naš iz dijaspore, plati dnevnu ili višednevnu dozvolu jer mu je novčanik pun i lovi, muči, kasapi, tamani našu ribu. Nije ga briga za naš riblji fond. On je došao da uživa i spreman je to da plati. Po svaku cijenu! Bitno je da on napuni svoju ribočuvarku do vrha ili da se fotografiše sa pokojim kapitalcem i da se ima čime pohvaliti kad se vrati kući ovdje u BiH ili negdje u dijaspori među rodbinom i prijateljima! I on je fora, on bolje lovi ribu od mene, ja sam “sića” za njega. Sitna riba…

Naši ribočuvari, što iz neznanja, što zbog linije nezamjeranja a vala “kane” i pokoja para u privatni džep, rijetko kad pitaju te ‘neandertalce’ od ribolovaca da li imaju položen ribarski ispit!!!

Šalu na stranu. Ja pecam od ranog djetinjstva isto kao i vi koji kažete da nemate ribarski ispit. Većina nemate dokument o tome! Zar ne?

Ne kudite me. Ja sam morala pred starijim kolegama iz matičnog kluba položiti taj ispit, bez ikakvih certifikata i to već odavno prije odlaska na bilo kakvo lokalno ili međunarodno takmičenje te pozivne turnire! Znači, prije nekih petnaestak godina! 😀

Naši iz kluba nisu htjeli da se njihova članica (biva ja) obrukam pred tamo nekim “nadobudnim čikama” koji su pomno pratili svaki naš korak. Pogotovo nas, seniorki! Znači, znala sam znanje i bez zvaničnog certifikata  jer tad nije bila zakonski tj. pravilnički regulisana ova oblast!

Vidi boga ti! Ja skoro položila a pecam cijeli svoj život! Hahahaha 😀

Neki podaci su namjerno obrisani radi potencijalne zloupotrebe!

U sljedećim postovima ću vam pokazati i sudijsku karticu tek toliko da vam dokažem da sam savladala više od RIBARSKOG BUKVARA!

Prema tome ribari moji, prijatelji po štapovima, naoštrite svoje znanje. Želimo u evropske integracije? Hrlimo u Evropu ili?

Mnogi zakoni su usvojeni. To i sami znate. Ne moram vas napominjati na njih. Zar ne?

Prema tome, doći će na red da zažive svi Pravilnici i  Zakoni o vodama, slatkovodnom i morskom ribarstvu, Zakon o zaštiti životinja koji je već na snazi kao i još mnogi drugi!

Znači, Jovo nanovo! Znate li znanje ili ne, morati ćete imati ovaj dokument uz sebe jer vam ni jedno ribolovno društvo neće izdati godišnju ribolovnu dozvolu bez njega.

Isto tako ni ribočuvar vam neće smjeti izdati dnevnu ili višednevnu dozvolu za ribolov!

RIBOLOVNI BUKVAR

I meni su ga poturili prije nekoliko godina kako bih osvježila znanje. Toplo ga preporučujem i vama.

Doduše, imate ribolovne časopise, web-portale, blogove ribarske i sl. pa možete i tamo pokupiti koju “pametnu” ali se i strašno nasukati gledajući i uzalud maštajući o kapitalnim ulovima. Čak i za kapitalce osim ribarske sreće, treba dosta znanja!

Samir i Jerko su ga pošteno odradili. Svaka im  čast! Odličan (podebeo) priručnik za polaganje ispita ali i dobra osnova onima koji namjeravaju krenuti u sudijske vode kao, uostalom, što sam i ja uradila!

*BISTRO*