Bajramska čestitka svim mojim prijateljima na Facebook-u i na WordPress zajednici

Želim vam bogatu bajramsku sofru, puno zdravlja i veselja, sabur u duši i više tolerancije među nama samima.

Vaša EDINA!

Izbor sportiste godine Tuzle za 2001. godinu

 

 Prebirem po arhivi i starim albumima sa fotografijama

Moja je greška što sam odabrala sport koji nema odlike popularnosti kao npr.  fudbal, košarka, karate, tenis i tome sl. ali vjerujte da sam ove godine bila na vrhuncu svoje sportske karijere. Kad kažem vrhunac, mislim na sve moguće što se do tad moglo osvojiti i nagraditi u sportu kojim se bavim. Mjerili su se trenutni uspjesi. Zato i nisam među prvonabrojanim! Znate dobro na šta mislim. Toliko sam bila u ekspanziji da sportki moćnici nisu mogli te godine zanematiri moje uspjehe na lokalnom, federacijskom (+ majstorice sa Republikom Srpskom) te na svjetskom nivou.

Pa, ne mogu baš osvojiti zlato ili srebro pored savršeno pripremljenih ribolovnih nacija i njihovih ženskih ekipa! Nikad neću oprostiti našim sportskim “neradnicima” iz Tuzle, kantona, federalnog te krovnog bosanskohercegovačkog ribolovnog saveza što nam nisu pružili bolje uslove kod odlaska na svjetska ribolovna prvenstva.

Nikad!

Zar sam morala da dižem pozajmice i kratkoročne kredite te “ganjam” sponzore samo da bi se bolje pripremila za svjetsko prvenstvo?!

Napomena!

Te, već daleke 2002. godine, gradski i kantonalni moćnici su gledali da spoje oba izbora. I Tuzle i tuzlanskog kantona. Opravdanje – materijalni troškovi!   Tako da je Merima briljirala u obje konkurencije. Nas, ostalih desetak smo joj naravno, iskreno čestitali! Sportisti smo, zar ne?

Jedino je Merimi Softić ovdje bilo dosadno!  Tako se bar meni učinilo. Jedina osoba sa prekrštenim rukama na proglašenju! Ko biva, mi ostali smo nula za nju.

Žalim što naši sportski uposlenici i oni “meritorni” zaduženi za promociju ali i nagrađivanje po učinku, nisu dobro sagledali moj “radni učinak” na terenu! Ispalo je da smo mi “ostali” FACE ali samo u svom sportu. Favorizacija sportova je bila i ostati će. Ja nemam uticaja na to!

Tada se gledalo da li je neka karatašica iz SINALCO-a osvojila prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu a iste te ili iduće godine poslije osvajanja ove “laskave” titule se udala i napustila sport!    

Ovo je neprovjerena informacija i ne može mi se stopostotno vjerovati!

Sve ove godine iza 2001. sam ostala dosljedna principima koji i krase ovu divnu sportsku disciplinu. Spram favoriziranih sportova kao što su recimo, karate ili tenis (mislim na ovu sportsku godinu u Tuzli, našem kantonu ali i u Federaciji BiH) kod kojih samo stignete da upoznate hotelsku sobu i dvoranu u kojoj se takmičite,  ja sam upoznala divne ljude, prirodu, kulturne znamenitosti (pisati ću o njima nekom drugom prilikom) i upravo je to ono nemjerljivo kod drugih sportova!

p.s

Tješi me činjenica da se, od kad je oformljen ovaj izbor (ente godine), ni jedan moj kolega ili kolegica nisu uspjeli kandidovati!

Odlazim u “ribarsku penziju” prezadovoljna! 😀

I muškarci su ove 2002. godine krenuli po medalje u Belgiju ali nisu ništa bolje prošli nego mi, žene! 

Hohohohohohoohohohoh…. 😀

Napominjem da su ovdje sve elitna tz i bosanskohercegovačka sportska imena. Izdvajam Murisa Đuga i Aliju Filipovića!

Evo kratkog članka o tome.

Fanatici, zanesenjaci, čudaci, luđaci ili sasvim obični ljudi?

Sve češće sam na relaciji posao-kuća bez skretanja u lijevo ili u desno. Pod skretanjem podrazumijevam sve rijeđe posjete modernim buticima sa brand-name garderobom, šminkom, shoping-ture jer ima se šta kupiti i to od igle do lokomotive. Samo da je para  i vremena dovoljno. A toga nikad dosta!

Sve rijeđe odem na piće ili večeru nakon posla sa prijateljicama (naravno i sa prijateljima  ) pravdajući se da žurim i da imam neodložnih obaveza! Sve češće sam preumorna, razdražljiva, okupirana svojim planovima, malim i velikim brigama i problemima i sve manje imam vremena da slušam tuđe žalopojke!

Motivi “trulog zapada”  bar po riječima naših gastarbajtera i dijasporaca, vjerno se preslikavaju i na domaćem terenu. Ona “famoznu” o dvije vrste odjeće, radnom odijelu i pidžami tek sad ozbiljnije shvatam.

Slušam i čitam  o različitim interpretacijama hobija, značenju, smislu te riječi, njegovom nastanku i vezivanju sa savremenim životnim tokovima. Čitam i surfam Internetom i čudom se čudim pojašnjavanju pojma rekreacija i razbibriga te dokolica i tome sl. Najviše mi digne živac kad se raspravlja o pasivnim i aktivnim posmatračima. Pogotovo u sportu pa i u ovome kojim se ja bavim!

Rekreacija, opuštanje, dokolica, hobi su postojali i u praistorijsko vrijeme. Možda se tad nisu tako zvali ali sve se svodi na isto!

To nije sporno ali ribolov je vezan uz iskonsku potrebu ljudi da love i da jedu. Glad i nagon za opstankom tjerao ih je  na razvijanje (ribo) lovačkih vještina. To vam ne moram pojašnjavati. Svi ste to učili do četvrtog razreda osnovne škole! Zar ne?

Ima i “pasivnih” posmatrača svega. Uz TV, Internet, radio, sve je danas moguće!

Zar i toga ima? Ima. Jašta!

Nije fora sjesti kraj TV-a i gledati fudbalsku ili košarkašku utakmicu! Fora je otići i uživo je odgledati naročito ako se odigrava u vašem mjestu stanovanja.

Nije fora gledati Travel-channel i maštati o dalekim azijskim ili američkim prostranstvima i njihovim ljepotama. Fora je otići tamo. Naravno, u granicama svojih platežnih mogućnosti!

U tome je i fora pisanja ovog mog bloga! Aktivno prisustvo i ućešće na mjestima dostupnim mojim mogućnostima. Materijalnim, poslovnim, sportskim  i vremenskim ograničenjima itd.

Iako sam pisala o mnogim temama iznosim argumente u svoju i korist sportskih ribolovaca kao i aktivnih ekologa!

Idemo redom…

MOJI ARGUMENTI!

-Nisam otišla u ribarnicu i kupila te pojela kilogram ili dva ribe (pogotovo morske) a da nemam pojma šta jedem. Uvijek sam znala što jedem i na koji je način to ulovljeno. Smrznuto, tačnije! 😀 (O  iskustvima sa mora ću nekad posebno da pišem… sad nemam vremena!)

-Znate za plodove mora. Gastronomske specijalitete! O.K. To je super. Znate li za autohtone vrste riba u BiH? Makar neke? Čisto sumnjam. Sumnjam i da znate kako se spremaju za jelo ako vam ih neko slučajno donese na poklon kad se vrati iz ribolova!

Nisu me jednom kolegice s posla pitale: “Dino, imam njakvu ribu, vabi se sa smuđ, kako se ona sprema? Kako da se riješim kostiju? Ima ih mnogo?!”

Ovo samo navodim kao primjer! Kad ste zadnji put jeli pastrmke makar one iz ribogojilišta. Da ne spominjem potočarku!

-Bolje ovo nego skupljanje servijeta ili poštanskih markica (filatelija) 😆

-Broj pasivaca uz TV se povećava ali je u značajnom porastu i broj onih koji žele aktivno da upoznaju prirodne ljepote, npr. u akcijama “pješačenjem do zdravlja” te foto-safarijem a velik broj je i penjača-alpinista!

-Ribolov zahtjeva posjetu raznim vodama po različitim vremenskim ne-prilikama. To ne možete osjetiti dok ne isprobate na vlastitoj koži!

-Sticanje kondicije je neupitno a toliko poželjno kako bi izdržali napore tokom radne sedmice.

-Mišljenja oko toga da li je ribolov antistresna terapija su podijeljena. Ja se u svakom slučaju lakše nosim sa životnim problemima od kako sam više u prirodi pa i u ribolovu!

-Iako se neki čude “žensku” u ribolovu, ovaj sport ne pita za spol, rasu, starosnu dob. Na pecanje idete sve dok ste motorički spremni. Ja pamtim ribolovce sa reumatskim problemima koji i dan danas pohode vode TK, povedene svojom strasnom željom!

-Ribolov vas uvijek tjera na bolje, jače, kapitalnije! Rijetko kad sam naletjela na ljude koji su se odrekli ribolova radi nekih viših ciljeva!

-O  “čitanju vode” sam pisala u nekim prethodnim postovima. Da ne bih samo čitala, posmatrala vodu, nosim i savremene štapove i ribolovni pribor sa sobom! Naravno i moje foto aparate i mobitele!  Cilj je da ovjekovječim mjesta na kojima sam bila a ne da laprdam o nečemu o čemu pojma nemam!

(Opaska blogerašima koji kopiraju tuđe sadržaje iz raznih životnih tema. Nikad ne kopirajte, dodajte uvijek nešto svoje, osobeno, lično na blog!)

Raja ubrzo skonta da kopirate i posjeta blogu rapidno opada. Zar ne?

-Ribolov je zdrav sport! Rijetko je ko obolio baveći se ribolovom!

-Ribolov je aktivan sport! Nema kalkulisanja u ovome sportu! Nije ovo fudbalska utakmica pa da idete na neriješen rezultat. Ovdje nema toga! Ili si ulovio ili nisi! Tačka!!!

Da zaključim!

Bolje jedan pa i najgori dan u prirodi nego dan proveden pored televizora!

Do vas je sad! Vi odlučite!

p.s.

Zovite me kako hoćete. Svim mogućim pogrdnim imenima ali riječi kao fanatik, zanesenjak ili čudak, mene ne vrijeđaju. Ako sam vam malo luckasta zato što svojim ekološkim i sportskim istupom zadirem u zonu gdje muškarci dominiraju, ne sikirajte se. Bosna i Hercegovina je takva zemlja. Puna predrasuda. Kao takva će i ostati!

Osim toga, ribolov je tradicija u mojoj porodici. Kad sam, nekad davno, išla s ocem i bratom na vodu, niko me nije smio ismijavati. Nebrojeno puta sam poštenski “nabila” ulovima i muške kolege. Očeve i bratovljeve!

Zašto nisam na Facebook-u?

Evo da nekima na brzinu odgovorim.

Kao prvo, hvala na primjedbama i sugestijama u vašim komentarima na blogu  i u e-mail porukama koje sam dobila u prethodnih godinu i kusur dana od kako je formiran ovaj blog!

Kao drugo,  ja sam se već javno  eksponirala na blogu. Slikama i prilozima! Svaki detalj sa slika ili iz teksta sa cijelog post-a ili istrgnutog iz konteksta, govori o meni i mojim pitešestvijima diljem Bosne i Hercegovine i susjednim nam zemljama pa čak i sa svjetskih prvenstava. Zadnji post odnosio se na  “Italiji 2005”.

Zadržavam pravo na dio privatnosti koji bi mi Facebook svakako uzeo. Biti na FB-u a ne odati neke intimne podatke, bezveze je. No ja nisam spremna pod stare dane napominjati nekoga kad mi je rođendan, koliko i da li imam djece (njih ne mješam u ovaj moj blog što znači da držim lične podatke dovoljno nedostupnim za svakojaku internet-bagru!), s kim sam u vezi ili da li imam muža, ljubavnika, kavaljera i tome sl…

Meni je sve nekako bezze to!

Pošto sam se posavjetovala sa tabkom dozvolio mi je da u cijelosti prenesem njegov post napisan u oktobru prošle godine!

CITIRAM…

Ideja je jednostavna: registrirate se i zapisujete zanimljive trenutke iz svakodnevnog života, potkrijepljene fotkama i video isječcima  i povezujete se s prijateljima koji rade isto to. Zgodno, zar ne? U svakom trenutku možete vidjeti što vaši prijatelji i poznanici rade, čime se bave , kamo putuju i tome slično a možete s njima i zaigrati raznorazne igre. No Facebook sa sobom nosi i određene opasnosti koje vas mogu lišiti posla, zdravlja, slobodnog vremena i sličnih sitnica. Stoga, kad vas netko pozove na Facebook, prije no što se upustite u tu opasnu avanturu, pročitajte sljedeće retke. Možda ćete mi jednog dana biti zahvalni.

1. Pozdravite se sa slobodnim vremenom

Kao prvo, Facebook je nevjerojatan gutač vremena. Sve se na ovom servisu odvija u stvarnom vremenu, tako da informacije o vašim Facebook prijateljima ne prestaju dolaziti, a vi jednostavno ne možete prestati čitati što je Jakov danas pojeo za doručak. Nakon nekog vremena vaš će se život pretvoriti u bizarni voajerski ringišpil iz kojeg nema izlaza, u kojem prateći živote drugih u svom životu zapravo ne radite ništa pametno.

2. Pozdravite se s poslom

Naravno, sve se to mora odraziti i na posao. Osim što ćete naučiti brzo koristiti kombinaciju tipki Alt+Tab kojima možete sakriti prozor u kojem se nalazi Facebook, morat ćete šefovima objasniti manjak produktivnosti, tup pogled i opću bezvoljnost koja će vas snaći.

3. Vaši kolege vidjet će vaše pijane nepodopštine

Eh, da. Ovo je možda i najveći problem vezan uz Facebook i tu gotovo da se i ne šalimo: prije ili kasnije netko od vaših prijatelja će na Facebook postaviti fotke s jučerašnjeg tuluma, a ako vam je bilo tko s posla prijatelj, svi će sutradan vidjeti kako ste sinoć pokušali balansirati na krovu nečijeg Audija s bocom votke na glavi i flekom od crnog vina na košulji. Ako ne želite da vam se to dogodi, imate nekoliko opcija: kad vas netko tagira na inkriminirajućoj fotki, možete sami skinuti taj tag, također možete jednostavno odbijati prijateljstva s ekipom s posla. Na kraju, možete jednostavno ne izlaziti van i ne piti, ali gdje je tu zabava?

4. Dodavanje prijatelja vodi u neizlječivu ovisnost

Kad smo već kod Facebook prijatelja, ova društvena mreža napravljena je s namjerom da budete u kontaktu s ljudima koje stvarno poznajete. No nigdje ne piše da to mora biti tako, pa neki korisnici kao prijatelje počnu dodavati sve ljude koji im se svide, koji imaju dobru fotku, koji su suprotnog spola, sve dok to ne preraste u bezumnu utrku u nagomilavanju prijatelja čije aktivnosti jednostavno ne možete (a vjerojatno i ne želite) pratiti.

5. Pripremite se na čitanje gomile nebitnih gluposti o ljudima koje ne poznajete

Jednom kad se to dogodi, nema vam druge nego čitati o zahodskim avanturama malog Toma iz Albuquerquea ili o depresiji Marijine papige, jer svi znaju da je izrazito nepristojno maknuti nekoga s liste prijatelja. Ako ste pretrpali listu prijatelja, a ne želite nikoga izbaciti, otkrit ćemo vam mali trik koji možda niste znali: u News Feedu možete za svaku novost kliknuti na Options te podesiti koliko često želite da se pojavljuju vijesti tog tipa ili od tog korisnika.

6. Dosadni prijatelji kojih se ne možete riješiti

Još su veći problem stvarni prijatelji koji su inače sasvim normalni, ali na Facebooku se pretvore u opsjednute manijake koji moraju biti članovi svake grupe, riješiti svaki blentavi kviz i sve to, jasno, podijeliti s vama. Nema vam druge nego svakodnevno klikati na tipku Ignore par desetaka puta te proklinjati dan kad ste se uopće zakačili na taj vražji Facebook.

7. Igranje nevjerojatno zaraznih (glupavih) igara

Jedan od razloga zašto je Facebook toliko popularan i zarazan su dodatne aplikacije, koje su uglavnom posve blesave, ali zato se na njih vrlo brzo zakačite i onda ih se ne možete riješiti. Potpisnik ovog teksta tako zna sve zastave svijeta u mikrosekundi dodijeliti pravoj zemlji, na što je potrošio svega par mjeseci bjesomučnog klikanja po aplikaciji nazvanoj Geo Challenge. A još kad vidite da je vaša omiljena osoba nadmašila vaš rekord, tek tada nećete moći prestati s igranjem. Uglavnom, nema vam spasa.

8. Posvemašnji gubitak privatnosti

Vaše fotografije nekoć ste gledali samo vi, vaša obitelj i bliski prijatelji, a sada ih – putem Facebooka – vidi pola svemira. No Facebook nudi vrlo precizno podešavanje opcija za privatnost, tako da tu i ne vidimo neki veliki problem. Puno je veći problem zaštititi se od samog Facebooka, koji putem vaših aktivnosti zna gdje živite, kojim stranicama surfate, što volite jesti, kada spavate, koji su vam interesi, ukratko – sve. Kod nas to i nije toliko očito, ali na engleskom govornom području to je vrlo razvidno iz reklama na desnoj strani Facebooka koje često pogađaju točno vaše interese. Iako se ne sjećate da ste ikad negdje eksplicitno napisali da, primjerice, kupujete novi automobil, oglasi za rabljene automobile počet će se odjednom pojavljivati sumnjivom učestalošću, a vi ćete se pomalo početi osjećati kao da ste još jedan nesretni žitelj Big Brother kuće.

9. Veze na Facebooku.

Ovo je zamka u koju mnogi korisnici upadnu. U osobnim detaljima možete napisati jeste li u vezi i kakva je prirode ta veza: jeste li oženjeni, hodate li, ili su se stvari zakomplicirale. Većina korisnika veselo popuni ove podatke, no što kad veza stvarno ode k vragu? Želite li uistinu svima javno obznaniti da ste prekinuli? Ili pak želite da se stvari pročuju, pa da vas onda začuđeni poznanici neprestano pitaju: ‘Ali na Fejsu piše da je sve OK!?’ Vjerujte nam na riječ: ovaj korak vam je najbolje preskočiti, ili barem od početka stavite status na ‘It’s Complicated’ i ne mijenjajte ga dok se ne oženite ili ne udate.

10. Zbog Facebooka možete završiti i u zatvoru

Kao što ste nedavno mogli čitati u svim medijima sa ex-yugo područja, otvaranje ili pridruživanje nekoj grupi na Facebooku može rezultirati i ozbiljnim posljedicama. Iako se na svakom forumu pod suncem (a ima ih na milijune) svakodnevno pojavljuju razni trolovi koji polupismeno trabunjaju o Hitleru, ubojstvima, samoubojstvima, seksu sa životinjama i tome slično, odjednom je Facebook postao mjesto na kojem se tjera pravda kad su u pitanju inače rijetko primjenjivani zakoni o rasnoj mržnji i isticanju nacističkih simbola. No što je, tu je – dok je situacija takva kakva jest i dok odluke donose ljudi koji nemaju pojma o internetu, morat ćete se kloniti sumnjivih grupa na Facebooku, inače biste i vi mogli na kakav obavijesni razgovor u obližnju policijsku stanicu!

Direktan link imate ovdje: http://bosnarije.wordpress.com/2009/10/01/deset-razloga-zasto-je-facebook-zlo/

Pa sad, do vas je!