Arhive oznaka: ponos

Zajednički osvrt na Zvornik, zvorničko jezero i Divič


Radna sedmica mi je bila veoma teška ali je TABKO* vidno umoran ipak odlučio da krenemo zajedno ka Diviču ne bi li nekako sklepali zajedniču reportažu sa ovog predivnog jezera koje baš i nije pokazalo sve svoje čari po ovakvom kišovitom vremenu!

UMORNI TABKO*

Iskreno, Zvornik me razočarao.  A i tabka! Rat se ovdje vidi tako kao da je tek sad prestao. Ništa se od industrije, ugostiteljstva, nije mrdnulo od prijeratne Jugoslavije!
Užas živi!

Grad sa dvije-tri raskrsnice pa opet ima poteškoća u saobraćaju!

Kad ne slupasmo automobil zbog “nepismenog” vozača”!

 

Svuda se nešto gradi ali samoinicijativno. Ni traga napretku koji je najavljivao Dodik!

Hmm…

Procvata nema kao što je slučaj, recimo u tuzlanskom kantonu. RS je definitifno umrla samo što to vladajuća “klika” neće da prizna!

Malo živosti se tek osjetilo dolaskom na branu i u mjesto Divič. Ljubazni i vrijedni domaćini su nas uputili na nekoliko lokacija pogodnih za ribolov iako smo i mi a i oni znali da danas nema ribolova na Drini!

Kad kažem vrijedni domaćini to se veoma lijepo vidjelo iz uređenih kuća i avlija kao i priobalnog pojasa uz svaku kuću posebno. Kaže mi jedan mještanin da ovdje nema posla za mlade. Snalaze se kako znau i umiju. Pomažu im i donacije iz dijaspore. Čak i naši iz Federacije su iz zaboravili. Ponosni su to ljudi. Ne kukaju. Ne traže milostinju. Žive skromno ali uzdignute glave. Čak su se domaći pobrinuli da me informišu da možemo (tabko i ja) iznajmiti sobu na dan, par dana ili čitavu heftu ili mjesec. Čak i cijelu kuću. Mještani skontali da imaju šansu sa tzv. seoskim turizmom kad već nema dobre ponude od strane ugostitelja sa ovog regiona.

Hajde mi sad recite ima li ko a da ne voli domaću atmosferu?!

Ganula me njihova gostoprimljivost. Obećala sam sebi da ću makar još jednom, tokom ovog ljeta obići ovo mjestašce. Naravno ako bude lijepih i sunčanih dana. Ne žalim para za čistoću, neusiljeno gostoprimstvo i skoro netaknutu prirodu.

NEŠTO MI SE KRUPNO ZAKAČILO NA BOLONJEZ ALI OVAJ PUT NISAM IMALA SREĆE

OVAJ MALIŠA JE BIO TAMAN KAO MAMAC ZA KRUPNIJU RIBU

TABKO SE SMRZAO ALI JE ISTRAJAO SAMNOM!

ZVORNIČKU KULU NISMO IMALI VREMENA DA SNIMIMO IZ BLIZINE

Kiša nas nije otjerala ali dovoljno je bilo da nam pokvari ćejf.

Sa Drine smo otišli zadovoljni i s obećanjem da ćemo ponovo posjetiti ovaj raj na zemlji!

Ovo smo tabko i ja pronašli sa jednog ribolovnog foruma.

Citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

p.s.

Ja, baš i ne primjetih toliko bogatstvo ribljeg fonda a i jezero mi je bilo nešto pusto za vikend s obzirom na razvikanost njegove ljepote i ponude.

Nadam se da ćemo idući put imati više sreće s vremenom i naravno, s ulovima!  😀

Pomozimo Iliji!


Znam da ovaj post nema nikakve veze sa ribolovom!

Kao rođenu tuzlanku boli me srce i duša kad vidim da kantonalne i federalne (čitaj pederalne) vlasti ne haju za našeg Iliju!

Iliji je potrebna sva moguća pomoć!

Moj mali doprinos ovoj akciji je da kopiram dva linka što inače rijetko činim ako nemam valjan razlog za to!

Prvi link:

http://www.bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=36319

i drugi od TABKO-a*

http://bosnarije.wordpress.com/2010/06/01/pocela-akcija-%cb%9d1-km-za-iliju-jurisica%cb%9d/

Unaprijed hvala mojim vjernim čitaocima Ribolovne priče!

Vaša Edina!

Sa svjetskog ribolovnog prvenstva za žene u ulovu ribe udicom na plovak održanog od 16. do 21. 08. 2005. godine na jezeru Jarun u Zagrebu – Hrvatska


Naravno, tad nisam imala blog pa sad skidam prašinu sa starih albuma i poneku sliku retrospektivno prikazujem raji tek toliko da se ne zaboravi ono vrijeme divnog druženja kad su rezultati bili manje važni i kad je bilo dovoljno da s ponosom nosite obilježja drage nam, Bosne i Hercegovine! Nadam se da vidite našu zastavu tamo lijevo na slici!

  

SA SVEČANOG OTVARANJA PRVENSTVA

  

MOJE KOLEGICE I JA NA TRIBINAMA

 

  

SVE POHVALE DOMAĆINIMA! UDOBNO SMO BILE SMJEŠTENE U HOTELU “REMETINEC”

 

  

U ŠETNJI JARUNOM SA NAŠIM VOĐOM EKIPE

 

  

MOJA TERMOSICA I NEIZBJEŽNO BOSANSKO OKREPLJENJE UZ KAFU

 

 

PRIPREMA BOJNOG POLJA!

 

RIBOLOVNA ARTILJERIJA JE SPREMNA! NARAVNO I JA 😀

BILO JE I ULOVA, NARAVNO! AMUR U MOM MEREDOVU! PREDIVNO…DODUŠE, BILO JE I ŠARANA I SOMOVA ALI KOD MOJIH KOLEGICA!

Šteta. Nemam više slika sa Jaruna. Neke sam podijelila kolegicama. Neka sam ja slikala a neke su mene. Eh, da je ovdje bio tabko. On uhvati svaki trenutak u prirodi, svaku moju ulovljenu ribu, odsjaj u vodi…

Tabko… Moraš doći ovdje i vidjeti ovu ljepotu usred grada Zagreba!

Generalno da zaključim!

Ovo mjesto je predivna alternativa odlasku na more u špic-sezoni (juli-avgust)!
Zagrepčani su slično nama tuzlacima, spojili ugodno s korisnim! Doduše, u našem slanom moru nema ribe za razliku od Jaruna! Ovdje vam plivaju tako reći, među nogama 😀

Ne morate mrdnuti iz grada i “šljakati” do mora da bi se ugodno osvježili uz neko piće i roštilj a omogućeno je i kampovanje uz pristojne cijene. U isto vrijeme uz adekvatnu ulaznicu i ribolovnu dozvolu, možete pecati do mile volje (pecati ali i vratiti u vodu)  i kupati se istovremeno.

Zar to nije divno?

Iako sam ovdje bila prije pet godina i dan danas me drži želja da ovdje ponovo dođem ali sad kao turist. Provesti ovdje desetak dana, moj životni je san!

Toplo vam preporučujem Jarun i gostoljubive domaćine!