Arhive oznaka: piće

Fanatici, zanesenjaci, čudaci, luđaci ili sasvim obični ljudi?


Sve češće sam na relaciji posao-kuća bez skretanja u lijevo ili u desno. Pod skretanjem podrazumijevam sve rijeđe posjete modernim buticima sa brand-name garderobom, šminkom, shoping-ture jer ima se šta kupiti i to od igle do lokomotive. Samo da je para  i vremena dovoljno. A toga nikad dosta!

Sve rijeđe odem na piće ili večeru nakon posla sa prijateljicama (naravno i sa prijateljima  :mrgreen: ) pravdajući se da žurim i da imam neodložnih obaveza! Sve češće sam preumorna, razdražljiva, okupirana svojim planovima, malim i velikim brigama i problemima i sve manje imam vremena da slušam tuđe žalopojke!

Motivi “trulog zapada”  bar po riječima naših gastarbajtera i dijasporaca, vjerno se preslikavaju i na domaćem terenu. Ona “famoznu” o dvije vrste odjeće, radnom odijelu i pidžami tek sad ozbiljnije shvatam.

Slušam i čitam  o različitim interpretacijama hobija, značenju, smislu te riječi, njegovom nastanku i vezivanju sa savremenim životnim tokovima. Čitam i surfam Internetom i čudom se čudim pojašnjavanju pojma rekreacija i razbibriga te dokolica i tome sl. Najviše mi digne živac kad se raspravlja o pasivnim i aktivnim posmatračima. Pogotovo u sportu pa i u ovome kojim se ja bavim!

Rekreacija, opuštanje, dokolica, hobi su postojali i u praistorijsko vrijeme. Možda se tad nisu tako zvali ali sve se svodi na isto!

To nije sporno ali ribolov je vezan uz iskonsku potrebu ljudi da love i da jedu. Glad i nagon za opstankom tjerao ih je  na razvijanje (ribo) lovačkih vještina. To vam ne moram pojašnjavati. Svi ste to učili do četvrtog razreda osnovne škole! Zar ne?

Ima i “pasivnih” posmatrača svega. Uz TV, Internet, radio, sve je danas moguće!

Zar i toga ima? Ima. Jašta!

Nije fora sjesti kraj TV-a i gledati fudbalsku ili košarkašku utakmicu! Fora je otići i uživo je odgledati naročito ako se odigrava u vašem mjestu stanovanja.

Nije fora gledati Travel-channel i maštati o dalekim azijskim ili američkim prostranstvima i njihovim ljepotama. Fora je otići tamo. Naravno, u granicama svojih platežnih mogućnosti!

U tome je i fora pisanja ovog mog bloga! Aktivno prisustvo i ućešće na mjestima dostupnim mojim mogućnostima. Materijalnim, poslovnim, sportskim  i vremenskim ograničenjima itd.

Iako sam pisala o mnogim temama iznosim argumente u svoju i korist sportskih ribolovaca kao i aktivnih ekologa!

Idemo redom…

MOJI ARGUMENTI!

-Nisam otišla u ribarnicu i kupila te pojela kilogram ili dva ribe (pogotovo morske) a da nemam pojma šta jedem. Uvijek sam znala što jedem i na koji je način to ulovljeno. Smrznuto, tačnije! 😀 (O  iskustvima sa mora ću nekad posebno da pišem… sad nemam vremena!)

-Znate za plodove mora. Gastronomske specijalitete! O.K. To je super. Znate li za autohtone vrste riba u BiH? Makar neke? Čisto sumnjam. Sumnjam i da znate kako se spremaju za jelo ako vam ih neko slučajno donese na poklon kad se vrati iz ribolova!

Nisu me jednom kolegice s posla pitale: “Dino, imam njakvu ribu, vabi se sa smuđ, kako se ona sprema? Kako da se riješim kostiju? Ima ih mnogo?!”

Ovo samo navodim kao primjer! Kad ste zadnji put jeli pastrmke makar one iz ribogojilišta. Da ne spominjem potočarku!

-Bolje ovo nego skupljanje servijeta ili poštanskih markica (filatelija) 😆

-Broj pasivaca uz TV se povećava ali je u značajnom porastu i broj onih koji žele aktivno da upoznaju prirodne ljepote, npr. u akcijama “pješačenjem do zdravlja” te foto-safarijem a velik broj je i penjača-alpinista!

-Ribolov zahtjeva posjetu raznim vodama po različitim vremenskim ne-prilikama. To ne možete osjetiti dok ne isprobate na vlastitoj koži!

-Sticanje kondicije je neupitno a toliko poželjno kako bi izdržali napore tokom radne sedmice.

-Mišljenja oko toga da li je ribolov antistresna terapija su podijeljena. Ja se u svakom slučaju lakše nosim sa životnim problemima od kako sam više u prirodi pa i u ribolovu!

-Iako se neki čude “žensku” u ribolovu, ovaj sport ne pita za spol, rasu, starosnu dob. Na pecanje idete sve dok ste motorički spremni. Ja pamtim ribolovce sa reumatskim problemima koji i dan danas pohode vode TK, povedene svojom strasnom željom!

-Ribolov vas uvijek tjera na bolje, jače, kapitalnije! Rijetko kad sam naletjela na ljude koji su se odrekli ribolova radi nekih viših ciljeva!

-O  “čitanju vode” sam pisala u nekim prethodnim postovima. Da ne bih samo čitala, posmatrala vodu, nosim i savremene štapove i ribolovni pribor sa sobom! Naravno i moje foto aparate i mobitele!  Cilj je da ovjekovječim mjesta na kojima sam bila a ne da laprdam o nečemu o čemu pojma nemam!

(Opaska blogerašima koji kopiraju tuđe sadržaje iz raznih životnih tema. Nikad ne kopirajte, dodajte uvijek nešto svoje, osobeno, lično na blog!)

Raja ubrzo skonta da kopirate i posjeta blogu rapidno opada. Zar ne?

-Ribolov je zdrav sport! Rijetko je ko obolio baveći se ribolovom!

-Ribolov je aktivan sport! Nema kalkulisanja u ovome sportu! Nije ovo fudbalska utakmica pa da idete na neriješen rezultat. Ovdje nema toga! Ili si ulovio ili nisi! Tačka!!!

Da zaključim!

Bolje jedan pa i najgori dan u prirodi nego dan proveden pored televizora!

Do vas je sad! Vi odlučite!

p.s.

Zovite me kako hoćete. Svim mogućim pogrdnim imenima ali riječi kao fanatik, zanesenjak ili čudak, mene ne vrijeđaju. Ako sam vam malo luckasta zato što svojim ekološkim i sportskim istupom zadirem u zonu gdje muškarci dominiraju, ne sikirajte se. Bosna i Hercegovina je takva zemlja. Puna predrasuda. Kao takva će i ostati!

Osim toga, ribolov je tradicija u mojoj porodici. Kad sam, nekad davno, išla s ocem i bratom na vodu, niko me nije smio ismijavati. Nebrojeno puta sam poštenski “nabila” ulovima i muške kolege. Očeve i bratovljeve! :mrgreen:

Sa svjetskog ribolovnog prvenstva za žene u ulovu ribe udicom na plovak održanog od 16. do 21. 08. 2005. godine na jezeru Jarun u Zagrebu – Hrvatska


Naravno, tad nisam imala blog pa sad skidam prašinu sa starih albuma i poneku sliku retrospektivno prikazujem raji tek toliko da se ne zaboravi ono vrijeme divnog druženja kad su rezultati bili manje važni i kad je bilo dovoljno da s ponosom nosite obilježja drage nam, Bosne i Hercegovine! Nadam se da vidite našu zastavu tamo lijevo na slici!

  

SA SVEČANOG OTVARANJA PRVENSTVA

  

MOJE KOLEGICE I JA NA TRIBINAMA

 

  

SVE POHVALE DOMAĆINIMA! UDOBNO SMO BILE SMJEŠTENE U HOTELU “REMETINEC”

 

  

U ŠETNJI JARUNOM SA NAŠIM VOĐOM EKIPE

 

  

MOJA TERMOSICA I NEIZBJEŽNO BOSANSKO OKREPLJENJE UZ KAFU

 

 

PRIPREMA BOJNOG POLJA!

 

RIBOLOVNA ARTILJERIJA JE SPREMNA! NARAVNO I JA 😀

BILO JE I ULOVA, NARAVNO! AMUR U MOM MEREDOVU! PREDIVNO…DODUŠE, BILO JE I ŠARANA I SOMOVA ALI KOD MOJIH KOLEGICA!

Šteta. Nemam više slika sa Jaruna. Neke sam podijelila kolegicama. Neka sam ja slikala a neke su mene. Eh, da je ovdje bio tabko. On uhvati svaki trenutak u prirodi, svaku moju ulovljenu ribu, odsjaj u vodi…

Tabko… Moraš doći ovdje i vidjeti ovu ljepotu usred grada Zagreba!

Generalno da zaključim!

Ovo mjesto je predivna alternativa odlasku na more u špic-sezoni (juli-avgust)!
Zagrepčani su slično nama tuzlacima, spojili ugodno s korisnim! Doduše, u našem slanom moru nema ribe za razliku od Jaruna! Ovdje vam plivaju tako reći, među nogama 😀

Ne morate mrdnuti iz grada i “šljakati” do mora da bi se ugodno osvježili uz neko piće i roštilj a omogućeno je i kampovanje uz pristojne cijene. U isto vrijeme uz adekvatnu ulaznicu i ribolovnu dozvolu, možete pecati do mile volje (pecati ali i vratiti u vodu)  i kupati se istovremeno.

Zar to nije divno?

Iako sam ovdje bila prije pet godina i dan danas me drži želja da ovdje ponovo dođem ali sad kao turist. Provesti ovdje desetak dana, moj životni je san!

Toplo vam preporučujem Jarun i gostoljubive domaćine!

UHVATI I PUSTI – (CATCH & RELEASE FISHING)


Sjedim ti ja ljetos sa svojim odabranikom u improvizovanoj hladovini uz samu obalu jezera Modrac. Kiseljak. Tuzlanska strana jezera. Klepam ribe samo tako. Da čuvarku napuniš do vrha. Gledaju me okolni ribari ali i znatiželjnici (pa i njihove žene, djevojke, ljubavnice, ko će ga sad znat’?!) sa obale iz sigurne i duboke hladovine. Nemam vremena da i ja njih gledam. Svako svoja posla nek’ radi, kontam u sebi.

Moj dragi raspalio roštilj a pristavio i kotlić. I to raji čudno. Biva, žena mu peca a on kao kakva domaćica. Šta mu fali. Nek’ vidi kako je nama ženama. 

Prošlo sat, dva, možda i tri. Ja se zabavila vađenjem ribe, podne davno prošlo.

Dragi se uzmuhao oko vatre, spremio mali kamperski stolić, namješta tanjire, traži so, biber i drugezačine,  završio krompir salatu. Ama, ushodo se ko žena pred porod!

Pita me  jesam li gladna, da popečemo ribu a kaže i varivo je gotovo! Heh…

Vidim, zapustio je vatru pod kotlićem, haman je stvarno varivo gotovo. Samo se i dan danas pitam, zašto je spremio toliku količinu hrane! Heheheheheheheh 😀 … Poslije se ispostavilo da je … O tome ću kasnije!

Susjedni ribari, svako malo, krajičkom oka pogledavaju prema našem kamperskom mjestu, komentarišući nešto poluglasno u smislu što miriše, jest vjetar povoljan danas, grize riba pravo, biće puna čuvarka.

Proderem se ja iz sveg glasa: “Koga glad muči, neka se prikuči! Hahahahahaha 😀

Da ih vidiš. Kao po komandi, svi napustiše svoje ribolovne pozicije. Nose flaše sa sokovima, lozom i domaćom rakijom, pivom, nose svoje tanjire i čaše a bezbeli i stolice. Jedan čak i deku ponio. Jedan, pun oval mezeta. Ja se prepala, stvarno! Kontam ja, nemamo mi hrane toliko da nahranimo njih petoricu, šestoricu. A ljudi idu i to žustrim korakom ka našem stolu!  Šta je tu je, kontam ja. Ugrizla se da bog da za jezik kad na neprovjereno zovem raju!

I oni onako pravo žureći ka našoj trpezi, komentarišu kakvu li to ribu pečemo a da ona tako mirisno šmeka!

Moj se dragi zakocijenio od smijeha. Cijepa se on a i dolazeći gosti se keslaju, onako po inerciji.  Još izdaleka se prepiru, ne može se deverika na roštilju spremit’, ne valja riba ove godine, pomor ribe bio, hajde de da vidimo i to čudo, ponijeli smo i mi mezeta pa ako riba ne valja možemo s našim mezetom i sa “ljutom”  nastavit’  i sve tako, ko nekakve babe!  Ne zatvaraju usta  i  ne gledaju u roštilj već u neki fluid iznad  žara. Zamirisalo im. Garant!

Odložih i ja štapove, konačno. Red je zbog gostiju. Sunce me svakako dobrano opalilo. Suha usta. Žeđ me uhvatila. Nagutah se prvog soka koji mi je dopro iz priručnog frižidera. Dođoh sebi malo.

Poče uobičajena tematika, ribarska. Koliko je ko, kad, kako, sa čime, s mukom ili bez muke. Zna se čega. Riba. Ja čega će bit'… 😀

Podijelih ja one jednokratne tanjire i prvih desetak napečenih riba poturih im pod nos. Da im vidiš očiju, razrogačenih!

-Pa ovo nije deverika! Šta je ovo?

-Ovo jegulja, fakat?

-Nije jegulja konjo, vidiš da ima glavu i rep! A vid’, boga ti, stvarno, šta je ovo, a, Dinče?!

-Ama riba, šta će bit’, samo vi probajte! – sa zagonetnim smješkom ja njima.

Moj dragi se cijepao, kad ne upade sa one sklapajuće, kamperske stolice!

-Ma ja ovo ne jeo, reci koja je riba, možda i probam koji zalogaj?!

-Đe ono, meze što ga ponesosmo ovamo? – javi se treći. Što je sigurno, sigurno je! Jednom su meni podvalili žablje batake kao rakove. Niko me više ne može prevarit’! (Hmm… Žablji bataci i rakovi. Nigdje veze! Mora da je bio tad pijan!)

-Vidiš da  je riba, ćoro ćorafi! Haman ti treba dioptrija? – na to će četvrti komentator.

-Jest da je čudna. Prugasta ko zmija. Ja još vake nijesam viđo u Modracu! Hmm… Isto štuka naša! – javio se peti. (Woow :D)

-Ama , Dinče, jel’ to ona riba što je cijeli dan “cijepaš” iz Modraca, hajd’ priznaj, svega ti ? (A jesam se bila naklepala deverike samo tako dok su u njih čuvarke zvrjale poluprazne!) 😀

Gledam ja ove “ribarske profesionalce” i pitam se jel’ to piće iz njih govori ili neznanje. Kontam sve, opalila ih ljuta loza il’ rakija pa ili se šegače il’ stvarno ne znaju ali gledajući kako se onaj moj slatko smije, najzad i ja prasnuh u smijeh!

Tek šesti potrefio. Hahahahahahahaha 😀

-Aaaaa, ovo je morska riba, bog vas ne ubio! – on će ti “značajno” ostalima! Kao biva najpametniji! Usput je napravio grimasu kao da jede lubenicu. 😀

Tek je tad nastala ludnica.

Neki u nevjerici, neki ozbiljno podbodeni rakijom i pivom (naši ribari uvijek vole cugnut’ pokoju!) počeše psovke, galama neviđena. Mislim da smo se na kilometar čuli i lijevo i desno uz obalu, koliko su neki vrištali od smijeha! Mislim da je okolna raja mislila da smo uhvatili kapitalnu ribu (šarana ili soma) jer je jedan od onih strastvenih komentatora uzeo svoj štap i mlatio vodu. Ko biva, on mu kriv (štap) što nije pogodio!

Šta pogodio?

SKUŠU!

Pem’ ga ja plentafa!

Riba (pecanje) svakako više nije išla po najvećoj žegi. Vrijeme je i bilo za odmor i traženje hlada i predaha od buljenja u kvisko-e (indikatore trzaja ribe), tako da sam se i ja opustila uz njihov opasno zarazan smijeh. Pojedoše oni nama svu skušu pa i upohovani oslić te dva zubatca koje je moj dragi krišom od mene ponio za ne daj bože. Da ne zafali!

Sjelo se do kasno navečer. Ponapijali se oni ko daske i što je nevjerovatno, svo vrijeme su se smijali. Ućute se na neko vrijeme. U međuvremenu jedan prasne u smijeh i zapali ostale. I tako do u kasnu noć.

Sad više nije bilo teorije od povratka nazad kući, u Tuzlu!

E, tek sam sad skontala da ih je moj dragi krišom pozvao dok sam se ja okupirala pecanjem. Mom izbraniku taj dan nije bilo do ribolova ali jeste bilo do sijela. Zato i onaj kotlić sa krompir-paprikašem! Ahaaaa…. Hahahahahahahhaa 😀 ! Ah, ti muškarci! Grrrrrrrrrrrrr…

Ama, muškarci su smislili repertoar bez nas žena. Interesantno, nisam bila ljuta. Možda malkice zabrinuta. Zarekla sam se. niko od njih to veče, neće voziti auto pa ni moj dragi. Nema šanse. Sva  sreća pojaviše se žene nekih od ovih pijanih komentatora  (skrivene tokom dana, gore u dobokoj hladovini i šatorima) pa sam i ja imala kolegice za “ženske priče” a i ugodnu večernju kafu.

Generalni zaključak i komentari:

-Šta će vam morska riba kad ste kraj Modraca? (pa što ste je onda jeli kad vam se ne sviđa… vraga im se nije svidjelo… ne bi je oni svu pojeli!)

-Idete u ribolov a nosite ribu, biva ja i dragi ( u prethodnim postovima sam naglasila da bez obzira na sve moguće vremenske uvjete nosim skoro sav ribolovni i kamperski pribor, obaveznu hranu kao i rezerve hrane i vode, rezervoar od goriva mora biti makar do pola pun, ne daj bože zime da se ne bih smrzavala kao što sam nekad znala!)

-Slučajno smo taj dan ponijeli morsku ribu na jezero. Stvarno! Uopšte nismo znali da ćemo na Modrac. Planirali smo vikend u prirodi (ne uvijek obavezno kraj vode. Prema tome, skuša je slučajno zalutala na “slatkovodne obale”! Kao, uostalom i zubatac i pohovani oslić!

-A šta je sa onolikom ulovljenom ribom Dinče?  Nahvatala sam je dovoljno i kad vidim da se riba u čuvarki prevrće jer nema dovoljno kisika, puštala sam je kradom nazad u vodu jer znam kakvi su ovi naši. Tražili bi da im “turim” (poklonim ribu) u njihove čuvarke a taj dan to nikako nisam htjela! Imam svoje razloge… Rekli bi mi da sam luda ili zašto sam uopšte došla u ribolov?! Da vraćam ribu nazad? Šta ćeš? Naš je mentalitet takav!

p.s.

Drugi dan, pošto smo noćili, njihove žene su nas od ranog  jutra ‘dvorile’  kafom, pićem za popravljanje (i onaj moj se uroljo sam’ tako), doručkom, ručkom! Jednostavno, drugi dan (nedjelja) ništa nismo spremali od hrane. A da smo se još potajice smijali, jesmo vala! 😀

Vraćam se na zadatu temu…

DA, UPRAVO TAKO… NAZAD!

Nazad sve vraćam. Jednom u godini ponesem pokoji primjerak kući tek da moji ukućani (otac, mati te brat i snaha ako su nam slučajno došli u goste) vide da i ja nešto “najzad” upecam! Hahahahahahahahaa 😀

Zašto sam uošte i počela sa ovom istinitom ribarskom pričom?

Baš radi tog pokreta, svjetskog vapaja, akcije, radi nastale fondacije, udruženja. Nazovite ga kako god hoćete ali ako imate volje i snage pročitajte nastavak ovog mog posta. Nadam se da će vas zanimati!

UHVATI I PUSTI  (CATCH & RELEASE)

 

Dobar ribolovac će reći da je svaka pojedina riba isuviše vrijedna da bi se ulovila samo jednom. Ako se pravilno oslobodi, riba koju ste upecali danas će biti dostupna nekom drugom ribolovcu u budućnosti.

Smanjenjem broja riba i povećanjem broja ribolovaca,  puštanje riba je od vitalnog značaja za sve! I za ribe i za ribolovce.

Da bi pravilno pustili ribu treba poštovati nekoliko pravila a to su:

1. Koristite udice bez kontra kuke (tzv. BARBLESS)

2. Nikad se ne igrajte sa ribom!

3. Pažljivo postupajte sa ribom. Izvadite udicu na “najbezbolniji” način.

4. Oživite i oslobodite ribu u mirnijoj vodi!

 

1. Koristite udice bez kontra kuke u svakoj situaciji. Pogotovo ako ste ribolovac-mušičar! Ponekad se mogu kupiti mušice napravljene na takvim udicama ali i obične udice lako možete pretvoriti u barbless. Za to su vam potrebna kliješta kojima jednostavno stisnete kontra kuku na dole.Ovaj jednostavan potez čini oslobađanje ribe sa udice mnogo lakšim.Vađenje udice sa kontra kukom je dosta složenije i izaziva veća oštećenja na ribi.

2. Ne igrajte se s ribom tj. ne zamarajte ribu bez potrebe. Premorenu ribu je teže vratiti u život. Izaberite pribor koji odgovara veličini ribe koju lovite ili očekujete. Recimo, teže je izvući veću ribu kratkim štapom. Koristite predveze srednjih prečnika. Ovo vam omogućava da manje ribe brže izvučete iz vode ne dovodeći u pitanje njenu živahnost. Ako je riba koju ste zakačili premala jednostavno opustite skroz strunu. Barbless udica će vjerovatno sama ispasti iz ribljih usta! 😀

3. Pažljivo postupajte sa ribom. Ribe su vrlo osjetljiva stvorenja. Mnoge ribe imaju onu klizavu sluz koja je u stvari zaštita od parazita i veoma se lako ošteti dodirom. Škrge su slijedeće osjetljivo mjesto. Nikad nemojte hvatati ribe za škržne poklopce a isto tako nemojte je stezati. Odstraniti udicu možete prstima ili koristiti tzv.  heedle-nose klijesšta (špicange,špicangle) ili neki specijalno dizajniran odstranjivač udica. Udicu uhvatite što bliže mjestu gdje je ova ušla u riblje tijelo i izvadite je samo pokretom zgloba.

Ako pecate iz čamca koristite mrežu za prihvat ribe (meredov). Neki od njih (od meredova) su specijalno dizajnirani za “uhvati i pusti”.  Tipično su izrađeni od mekšeg materijala bez čvorova i dosta su plitki. Ako se pravilno koriste neće oštetiti riblju sluz. Prije dodira ribe rukama, pokvasite ruke opet zbog zaštite riblje sluzi. Neke ribe, kao recimo bass, mogu se uhvatiti za donju usnu i olakšati vađenje udice. Ne činite to i sa, recimo, štukom ili maskijem (američki pandan evropskoj!)  jer se možete ozbiljno povrijediti na oštre zube.

Uobičajeno je da se riba zakači za usta. Međutim, ponekad se desi da se udica zakači za škrge ili duboko u grlo ribe. U tom slučaju je veoma teško izvaditi udicu bez oštećenja. Tada jednostavno odrežite najlon što bliže udici i ostavite je unutra.Vremenom će sama ispasti. Doduše, moguće je udicu presjeći na pola nekim oštrim kliještima i onda je lako obje polovice izvaditi van. To bi bilo najmanje bolno i frustrirajuće za ribu! Ovo spada u domen hirurgije. Na vama je da se snađete kako najbolje znate i umijete!

4.  Ako lovite na rijeci, oslobodite ribu u mirnijoj vodi tako što joj glavu okrenete u vodenu struju. Ribu držite za korijen repa i ispod glave i lagano je gurajte uz vodu. Na ovaj način, riba će lakše doći do neophodnog  joj kisika!

Kad osjetite da riba ponovo ima dovoljno snage, jednostavno je pustite. Uspješno oživljena i neoštećeno vraćena riba je dio kulture svakog ribolovca (pogotovo mušičara!). Ako ste tek počeli da učite o mušičarenju,  zamolite nekog iskusnijeg kolegu da vam pokaže kako se to uspješno radi. Jednom kada naučite, biće vam zadovoljstvo da znate da će riba koju ste ulovili danas, živjeti i sutra.!

 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Bajkalsko jezero


(Mali prilog mom blogu od Dragana s druge strane Drine!)

Hvala!

Bajkalsko jezero (rus. Озеро Байкал) nalazi se u istočnom delu azijske Rusije. Ono je najdublje jezero na svetu i drugo po površini u Aziji (odmah posle Kaspijskog mora). Administrativno se nalazi u dve oblasti, u Irkutskoj oblasti i u Burjatskoj. Ime dolazi od tatarskog “bai-kul”, “bogato jezero”. Poznato je i pod nazivom “plavo sibirsko oko”. S obzirom na svoju dubinu od 1620 m i veliku površinu (31.500 km²) u jezeru se nalazi preko 20% svetskih zaliha slatke vode. U jezeru se nalazi 27 ostrva od kojih je najveće Olhon (742 km²). Pretpostavlja se da je starost Bajkalskog jezera između 20 i 30 miliona godina. U jezero se uliva preko 300 reka od kojih su najvažnije Selenga i Barguzin. Ušća reka su delte. Međutim iz jezera ističe samo jedna reka – Angara, desna pritoka Jeniseja. Površina sliva jezera iznosi 557 000 km² Voda Bajkalskog jezera se koristi za piće. Zimi se ledi do dubine od 1 metra i ostaje zaleđena od januara do maja. Tokom zime, kada je cela površina jezera prekrivena debelom ledenom korom, režu se kocke leda i raznose na prodaju po okolnim naseljima. U jezeru i oko njega nalazi se mnoštvo jedinstvenih biljnih i životinjskih vrsta kao što je bajkalska foka. To je jedina vrsta slatkovodne foke na svetu. Godine 1996. stavljeno je na listu svetske baštine.