Svim mojim vjernim čitateljima, komentatorima, raji sa Fejs-a, članovima i simpatizerima udruženja građana “Eko-Sport” Šićki Brod – Tuzla, moje iskrene čestitke povodom Nove, 2011. godine!
p.s.
Zbog prezauzetosti (lične i poslovne obaveze) manje sam pisala prethodnih sedmica (mjeseci) ali vidim da to nije uticalo na posjećenost bloga!
Moja iskrena zahvalnost na vjernosti…
Vaša EDINA*
Moja je greška što sam odabrala sport koji nema odlike popularnosti kao npr. fudbal, košarka, karate, tenis i tome sl. ali vjerujte da sam ove godine bila na vrhuncu svoje sportske karijere. Kad kažem vrhunac, mislim na sve moguće što se do tad moglo osvojiti i nagraditi u sportu kojim se bavim. Mjerili su se trenutni uspjesi. Zato i nisam među prvonabrojanim! Znate dobro na šta mislim. Toliko sam bila u ekspanziji da sportki moćnici nisu mogli te godine zanematiri moje uspjehe na lokalnom, federacijskom (+ majstorice sa Republikom Srpskom) te na svjetskom nivou.
Pa, ne mogu baš osvojiti zlato ili srebro pored savršeno pripremljenih ribolovnih nacija i njihovih ženskih ekipa! Nikad neću oprostiti našim sportskim “neradnicima” iz Tuzle, kantona, federalnog te krovnog bosanskohercegovačkog ribolovnog saveza što nam nisu pružili bolje uslove kod odlaska na svjetska ribolovna prvenstva.
Nikad!
Zar sam morala da dižem pozajmice i kratkoročne kredite te “ganjam” sponzore samo da bi se bolje pripremila za svjetsko prvenstvo?!
Napomena!
Te, već daleke 2002. godine, gradski i kantonalni moćnici su gledali da spoje oba izbora. I Tuzle i tuzlanskog kantona. Opravdanje – materijalni troškovi! Tako da je Merima briljirala u obje konkurencije. Nas, ostalih desetak smo joj naravno, iskreno čestitali! Sportisti smo, zar ne?
Jedino je Merimi Softić ovdje bilo dosadno! Tako se bar meni učinilo. Jedina osoba sa prekrštenim rukama na proglašenju! Ko biva, mi ostali smo nula za nju.
Žalim što naši sportski uposlenici i oni “meritorni” zaduženi za promociju ali i nagrađivanje po učinku, nisu dobro sagledali moj “radni učinak” na terenu! Ispalo je da smo mi “ostali” FACE ali samo u svom sportu. Favorizacija sportova je bila i ostati će. Ja nemam uticaja na to!
Tada se gledalo da li je neka karatašica iz SINALCO-a osvojila prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu a iste te ili iduće godine poslije osvajanja ove “laskave” titule se udala i napustila sport! 
Ovo je neprovjerena informacija i ne može mi se stopostotno vjerovati!
Sve ove godine iza 2001. sam ostala dosljedna principima koji i krase ovu divnu sportsku disciplinu. Spram favoriziranih sportova kao što su recimo, karate ili tenis (mislim na ovu sportsku godinu u Tuzli, našem kantonu ali i u Federaciji BiH) kod kojih samo stignete da upoznate hotelsku sobu i dvoranu u kojoj se takmičite, ja sam upoznala divne ljude, prirodu, kulturne znamenitosti (pisati ću o njima nekom drugom prilikom) i upravo je to ono nemjerljivo kod drugih sportova!
p.s
Tješi me činjenica da se, od kad je oformljen ovaj izbor (ente godine), ni jedan moj kolega ili kolegica nisu uspjeli kandidovati!
Odlazim u “ribarsku penziju” prezadovoljna! 😀
I muškarci su ove 2002. godine krenuli po medalje u Belgiju ali nisu ništa bolje prošli nego mi, žene!
Hohohohohohoohohohoh…. 😀
Napominjem da su ovdje sve elitna tz i bosanskohercegovačka sportska imena. Izdvajam Murisa Đuga i Aliju Filipovića!
Evo kratkog članka o tome.
Baš tako!
O vama pričam, pišem, spominjem vas u svojim postovima! Poneku od vas i pojedem ali ne zamjerite mi! 🙄
I ja kao insan, kao božije stvorenje, dio sam prirodnog lanca ishrane na ovoj našoj zemaljskoj kugli ali kad vas jedem i tad uživam s dužnim poštovanjem i često zamišljam vaš život sve do dolaska na moju, obično, vikend-sofru jer radnim danima spremam nešto drugo za jelo!
Nije ovo pauza u pisanju! Ne, ne…
Posao me zeza a i pristup Internetu mi je često ograničen. To naravno nije razlog mom rijeđem pisanju već jednostavno, dođu dani kad nemam inspiracije, vremena ili sl. da pišem o meni najdražim temama… Ekološkim, ribolovnim, kulinarskim…
Nekad mi nije do smijeha pa ni ribarski vic ne mogu da prepričam! 😆
Stalni čitaoci, nadam se, neće mi zamjeriti!
Pišemo se mi još.
Do tada BISTRO od vaše Edine*
Na moru sam. Odmaram. Već drugi dan. Zasluženo.
Kad se vratim, možda bude i pokoja fotografija. Za sad ne razmišljam o tome. Bitno je da sam se opustila i da ugodno lješkarim na suncu a vjetar me miluje…
Zavidite mi?
Ma daj ba…
Podaca je turističko naselje smješteno na južnom dijelu Makarske rivijere, ispod Biokova, udaljeno od Makarske oko 35 kilometara.
Naselje je podjeljeno na tri zaseoka: Kapeć, Viskovića vala i Ravanje. Podaca je nastala na kamenim obroncima Biokova, mjestu pogodnom za obranu, a povijest joj seže daleko u mlađe kameno doba što dokazuju arheološki nalazi, kao što je kameni bat za mlaćenje žita koji se čuva u franjevačkom samostanu u Zaostrogu. O vremenima kada su ovo područje nastanjivali Iliri (2000 g.pr.K.-I.st.) svjedoče mnoge kamene gomile ispod Biokova. Za vrijeme rimske vladavine područje je bilo pod vlašću Narone, što potvrđuju mnogi arheološki nalazi, kao što je razbijena žara sa srebrnjakom rimskog cara Severa (193.-211.) pronađena na ovom području.
O tim vremenima svjedoči i komad zidine uz koju je pronađen i kameni kapiteliz srednjega vijeka koji sliči kapitelima naših starohrvatskih crkava. Kad su Hrvati za vrijeme seobe naroda naselili Makarsko primorje (VI-VIII.st) naselili su i ovaj kraj, ali visoko na obroncima planine radi lakše obrane, te zbog iskorištavanja biokovskih pašnjaka. Na ovim prostorima vladale su stalne borbe Hrvata protiv Mlečana, a vrhunac pomorske moći je bio za vrijeme Kačića, dok je njihov pad (1280.) značio je propast hrvatske pomorske snage.
Iz tog vremena (XI-XII.st.) sačuvana je starohrvatska crkva Sv. Ivana s grobovima Kačića u Gornjoj Podaci, koja je i bila zadužbina Kačića. Crkva Sv.Ivana na Groblju u Podaci sagrađena u doba predromantike u XI. I XII.st. smatra se jednom od najznačajnijih predromantičkih crkava u Dalmaciji.
Nedaleko od crkve Sv.Ivana, bila je sagrađena 1492.god. crkva Sv.Stjepana koja je u XVIII st. Porušena da ustupi mjesto današnjoj crkvi koja je izgrađena 1762.god. Oko crkve je groblje a na njemu stećak.
Podaca se pod današnjim imenom prvi put spominje 1571.god. Naselje se razvilo na obroncima Biokova, uz crkvu Sv.Ivana Krstitelja. To područje i danas dominira iznad sadašnjeg naselja i zove se Gornja Podaca. Na ulazu u selo sačuvana je “Kula” koja je podignuta radi obrane od turskih napada.
Nakon 1962. god. gotovo cjelokupno stanovništvo se preselilo na područje uz more gdje je 1962.god. sagrađena i nova crkva Gospe od pohođenja.
Danas je Podaca kao dio Makarskog primorja potpuno okrenuta turizmu. U podaci živi oko 660 stanovnika koji se pretežno bave turizmom. Mjesto raspolaže s oko 1100 ležajeva u privatnim sobama i apartmanima, oko 300 ležajeva u turističkom naselju “Morenia”, te oko 600 smještajnih jedinica u Autokampu “Uvali borova”.
Uz prekrasne plaže u tišini borova, te gastronomsku ponudu dalmatinskih specijaliteta, blizinu atraktivnih izletničkih destinacija, Podaca sve više postaje mjesto poželjno za odmor.
Ribolovna priča 