Arhive oznaka: takmičenje

Mini-istraživanje na jezerima nastalim na banovićkim kopovima


Moram reći da sam pravo zaribala smišljajući naziv za ovaj post. Obuzeta ljutnjom zbog nemara za ljudsku sredinu i tzv. ekološke norme, zbog pejzaža (panorama) koje podjećaju na mjesečevu površinu ili na stanje poslije kakve atomske kataklizme.

Vođena idejom da provedem još jedan dan u suncem okupanoj prirodi, vratila sam se u Tuzlu podijeljenih utisaka! Zato i moje muke sa postavljanjem naslova za ovaj post. Posebno u koju kategoriju svrstati ovaj post pa sam se nekako sa stidom odlučila na apele, ekologiju, ribolovne destinacije i naravno reportaže zbog čega i pišem o svemu ovome.

O Breštici sam već pisala na jednom od prethodnih postova. Danas sam mislila da napišem koju riječ i o Ramićkom jezeru kojeg, nazovi, najbolje čuvaju na ovom regionu! Hmm…

Osim ovih dole par navedenih redaka i komentarima u slikama ne bih više imala šta dodati za Ramićko jezero.

Po danu gladac, po noći jadac. Načuh, doduše neslužbeno, da su i ovdje mrežaroši našli svoju “meku”! Ako su općinski dušebrižnici mislili nešto postići sa uređenjem prilaza jezeru ja bih to predstavila i označila  “jedinom brigom o jezeru.” Ni grama više.

Gore gdje vidite kamion je asfaltiran put (nadam se sve do sela Seona) a dole je užas živi ako padne kiša (teren je samo zaravnat sa premalo tucanika, šljunka i pijeska za kupače i kampere ako ih već žele privući općinski moćnici)! Nisam ovdje bila godinama a vala neću ni još u neko izgledno vrijeme dok sve ovo ne srede! Hmm...

Imam pravo na subjektivno mišljenje. Zar ne?

Po meni, najbolja briga za jezero je da se ništa ne dira na njemu. Sve što je bogom dato (priroda radi svoje) ne treba dirati a svoje smeće dok smo na kampovanju ili u ribolovu svakako smo dužni pokupiti i ponijeti kući kad ga već ionako nemamo gdje odložiti jer nema kanti ni kontejnera za smeće na jezeru.

Mogu zamisliti kako izgleda ovaj prilaz (tačnije dva) kad ‘ljuljne’ kiša ovdje!

Čova sa čamcem sa elektromotorom (haman ribočuvar) nije dao da se fotografiše. Svejedno mi. Ionako on, ma koliki bio zaljubljenik u ovo jezero, ne može 24 h dežurati na njemu.

A tad ribokradice nastupaju!

Došla, vidjela i otišla. Na jezeru se održavalo, neko, meni nepoznato ribolovno takmičenje. Samo pioniri i omladinci. Seniora nigdje.

Doduše seniori ni seniorke ovdje i ne bi došli jer lov ribe udicom na plovak ovdje ne pije vode. Ova voda (jezero) je stanište veoma krupnih šarana te se na ovo jezero dolazi iz sasvim drugačijih pobuda.

Hajde de. Makar sam srela staru raju čiji puleni (dječurlija) sad pokušavaju nešto (u ribolovu) što sam već odavno postavila u  albume zaborava. Albume koje prelistamo kad smo nemoćni i kad ostarimo! Sva sreća da sam još u dobroj “formi!”

Još kad sam vidjela da se roditelji sikiraju radi bezveznih prekršaja pravila mal’ nisam pukla od smijeha. Ionako se ovo ni u šta ne boduje. Mislim na federalna takmičenja!

Takmičarska staza je svakako bila mala, nekako skraćena, sužena na najmanju moguću mjeru samo da bi učešće bilo što masovnije. Organizatorima je kvalitet bio manje bitan.

Bitno je da su se sponzori oglasili!

Dopisano danas u nedjelju 05. 09. 2010. god. oko 15 h! Pronašla informaciju na bistrobih.ba ribolovnom portalu koju prenosim u cjelosti!

S.R.D. “Klen” Banovići: Pionirsko ljeto 2010.

Tradicionalno takmičenje malih ribolovaca
Takmičenje se održava dana 04.09.2010. godine u okviru manifestacije obilježavanja dana općine Banovići na takmičarskoj stazi jezera „Ramići“ u Ramićima kod Banovića.
PROPOZICIJE:
STARIJA SKUPINA:
Djevojčice i dječaci rođeni 1995, 1996, 1997 i 1998 godine, pripremu vrše samostalno bez pomoći drugih lica, trener može samo pružiti verbalnu pomoć.
MLAĐA SKUPINA:
Djevojčice i dječaci rođeni 1999, 2000, 2001, 2002, 2003. Godine. Ova skupina obavezno mora imati trenera pored sebe tokom cijelog takmičenja. Treneru je dozvoljeno stavljanje mamaca na udicu, skidanje ribe i bacanje primame. Treneru nije dozvoljeno držanje štapa dok je udica i plovak zabačeni u vodu, kao i zabacivanje i vađenje ulova.
Bodovanje se vrši zasebno kod obje skupine takmičara, odnosno boduje se samo
pojedinačni plasman:
1 . STARIJA SKUPINA
– Dječaci prva tri mjesta
– Djevojčice prva tri mjesta
Za sva tri mjesta dodjeljuje se diploma i medalja, a prvoplasiranom takmičaru pehar.
2 . MLAĐA SKUPINA
– Dječaci prva tri mjesta
– Djevojčice prva tri mjesta
Za sva tri mjesta dodjeljuje se diploma i medalja, a prvoplasiranom takmičaru pehar.
3 . MAJSTOR STAZE
– Takmičar bez obzira kojoj skupini pripada, sa najvećim ulovom na takmičenju dodjeliti će se prigodan poklon i diploma.

U cilju kvalitetnije organizacije takmičenja, pripreme startnih mjesta, obezbjeđenja sudija, doručka i ručka mole se učesnici takmičenja da svoj dolazak najave:
– Pismeno na adresu: Admir Kapić, 119. MBbr. Br 52 75290 Banovići
– Mailom: admirkapic01@gmail.com
– Telefonom: Admir Kapić 061/411-621 ; Ibrahim Rizvić 061/739-083 ; Zlatko Hirkić 061/193-216
Kod prijavljivanja potrebno je navesti:
– Ime i Prezime takmičara
– Godina rođenja
– Članstvo SRD-a
Nadamo se da će te izdvojiti vaše slobodno vrijeme i omogućiti djeci da uživaju u ljepotama i ambijentu jednog od najljepših jezera u BiH.
Ribe ima za sve.
PROGRAM TAKMIČENJA
Do 09,00 sati prijave takmičara
09,15 sati žrijebanje, izvlačenje startnih mjesta
09,30 svečano otvaranje
Od 10,00 d 10,55 izlazak na stazu i priprema za takmičenje
Od 10,55 do 11,00 bacanje primame
11,00 početak lova
13,00 završetak lova – vaganje ulova (poslije vaganja riba se vrača u vodu)
14,00 proglašenje rezultata, dodjela nagrada i svečano zatvaranje
14,30 zajednički ručak i druženje

BISTRO !

Evo i direktnog linka: http://www.bistrobih.ba/nova/?p=18669#more-18669

Dio takmičarske staze

Stari prijatelji Dragan i Jasmina Koler

Maja Koler u elementu

Pogled na takmičarsku stazu

Ovdje su sjedile budže, u hladu

Moja malenkost uz kotlić kao moralna podrška vrlom kuharu!

Generalno da zaključim:

-Dobar prilaz ali ništavan kad padne kiša (ide jesen) jer je još previše pila (stvrdnutog blata) ispod ovo malo tucanika!

-Možda je ovo dobro za kupače (mada sumnjam zbog gomile granja u vodi nastalog potapanjem njiva okolnih domaćina) ali ne vjerujem  da ogromna većina njih  želi da uđe odmah u duboku i hladnu vodu (nismo svi iskusni kupači)  kao ja, recimo!

-Sumnjam da se ovo šaranima i ostaloj krupnoj ribi u ovome jezeru sviđa! Dobar dio priobalnog pojasa je uništen te je po mom mišljenju ugroženo stanište, razmnožavanje i uopšte obitavanje ogromnoj ribljoj i ptičijoj populaciji!

-Kao da su vizionari promašili svoj cilj. Spojiti ugodno s korisnim! Šta su željeli postići sa ovim intervencijama, nije mi baš jasno?! Možda ih hebe nedostatak para u budžetskom proračunu!

-Jezero je bilo više na cijeni dok se nije “sređivalo”  ljudskom rukom! Tada su ga pohodili istinski i vrhunski ribolovci u koje i sebe ubrajam. Ja, vala, više ne dolazila ovdje!

-Pat je pozicija. Ne valja kamperima, nije dobro ni  kupačima  a ne valja vala ni opastanku flore i faune!

 

Do insana je, nije do hajvana.

Ah, da. Još da dodam da se signal naših GSM operatera nešto popravio. Prošlih godina je bio toliko slab pa se moralo popeti na najveće brdo u okolini da bi se uhvatila pokoja crtica sigmala na vašem mobaću! Ne daj bože kvara automobila a ne možete nikome da se javite. Na to ne smijem ni da pomislim!

 

 

Dole imate sliku položaja Ramićkog jezera. Moje istraživanje se fokusiralo na tzv. donja jezera (krug ucrtan desno na karti) prema selu Tulovići gdje još rade rudnički kapaciteti!

Lijevo pristup Ramićkom jezeru a gore (više u sredini) je destinacija koja me interesovala sa stanovista stanja flore i faune!

I nisam se pokajala odlaskom sa Ramićkog jezera i pored ljubaznog poziva domaćina (organizatora, tačnije) da ostanemo na svečanom ručku i proglašenju pobjednika!

Ko to da ostane?

Govorim u množini?!

Pa, tabko* i ja!

Ako ste me već pozivali, poštovana gospodo, pozovite i mog pratioca s kojim zajedno i radim ovu mini-reportažu! Naravno da sam vas glatko odbila. Za prenemaganje pri proglašenju pobjednika i za porciju “vojničkog graha” ne bih se baš lako prodala! Hvala vam.

 

Ribolovci vole (a zašto bih ja bila izuuzetak) mirna mjesta na osami, bez buke, galame, vriske, skakanja u vodu i tome sl.

Evo slika sa mog odredišta. Mir, tišina!
Kratko i jasno.

Skoro pa raj na zemlji!

Predivna destinacija.

Bio je i pokoji ulov. Javljale su se premale štukice te nisu baš bile za nošenje kući i snimanje kamerom ali me zadivila pojava linjaka kojeg nisam vidjela godinama u našim jezerima i barama staračama!

Linjak ulovljen bolonjezom

Nije kapitalan ali je meni pouzdan znak da ne treba dirati u prirodu! Vratila sam ga u vodu sa željom da iduće godine još više poraste!

Naš kamp

Tabkov dio ribolovnog pribora kojim sam se i ja poslužila! Heheheheheh... Taj ništa ne prepušta slučaju!

Malena avlijanerka koja je pratila svaki moj pokret u ribolovu!

Iduće sezone ima da više pišem o ovome bezimenom  jezeru, ne manjem od Ramićkog ali nepravedno zapostavljenog!

Rudari ga zovu jednim imenom (Izvor), lokalno stanovništvo drugim (Bišur, Bišun, Bešin, tako nekako) što je inače znak naše slabe zainteresovanosti i ribolovne tradicije!

Narodu ovoga kraja pojam jezero, ribolov ili konzumiranje ribe  nikada nije bio dio tradicije. Možda pokoji potok ili rječica ali dalje od toga ne.

Otvaranjem rudnika u socrealističko doba, promjenila se i sudbina lokalnog stanovništva. Prvo nabolje (svi su imali posla ovdje) pa do poslije rata kad je svima ovaj teren postao teret  a podsjeća na postkataklizmično doba!

Uništen krajolik, eksproprisane njive, livade, putevi, cijela imanja, nečija djedovina!

Da bi nešto postalo tradicija treba da prođe, bar je kod nas tako, i po više stotina godina!

Ne zamjerim im. Mislim, lokalnom stanovništvu! Čak se i mi ribolovci često sporječkamo oko naziva vrsta riba. Ovdje lokalni mještani svojataju jezera. Neki kažu da pripadaju Banovići selu, neki Tulovićima. Ne priznaju putne table na kojma se jasno vidi npr. da smo iz Banovići sela odavno izašli pa iz Podgorja i skrenuli prije same table sa natpisom Tulovići na  ovo jezero! 

Naslušala sam se žalopojki da je ovdje nekad bila nečija njiva, cijela imanja, da se nekad bolje živjelo. Moguće je ali tad nije bilo automobila, mobitela, televizora i sl. stvarčica koje danas  “život znače”!

I tako to…

Do nekog sljedećeg pisanja.

Vaša EDINA*

BISTRO!

Izbor sportiste godine Tuzle za 2001. godinu


 

 Prebirem po arhivi i starim albumima sa fotografijama

Moja je greška što sam odabrala sport koji nema odlike popularnosti kao npr.  fudbal, košarka, karate, tenis i tome sl. ali vjerujte da sam ove godine bila na vrhuncu svoje sportske karijere. Kad kažem vrhunac, mislim na sve moguće što se do tad moglo osvojiti i nagraditi u sportu kojim se bavim. Mjerili su se trenutni uspjesi. Zato i nisam među prvonabrojanim! Znate dobro na šta mislim. Toliko sam bila u ekspanziji da sportki moćnici nisu mogli te godine zanematiri moje uspjehe na lokalnom, federacijskom (+ majstorice sa Republikom Srpskom) te na svjetskom nivou.

Pa, ne mogu baš osvojiti zlato ili srebro pored savršeno pripremljenih ribolovnih nacija i njihovih ženskih ekipa! Nikad neću oprostiti našim sportskim “neradnicima” iz Tuzle, kantona, federalnog te krovnog bosanskohercegovačkog ribolovnog saveza što nam nisu pružili bolje uslove kod odlaska na svjetska ribolovna prvenstva.

Nikad!

Zar sam morala da dižem pozajmice i kratkoročne kredite te “ganjam” sponzore samo da bi se bolje pripremila za svjetsko prvenstvo?!

Napomena!

Te, već daleke 2002. godine, gradski i kantonalni moćnici su gledali da spoje oba izbora. I Tuzle i tuzlanskog kantona. Opravdanje – materijalni troškovi!   Tako da je Merima briljirala u obje konkurencije. Nas, ostalih desetak smo joj naravno, iskreno čestitali! Sportisti smo, zar ne?

Jedino je Merimi Softić ovdje bilo dosadno!  Tako se bar meni učinilo. Jedina osoba sa prekrštenim rukama na proglašenju! Ko biva, mi ostali smo nula za nju.

Žalim što naši sportski uposlenici i oni “meritorni” zaduženi za promociju ali i nagrađivanje po učinku, nisu dobro sagledali moj “radni učinak” na terenu! Ispalo je da smo mi “ostali” FACE ali samo u svom sportu. Favorizacija sportova je bila i ostati će. Ja nemam uticaja na to!

Tada se gledalo da li je neka karatašica iz SINALCO-a osvojila prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu a iste te ili iduće godine poslije osvajanja ove “laskave” titule se udala i napustila sport!     :mrgreen:

Ovo je neprovjerena informacija i ne može mi se stopostotno vjerovati!

Sve ove godine iza 2001. sam ostala dosljedna principima koji i krase ovu divnu sportsku disciplinu. Spram favoriziranih sportova kao što su recimo, karate ili tenis (mislim na ovu sportsku godinu u Tuzli, našem kantonu ali i u Federaciji BiH) kod kojih samo stignete da upoznate hotelsku sobu i dvoranu u kojoj se takmičite,  ja sam upoznala divne ljude, prirodu, kulturne znamenitosti (pisati ću o njima nekom drugom prilikom) i upravo je to ono nemjerljivo kod drugih sportova!

p.s

Tješi me činjenica da se, od kad je oformljen ovaj izbor (ente godine), ni jedan moj kolega ili kolegica nisu uspjeli kandidovati!

Odlazim u “ribarsku penziju” prezadovoljna! 😀

I muškarci su ove 2002. godine krenuli po medalje u Belgiju ali nisu ništa bolje prošli nego mi, žene!  :mrgreen:

Hohohohohohoohohohoh…. 😀

Napominjem da su ovdje sve elitna tz i bosanskohercegovačka sportska imena. Izdvajam Murisa Đuga i Aliju Filipovića!

Evo kratkog članka o tome.

Sa svjetskog ribolovnog prvenstva za žene u ulovu ribe udicom na plovak održanog od 16. do 21. 08. 2005. godine na jezeru Jarun u Zagrebu – Hrvatska


Naravno, tad nisam imala blog pa sad skidam prašinu sa starih albuma i poneku sliku retrospektivno prikazujem raji tek toliko da se ne zaboravi ono vrijeme divnog druženja kad su rezultati bili manje važni i kad je bilo dovoljno da s ponosom nosite obilježja drage nam, Bosne i Hercegovine! Nadam se da vidite našu zastavu tamo lijevo na slici!

  

SA SVEČANOG OTVARANJA PRVENSTVA

  

MOJE KOLEGICE I JA NA TRIBINAMA

 

  

SVE POHVALE DOMAĆINIMA! UDOBNO SMO BILE SMJEŠTENE U HOTELU “REMETINEC”

 

  

U ŠETNJI JARUNOM SA NAŠIM VOĐOM EKIPE

 

  

MOJA TERMOSICA I NEIZBJEŽNO BOSANSKO OKREPLJENJE UZ KAFU

 

 

PRIPREMA BOJNOG POLJA!

 

RIBOLOVNA ARTILJERIJA JE SPREMNA! NARAVNO I JA 😀

BILO JE I ULOVA, NARAVNO! AMUR U MOM MEREDOVU! PREDIVNO…DODUŠE, BILO JE I ŠARANA I SOMOVA ALI KOD MOJIH KOLEGICA!

Šteta. Nemam više slika sa Jaruna. Neke sam podijelila kolegicama. Neka sam ja slikala a neke su mene. Eh, da je ovdje bio tabko. On uhvati svaki trenutak u prirodi, svaku moju ulovljenu ribu, odsjaj u vodi…

Tabko… Moraš doći ovdje i vidjeti ovu ljepotu usred grada Zagreba!

Generalno da zaključim!

Ovo mjesto je predivna alternativa odlasku na more u špic-sezoni (juli-avgust)!
Zagrepčani su slično nama tuzlacima, spojili ugodno s korisnim! Doduše, u našem slanom moru nema ribe za razliku od Jaruna! Ovdje vam plivaju tako reći, među nogama 😀

Ne morate mrdnuti iz grada i “šljakati” do mora da bi se ugodno osvježili uz neko piće i roštilj a omogućeno je i kampovanje uz pristojne cijene. U isto vrijeme uz adekvatnu ulaznicu i ribolovnu dozvolu, možete pecati do mile volje (pecati ali i vratiti u vodu)  i kupati se istovremeno.

Zar to nije divno?

Iako sam ovdje bila prije pet godina i dan danas me drži želja da ovdje ponovo dođem ali sad kao turist. Provesti ovdje desetak dana, moj životni je san!

Toplo vam preporučujem Jarun i gostoljubive domaćine!

Imate li položen ribarski ispit?


 

Šta kažete? 

Nemate?

Imate?

Nešto vas ne čujem!

Mumljate u sebi: “Šta će mi ribarski ispit?!  Ja i bez ispita znam sve o ribama i robolovu. Znam sva ribolovna pravila, sve tehnike,vrste riba, svu zakonsku regulativu o ribolovu.”

Svaka vam čast ako znate, mozak ste. Nema šta.

Jeste li pročitali jedan od mojih prethodnih postova od prije neki dan: http://edinameskovic.wordpress.com/2009/12/05/sta-sve-treba-da-znate-o-ribama/ 

Ako jeste makar su vam se neki vidici otvorili. Nadam se! Iskreno! Ono su ribolovne osnove. Početnica. Ribolovni bukvar!

OK!

Sad ćete me pitati da li ja sve to znam?

Ne znam. Odakle ću i ja sve znat’ ali ako želite biti sportski ribolovac (po novom zakonu) morate položiti RIBARSKI ISPIT! Tačka. Nema rasprave.

 A ja sam to morala polagati pred opakom komisijom prije nekoliko godina!

Uvjerenje od te “opake” komisije možete pogledati dolje u nastavku posta!

Smiješno zar ne? A već bila na tri Svjetska prvenstva kao reprezentativka! Kako kad nisam imala položen ribarski ispit? Pitate se!

Moguće je u našoj državi svašta!

Dođe papak, domaći ili naš iz dijaspore, plati dnevnu ili višednevnu dozvolu jer mu je novčanik pun i lovi, muči, kasapi, tamani našu ribu. Nije ga briga za naš riblji fond. On je došao da uživa i spreman je to da plati. Po svaku cijenu! Bitno je da on napuni svoju ribočuvarku do vrha ili da se fotografiše sa pokojim kapitalcem i da se ima čime pohvaliti kad se vrati kući ovdje u BiH ili negdje u dijaspori među rodbinom i prijateljima! I on je fora, on bolje lovi ribu od mene, ja sam “sića” za njega. Sitna riba…

Naši ribočuvari, što iz neznanja, što zbog linije nezamjeranja a vala “kane” i pokoja para u privatni džep, rijetko kad pitaju te ‘neandertalce’ od ribolovaca da li imaju položen ribarski ispit!!!

Šalu na stranu. Ja pecam od ranog djetinjstva isto kao i vi koji kažete da nemate ribarski ispit. Većina nemate dokument o tome! Zar ne?

Ne kudite me. Ja sam morala pred starijim kolegama iz matičnog kluba položiti taj ispit, bez ikakvih certifikata i to već odavno prije odlaska na bilo kakvo lokalno ili međunarodno takmičenje te pozivne turnire! Znači, prije nekih petnaestak godina! 😀

Naši iz kluba nisu htjeli da se njihova članica (biva ja) obrukam pred tamo nekim “nadobudnim čikama” koji su pomno pratili svaki naš korak. Pogotovo nas, seniorki! Znači, znala sam znanje i bez zvaničnog certifikata  jer tad nije bila zakonski tj. pravilnički regulisana ova oblast!

Vidi boga ti! Ja skoro položila a pecam cijeli svoj život! Hahahaha 😀

Neki podaci su namjerno obrisani radi potencijalne zloupotrebe!

U sljedećim postovima ću vam pokazati i sudijsku karticu tek toliko da vam dokažem da sam savladala više od RIBARSKOG BUKVARA!

Prema tome ribari moji, prijatelji po štapovima, naoštrite svoje znanje. Želimo u evropske integracije? Hrlimo u Evropu ili?

Mnogi zakoni su usvojeni. To i sami znate. Ne moram vas napominjati na njih. Zar ne?

Prema tome, doći će na red da zažive svi Pravilnici i  Zakoni o vodama, slatkovodnom i morskom ribarstvu, Zakon o zaštiti životinja koji je već na snazi kao i još mnogi drugi!

Znači, Jovo nanovo! Znate li znanje ili ne, morati ćete imati ovaj dokument uz sebe jer vam ni jedno ribolovno društvo neće izdati godišnju ribolovnu dozvolu bez njega.

Isto tako ni ribočuvar vam neće smjeti izdati dnevnu ili višednevnu dozvolu za ribolov!

RIBOLOVNI BUKVAR

I meni su ga poturili prije nekoliko godina kako bih osvježila znanje. Toplo ga preporučujem i vama.

Doduše, imate ribolovne časopise, web-portale, blogove ribarske i sl. pa možete i tamo pokupiti koju “pametnu” ali se i strašno nasukati gledajući i uzalud maštajući o kapitalnim ulovima. Čak i za kapitalce osim ribarske sreće, treba dosta znanja!

Samir i Jerko su ga pošteno odradili. Svaka im  čast! Odličan (podebeo) priručnik za polaganje ispita ali i dobra osnova onima koji namjeravaju krenuti u sudijske vode kao, uostalom, što sam i ja uradila!

*BISTRO*

 

Sa takmičenja PREMIJER LIGE BIH U DISCIPLINI “Lov ribe udicom na plovak za 2009. godinu”, 5. i 6. septembra na jezeru Modrac, staza Kiseljak (Tuzla)


(post u doradi… slijede slike a tekstove ću raditi na jesen ili zimi kad ne budem mogla ići na vodu, kada sređujem-podmazujem-remontujem mašinice, predveze i ostalu ribolovnu opremu … ne zamjerite)

Bujrum na ovu galeriju slika!

DSC00007

DSC00008

DSC00009

DSC00010

DSC00011

DSC00012

DSC00013

DSC00014

DSC00015

DSC00016

DSC00017

DSC00018

DSC00019

DSC00020

DSC00021

DSC00022

DSC00023

DSC00024

DSC00025

DSC00026

DSC00027

DSC00028

DSC00029

DSC00030

DSC00031

DSC00032

DSC00033

DSC00034

DSC00035

DSC00036

DSC00037

DSC00038

DSC00039

DSC00040

DSC00041

DSC00042

DSC00043

DSC00044

DSC00045

DSC00046

DSC00047

DSC00048

DSC00049

..

DSC00050

Drugi dan! (6. septembar 2009. god.)

….

DSC00001

DSC00002

DSC00003

DSC00004

DSC00005

DSC00006

DSC00007

DSC00008

DSC00009

DSC00010

DSC00012

DSC00011