Ah, ta dobra, stara vremena!

Mlađa bila, u usponu snage i sportskog dokazivanja i karijere.

Šteta! Tad nisam imala blog. I da jesam neki mediji su u BiH tek bili u povoju tj. tek su počinjali biti aktuelni. Konkretno mislim na Internet i elektronsku poštu kao savremeni način komunikacije.

Ovaj članak sam izrezala nekad davno, odmah iza rata, iz naših lokalnih novina Front slobode – Tuzla, koji se “voljom” lokalnih moćnika ugasio iz njima samo znanih razloga!

Tačnog datuma ovog članka se ne sjećam ali zar je to sad važno?! Važno je da je ovjekovječeno, zabilježeno, zapisano. Lijepo je zaviriti u stvari koje ostavljam kao uspomene sa mojih putovanja po BiH i svijetu kao što su novinski članci, požutjele fotografije, brošure, CD i DVD + papirnati turistički vodiči iz zemlje i van nje, suveniri u vidu školjki, privjesaka, nacionalnih maskota pojedinih zemalja u kojma sam bila i tako to…

Nema više Fronta slobode ali ima nas koji čuvamo divne uspomene na jedne lokalne novine i na vrijedne novinare koji su s nama, običnim smrtnicima izdržali sve ratne strahote a kasnije zaboravljeni. Na sramotu nekih!

MOJA VELIKA HVALA SVIM TADAŠNJIM NOVINARIMA FRONTA SLOBODE OD KOJIH SU SE NEKI POPRILIČNO DOBRO SNAŠLI NA DRUGIM ELEKTRONSKIM MEDIJIMA  A ONIMA KOJI VIŠE NISU MEĐU NAMA NEKA JE RAHMET I VJEČNA SLAVA!

S poštovanjem… Vaša Edina*

Pravilo je da pravila nema!

Pročitala sam masu poučnih brošura i knjiga o ribolovu, surfam internetom i posjećujem poznate domaće i strane web-portale (naravno i njihove forume), sabirem svoja višegodišnja iskustva ali jedna misao (rečenica) mi se duboko urezala u pamćenje i nikako da je se otarasim!

PRAVILO JE DA NEMA PRAVILA U RIBOLOVU!

I sami ste vidjeli da za sad nemam posebnu rubriku “tehnike ribolova” jer gdje ću ja, pobogu, učiti iskusnije od mene kako se koja riba primamljuje i lovi! Ne mislim ni otvarati posebnu rubriku o “tehnikama”.

 Nema smisla jer imaju specijalizovani portali i forumi za to.

Ne vjerujem u nekakva stroga ribolovna pravila!

Zašto?

Da krenem redom…

1.) Nesporna činjenica je da se tehnike razlikuju od podneblja do podneblja. Npr.  pastrmku ne lovimo isto na Uni ili recimo na Neretvi iako se okvirne tehnike u biti ne razlikuju. Stvar je u nekim finesama kojih se lokalni majstori drže kao pijani plota i pune nam mozak činjenicama da se to radi baš tako kako oni kažu!

2.) Ne vjerujem u faktore sreće i u postotke istog, također. Npr. faktor sreće u ribolovu je 15%. Ma čista budalaština! Uvjerila sam se nebrojeno puta da su totalne neznalice sa minimalnom opremom i primamom znali uloviti kapitalne primjerke riba.

3.) Ne vjerujem u stroge načine primame (krmljenja) koji se razlikuju se od regije do regije, od podneblja do podneblja, majstora do majstora! I svi su “načini” uspješni, zar ne?  Tako bar kažu lokalni ribolovci! Znala sam ne krmeći uloviti dobar komad a isto tako potrošiti brdo novaca i vremena na krmu koja se nije pokazala “ubojitom”!

4.) Ne vjerujem u mjesečeve mijene, barometarske pritiske, plimu i oseku i tome sl. Još nema čvrstih naučnih dokaza za to. Sve je to nekako u povojima. Niko ne voli “teoretisanje” pa ni ja. Držim se praktičnih primjera i savjeta sa nekih naših voda!

5.) Ne vjerujem u vremenska ograničenja kao što su godišnja doba, dan i noć kao i vikend ribolovne sesije iako spadam u tu kategoriju ribolovaca zbog posla kojim se bavim! Ribu sam hvatala u neuobičajeno vrijeme suprotno svim pisanim i nepisanim “pravilima”!

6.) Buka ili ne na ribolovnom hot-spot mjestu. Opet sam lovila.

7.) Čista (bistra)  ili prljava (zagađena) voda, opet!

Prema tome, nema zlatnih ribolovnih pravila.

Idite u prirodu s namjerom da se opustite, neopterećeni obaveznim ulovom, kilogramima i centimetrima.

Tek tako ćete potpunije uživati u njoj!

Garantujem vam. Provjereno!

Moral i etika sportskog ribolovca

Bez sumnje, sportski ribolov veoma korisno utiče na psihofizičke i motoričke osobine čovjeka ali on ga istovremeno i oplemenjuje, budi u njemu humana osjećanja i uči ga da voli prirodu i zemlju po kojoj korača.

Boravak u prirodi i njena ljepota pobuđuju u čovjeku plemenitost i razvijaju i razvijaju ljubav prema ljepotama i bogatstvima svoje zemlje, budi uzvišena osjećanja patriotizma, razvija njegove estetske vrijednosti, uči da ga bude istrajan, sistematičan, pošten i dobar.

Razvijajući te osobine, čovjek izgrađuje i svoj lični moralni profil te postaje čvrst i stabilan oslonac društvene zajednice.

Sportski ribolovac stiče navike da poštuje prirodu i njene zakonitosti, da ne narušava njen sklad, da je čuva i pomaže joj da se odbrani od svih nasrtaja na njen integritet.

Tim ciljevima pravi sportski ribolovac podređuje svoje ponašanje i izgrađuje svoj stav prema okolini u kojoj živi.

Ljudi koji su propisivali norme ponašanja čovjeka prema prirodi, prvenstveno su imali na umu potrebu da se sačuvaju prirodni resursi i da svi steknu naviku da strogo paze na svoju životnu sredinu, da je čuvaju i podižu njen kvalitet jer tako poboljšavaju uslove svog vlastitog življenja.

U svemu tome, sportski ribolovci posebno treba da prednjače, da budu uzor drugima i da ličnim primjerom pokazuju kako se treba ponašati u prirodi!

Sačuvajmo prirodu!

BISTRO*

Vaša Edina*