Osnovano Ekološko – sportsko Udruženje građana “Eko – Sport” Šićki Brod

Objavio Rusko na  bistrobih.ba   dana 23. juna 2010. god.

Objavljujem post s malim jezičkim preinakama (pravopis) jer je Rusko žurio sa objavljivanjem!  😀

Poštovani,

Želimo da Vas obavijestimo da je sa radom počelo Ekološko – sportsko Udruženje građana “Eko – Sport” Šićki Brod  sa lokacijom na Jezeru Kop te smo tako kao takvi,  prvo i jedino ekološko društvo na području mjesnih zajednica koje se nalaze u industrijskoj zoni grada Tuzle.

Osnovni principi Udruženja su:
1. Djelovanje i rad u pravcu sportske i ekološke revitalizacije Bosne i Hercegovine i izgradnje kapaciteta domaćih institucija, udruženja i privrednih subjekata u procesu europskih integracija i očuvanja prirode u skladu s međunarodnim ekološkim standardima.
2. Zalaganje za podizanje i razvijanje ekološke svijesti i zaštite životne okoline.
3. Razvijanje sportova koji su direktno vezani za prirodu, boravak u njoj i njeno očuvanje.
4. Djelovanje u mnogo sekcija  koje su direktno vezane za prirodu, njen razvitak, očuvanje i zaštitu.
5. Borba protiv svih vidova diskriminacije u kontekstu ostvarivanja sportskih i ekoloških prava.
6. Edukacija građana, prvenstveno djece.
7. Tolerancija, demokracija i društveni razvoj.

U okviru Udruženja na Jezeru Kop raditi će i eko-čuvarska služba koja će se pobrinuti da jezero uvijek bude čisto i uredno te da izgrednici koji budu uhvaćeni u bacanju smeća i uništavanju prirode budu javno opomenuti i prijavljeni nadležnim organima.

Eko-čuvari će biti opremljeni opremom za daljinsko fotografisanje te će fotografije blagovremeno predavati nadležnim institucijama.

Svim dobrim ljudima i ljubiteljima prirode biti ćemo drag domaćin u obilascima našeg naselja, jezera i ostalih mjesta u našoj okolini.

Bistro!

Krivaja – neistražena ljepotica (2. maja 2010. god.)

U skladu s nakanom a i prošlogodišnjom odlukom da s tabkom* odem na neke druge destinacije jer više nisam u takmičarskom ribolovu, obišli smo i rijeku Krivaju. Tu ljepoticu ispod planine Klek.

Bilo je i ulova. Uostalom pogledajte i sami…

Krivaja ko Krivaja, ostala je ista. Čista ko suza! Samo su se ljudi koji žive uz nju strahovito promjenili. Bilo da su stalni stanovnici uz rijeku (divlje deponije), bilo da su kamperi i povremeni (kao ove godine), prvomajski izletnici te ribolovci (gomila smeća tako karakteristična za one koji sigurno iduće godine neće pohoditi ovu ljepoticu jer će reći da je tu sve neuređeno i prljavo a čemu su i sami pridonijeli)!

Spram prošle godine, situacija je sve gora. Moguće je da sam prošle godine posjetila dobru lokaciju sa ekološki osviještenijim ljudima. Ovaj put nije bilo tako. Idući od Tuzle, tačnije na relaciji Ribnica pa sve do Zavidovića, trebalo nam je (tabku* i meni) skoro puna dva sata dok se nismo, idući i vraćajući se polako nazad, skrasili kod starog mlina (drži ga djed Uzeir) u mjestu Brezik,  gdje nam se s pravom učinilo najpogodnije za jednodnevni izlet i za ribolov!

Moguće je da je ova lokacija čišća i zbog gore napomenutog  gosp. Uzeira.

Kako sam kaže, ovdje mu redovno  na predah dolaze autobusne ture koje idu od mora ka kopnenim destinacijama pa kako sam ga skontala i njemu dođe u interesu da očisti tuđe smeće.  Po djedovoj priči, uz ono malo penzije, da se lijepo zaraditi meljući lokalnom stanovništvu ječam, kukuruz, pšenicu. Domaće pšenično brašno turisti rado uzimaju jer ga  je teško danas naći friško samljeveno,  ispod kamenog žrvnja!

Dah starine. Dah skoro netaknutog sklada prirode i stanovnika uz Krivaju!

Na prste jedne ruke,  danas se jedva može nabrojati koliko je još ovakvih mlinova ostalo u Bosni i Hercegovini. Nema struje i posebne table sa oznakom za mlin! Baš ono idilično kao u stara dobra vremena.

 Čak smo i  nas dvoje ovdje došli uz preporuku ljubaznih zavidovićana (propitkujući se gdje “ide” škobalj tog dana) inače ne bi ni obratili pažnju na dobro očuvanu mlinsku kućicu, napravljenu na idealnoj lokaciji. Bogom dano mjesto gdje nije trebalo puno intervencije  da bi se na vodenicu usmjerila snaga vodenog toka!

Pravilo je da pravila nema!

Pročitala sam masu poučnih brošura i knjiga o ribolovu, surfam internetom i posjećujem poznate domaće i strane web-portale (naravno i njihove forume), sabirem svoja višegodišnja iskustva ali jedna misao (rečenica) mi se duboko urezala u pamćenje i nikako da je se otarasim!

PRAVILO JE DA NEMA PRAVILA U RIBOLOVU!

I sami ste vidjeli da za sad nemam posebnu rubriku “tehnike ribolova” jer gdje ću ja, pobogu, učiti iskusnije od mene kako se koja riba primamljuje i lovi! Ne mislim ni otvarati posebnu rubriku o “tehnikama”.

 Nema smisla jer imaju specijalizovani portali i forumi za to.

Ne vjerujem u nekakva stroga ribolovna pravila!

Zašto?

Da krenem redom…

1.) Nesporna činjenica je da se tehnike razlikuju od podneblja do podneblja. Npr.  pastrmku ne lovimo isto na Uni ili recimo na Neretvi iako se okvirne tehnike u biti ne razlikuju. Stvar je u nekim finesama kojih se lokalni majstori drže kao pijani plota i pune nam mozak činjenicama da se to radi baš tako kako oni kažu!

2.) Ne vjerujem u faktore sreće i u postotke istog, također. Npr. faktor sreće u ribolovu je 15%. Ma čista budalaština! Uvjerila sam se nebrojeno puta da su totalne neznalice sa minimalnom opremom i primamom znali uloviti kapitalne primjerke riba.

3.) Ne vjerujem u stroge načine primame (krmljenja) koji se razlikuju se od regije do regije, od podneblja do podneblja, majstora do majstora! I svi su “načini” uspješni, zar ne?  Tako bar kažu lokalni ribolovci! Znala sam ne krmeći uloviti dobar komad a isto tako potrošiti brdo novaca i vremena na krmu koja se nije pokazala “ubojitom”!

4.) Ne vjerujem u mjesečeve mijene, barometarske pritiske, plimu i oseku i tome sl. Još nema čvrstih naučnih dokaza za to. Sve je to nekako u povojima. Niko ne voli “teoretisanje” pa ni ja. Držim se praktičnih primjera i savjeta sa nekih naših voda!

5.) Ne vjerujem u vremenska ograničenja kao što su godišnja doba, dan i noć kao i vikend ribolovne sesije iako spadam u tu kategoriju ribolovaca zbog posla kojim se bavim! Ribu sam hvatala u neuobičajeno vrijeme suprotno svim pisanim i nepisanim “pravilima”!

6.) Buka ili ne na ribolovnom hot-spot mjestu. Opet sam lovila.

7.) Čista (bistra)  ili prljava (zagađena) voda, opet!

Prema tome, nema zlatnih ribolovnih pravila.

Idite u prirodu s namjerom da se opustite, neopterećeni obaveznim ulovom, kilogramima i centimetrima.

Tek tako ćete potpunije uživati u njoj!

Garantujem vam. Provjereno!