Ponukana tvojom burnom reakcijom na web-portalu bistrobih.ba i na tvoj prenesen post na linku: http://bosnarije.wordpress.com/2009/09/26/forumski-odjek/ i ja bih stavila nekoliko crtica na postojeće stanje u ribolovu, mom daljem angažmanu u reprezentaciji BiH gazdovanju nad vodama i tome sl.
Pa, krenimo redom…
-Kažeš, ‘nekoliko godina druženja s prirodom’ 😀
Pa, ja, od kako te znam, ti si u prirodi! Živiš s njom i za nju! Hmm…
-Mnogima si pomogao (pa i meni, zahvalna sam ti za to) da svoje web-portale i blogove urede u skladu sa novinarskim normama (iako nisi novinar, profesionalac), eko-normama i etičkim normama! E, sad, druga je stvar što ti malo oštrije pišeš o nekim bosanskim temama. Svako ima svoj stil, Ja, nekako umjereniji, nadam se…
-Neka si se isključio iz kluba. Tamo samo sjede “foteljaši”. I ja o tome ozbiljno razmišljam. Radi tvojih deset do petnaest izlazaka na vodu u sezoni, nekako dođeš na isto. Plaćajući lokalne dozvole po desetak KM ili godišnju koja je 100 KM! U pravu si. Moja dozvola vrijedi samo još na umirućem Modracu!
Plaćajući lokalne dozvole, nisi vezan za jedno mjesto (ribolovni region) pa bi trebalo da ti je svejedno. Možeš da uživaš i posjetiš i druge kantone kao i dijelove RS-a! Zar ne?
-Ja sam u ličnu afirmaciju, promociju i takmičenja više uložila od matičnog ribolovnog kluba! (Sportista 2000-e god. u svojoj kategoriji na TK) Ogroman novac pa čak se i kreditno zaduživala za neke dijelove sportske opreme ili zbog odlaska na Svjetska prvenstva! Hvala nekim sponzorima. Da nije bilo njih i njihove podrške sve bi otišlo helać…
To je NESPORNO! Ko može, neka mi dokaže suprotno. Ovo je užasno skup sport ali plemenitost koja ga nadahnjuje, daje mi snage da izdržim još koju godinu u sportskim vodama! I zato, za razliku od tebe, neću sebi skidati epitet SPORTSKI! Izvini me. Možda se u ovome ne slažemo!
-Vode bogate ribom, niko da dostojno sačuva. Ja imam slika iz djetinjstva (od tada se bavim ribolovom) gdje je ulovljena riba veća od mene 😀
Od kako sam našla način da svoje putešestvije vodama po BiH ovjekovječim kamerom preko bloga ili nekih web-portala, bije me “MALER”! Nema kapitalnih ulova. Ispočetka sam mislila da gubim korak sa novim, modernijim tehnikama i mlađim naraštajima! Jest vraga! Sad uloviš nešto kapitalno jedino ako non-stop visiš na vodi a ti i ja to ne možemo. Silom prilika smo ribolovci-vikendaši! Zar ne? Zar baš sve mora biti kapitalno?
-Ni ja ne poznajem sve ribolovne tehnike. Ne brini se. More kao more, više poznam po kupanju i sunčanju na njegovim prelijepim plažama. Ne možeš ni biti kompletan ribolovac. I ja imam i drugih važnih, možda i važnijih obaveza u životu od ribolova. Zato se ne sikiraj. I ja volim putovanja ali u daleku Rusiju možda nikad neću otići da lovim ogromne tolstolobike ili deverike te babuške a takođe ni u sjevernu Ameriku, recimo na maskija (američka verzija štuke). Nikad neću uloviti pravog azijskog (kineskog ) šarana ali zbog toga ne tugujem! Nemoj ni ti.
Svoj doprinos si dao. To je evidentno i nemjerljivo.
-I mene su često napadali da učestvujem u “POMORU RIBE” izlovljavajući masovno kedere i sitniju ribu na sat-štopericu. Hebe se meni za njih. Svako je ribolovac na svoj način i o tehnikama ne bi trebalo raspravljati na takav način. Znači, ni beogradske girice nisam trebala jesti jer su pomorene mrežama. Ma daj ba! Za ovoliko godina koliko sad imam, ulovila sam u najmanju ruku, ribe za svojih 1000 realnih težina i zbog toga se ne sikiram i nemam “grižnju savjesti”!
-I na kraju… Šta ima loše ako si više s kamerom nego sa štapovima! ni ja više ne mogu da čučim kraj štapova danju i noću, očekujući kad će riba da udari!
Radi se, nema se vremena! Noć, promrzline, neispavanost, pokislost, razočarenja i slične nedaće ostavimo mlađima i neiskusnima ili penzionerima na vodama, koji ionako nemaju što raditi osim KRASTI BOGU DANE!
Moj prijedlog za iduću sezonu. Naravno da udružimo snage, vrijeme i novac (troškove) pa ako se slažeš javi mi:
1.) Pelagićevo
2.) Ona šljunkara kod Brčkog (zaboravih joj ime)
3.) Takođe šljunkara kod Ugljevika (termoelektrana)
4.) Sniježnica
5.) obale Neretve (potez od Jablanice npr. mjesto Glogošnica pa sve do Svitave-skretanje za Hutovo Blato-jezero Vrutak-usput posjeta Međugorju)
6.) Boračko jezero
7.) i naravno, nikako ne bi smjeli zaboraviti Buško jezero!
Taman za toliko će ti se isplatiti klupska dozvola kroz ove dnevne i vikend-dozvole!
Zar ne?
*BISTRO*
Ribolovna priča 