Daleko je do bosanskog raja za turiste i ribolovce

PRENEŠENO SA LINKA:
http://www.bhraja.ca/Vijesti/BH-teme/Na-Jelah-polju-kod-Te%C5%A1nja-gradi-se-rekreativni-centar-%11-Bosanski-raj-za-turiste-i-ribolovce.html

Na Jelah polju kod Tešnja gradi se rekreativni centar – Bosanski raj za turiste i ribolovce

Jelah polje kod Tešnja u proteklih godinu dana postalo je pravo gradilište. Naime, kompanije Ćeman Energoprom na prostoru od 20 hektara počela je izgradnju turističko-sportskog rekreativnog centra vrijednog nekoliko miliona.

Centar će imati različite sadržaje, hotel, trgovački centar, sportske terene (deset teniskih i dva nogometna), ljetni vodeni park, zoo vrt, bazene, restoran, ribarnicu…

Vizija budućeg hotela

Neki od sadržaja već su dostupni posjetiocima, a u narednom periodu u kompaniji Ćeman-Energoprom najavljuju i nove sadržaje za odmor i rekreaciju.

Fahir Ćeman, direktor ove prestižne kompanije kaže, da je dosad u realizaciju ovoga projekta uloženo oko 2,5 miliona eura, te je potrebno još oko tri milion eura, kako bi se projekt priveo kraju.

“Već je uređeno i poribljeno vještačkoj jezero na površini od sedam hektara, te je na ovom dijelu Jelah polja u fazi izgradnja restorana od 1000 m2, jedne ribarnice od 100m2, dva bazena i dva kupališta, jednog od deset i jednog od pet duluma”, kazao je Ćeman.

Na ogromnom prostoru koji obuhvata ovaj kompleks, posjetioci već mogu vidjeti razne vrste životinja, od ponija, jelena, nojeva, do raznih vrsta ptica.

“Na prostoru od tri hektara uredili smo zoo vrt, gdje već imamo 40 grla jelena lopatara i deset grla ponija”, pojašnjava Ćeman, dodajući kako vikendom Jelah polje i pored izvođenja velikog broja radova bude preplavljeno posjetiocima.

Prvu fazu projekta sa restoranom, ribarnicom i bungalovima za sportske ribolovce, direktor Ćeman kaže da će staviti u funkciju do kraja godine, dok će bazene i hotel biti sagrađeni narednih godina, jer zahtijevaju veća ulaganja.

Projekt je predstavljen i na Sarajevo Bussines Forumu u cilju privlačenja još jednog investitora koji će sa tri miliona eura pomoći da se projekt privreden kraju, t.j. da se izgradi hotel i šoping centar.

“O konkretnim ponudama za učešće u projektu ne možemo govoriti, iako je projekt privukao pažnju stranih ulagača na Sarajevo Bussiness Forumu”, kaže Ćeman, pojašnjavajući kako kompanija Ćeman Energoprom ima sve dozvole, te je sportsko-rekreativni centar predviđen regulacionim planom.

Ako se ne pronađe drugi investitor, Ćeman kaže da će se realizacija projekta svakako završiti narednih godina, s tim što će završetak zavisiti od realizacije sredstava.

Tragom ove i sl. informacija sa portala bistrobih.ba  krenusmo tabko i ja da malkice promuzevirimo…

Kapija koja ne obećava mnogo

Iskreno da vam kažem jedva smo našli put do ovdje. Ne, nismo “nepismeni” što kažu u našem domaćem (tz) žargonu ali da ne bi ljutitih policajaca koji su stajali na skroz pogrešnom mjestu “loveći u mutnom”,  komotno smo se mogli vratiti nazad, kući.

Da nam ne bi propao kompletan izlet koji nije obuhvatao samo ovu destinaciju zastali smo na par sati ovdje. Malo pecali, više slikali ono što bi se trebalo nazavati rajem za turiste i ribolovce.

Kako će se u ovo sve uklopiti hotel i shoping-centar, vjerujte pojma nemam.

Da je ovo sve samo jedno gradilište sa meni nejasnim ciljem uvjerila sam se odmah nakon prolaska kroz kapiju.

Džabe reklame na lokalnim medijima i na web-portalima. Raju ovdje treba pozvati teka kad bude završeno vie od polovine radova.

Koliko moje oči vidješe, radovi su ovdje tek u povojima. Raja dolazi. Ona kulturna. Dolaze porodični ljudi sa djecom koja prvi put u životu imaju priliku da vide neke od divljih životinja.

Nigdje hlada nema. Mlado drveće je tek posađeno.

Mnogi namjernici su na par stotina metara prije kapije ostavljali svoje automobile u dubokoj hladovini. Za divno čudo nema automobila na nepropisnim mjestima koje bih obilježila pridjevom “ekološki”.

Da mi ne bi prikačili epitet da nisam domoljub evo i nekoliko slika koje odražavaju ljepotu nauma ovog  domaćeg biznismena  sa širokim poslovnim vidicima.

Utisak razočarenja nije me napuštao nikako. To je onaj osjećaj koji se teško može riječima opisati iako su priroda, etno kućice, ambari, trava, zeleniš, drveće i na kraju i same životinje, predivno ispale na slikama!

Pogled sa drvenog "vidikovca"

Malobrojna antialkoholno orijentisana omladina koja je našla smisao u sjedenju pod hladarama, iskreno me obradovala. Hranili su patke koje su rado dolazile na primamljive komade hljeba koje su djeca nemilice bacala.

Nigdje smeća, dreke, galame (mislim na boom-boom muziku iz automobila). Možda i zbog Srebrenice. Poštujem. Ni ja ni tabko nismo ni jednom upalili radio na putu ovamo. Čak ni radi osnovnih informacija. Dan žalosti je.

Nismo išli u Srebrenicu iako smo kanili. Možda je red bio ali tabko je morao na mezar svog rahmetli oca baš na ovaj datum.

nastavlja se…

Pravilo je da pravila nema!

Pročitala sam masu poučnih brošura i knjiga o ribolovu, surfam internetom i posjećujem poznate domaće i strane web-portale (naravno i njihove forume), sabirem svoja višegodišnja iskustva ali jedna misao (rečenica) mi se duboko urezala u pamćenje i nikako da je se otarasim!

PRAVILO JE DA NEMA PRAVILA U RIBOLOVU!

I sami ste vidjeli da za sad nemam posebnu rubriku “tehnike ribolova” jer gdje ću ja, pobogu, učiti iskusnije od mene kako se koja riba primamljuje i lovi! Ne mislim ni otvarati posebnu rubriku o “tehnikama”.

 Nema smisla jer imaju specijalizovani portali i forumi za to.

Ne vjerujem u nekakva stroga ribolovna pravila!

Zašto?

Da krenem redom…

1.) Nesporna činjenica je da se tehnike razlikuju od podneblja do podneblja. Npr.  pastrmku ne lovimo isto na Uni ili recimo na Neretvi iako se okvirne tehnike u biti ne razlikuju. Stvar je u nekim finesama kojih se lokalni majstori drže kao pijani plota i pune nam mozak činjenicama da se to radi baš tako kako oni kažu!

2.) Ne vjerujem u faktore sreće i u postotke istog, također. Npr. faktor sreće u ribolovu je 15%. Ma čista budalaština! Uvjerila sam se nebrojeno puta da su totalne neznalice sa minimalnom opremom i primamom znali uloviti kapitalne primjerke riba.

3.) Ne vjerujem u stroge načine primame (krmljenja) koji se razlikuju se od regije do regije, od podneblja do podneblja, majstora do majstora! I svi su “načini” uspješni, zar ne?  Tako bar kažu lokalni ribolovci! Znala sam ne krmeći uloviti dobar komad a isto tako potrošiti brdo novaca i vremena na krmu koja se nije pokazala “ubojitom”!

4.) Ne vjerujem u mjesečeve mijene, barometarske pritiske, plimu i oseku i tome sl. Još nema čvrstih naučnih dokaza za to. Sve je to nekako u povojima. Niko ne voli “teoretisanje” pa ni ja. Držim se praktičnih primjera i savjeta sa nekih naših voda!

5.) Ne vjerujem u vremenska ograničenja kao što su godišnja doba, dan i noć kao i vikend ribolovne sesije iako spadam u tu kategoriju ribolovaca zbog posla kojim se bavim! Ribu sam hvatala u neuobičajeno vrijeme suprotno svim pisanim i nepisanim “pravilima”!

6.) Buka ili ne na ribolovnom hot-spot mjestu. Opet sam lovila.

7.) Čista (bistra)  ili prljava (zagađena) voda, opet!

Prema tome, nema zlatnih ribolovnih pravila.

Idite u prirodu s namjerom da se opustite, neopterećeni obaveznim ulovom, kilogramima i centimetrima.

Tek tako ćete potpunije uživati u njoj!

Garantujem vam. Provjereno!