Krivaja – neistražena ljepotica (2. maja 2010. god.)

U skladu s nakanom a i prošlogodišnjom odlukom da s tabkom* odem na neke druge destinacije jer više nisam u takmičarskom ribolovu, obišli smo i rijeku Krivaju. Tu ljepoticu ispod planine Klek.

Bilo je i ulova. Uostalom pogledajte i sami…

Krivaja ko Krivaja, ostala je ista. Čista ko suza! Samo su se ljudi koji žive uz nju strahovito promjenili. Bilo da su stalni stanovnici uz rijeku (divlje deponije), bilo da su kamperi i povremeni (kao ove godine), prvomajski izletnici te ribolovci (gomila smeća tako karakteristična za one koji sigurno iduće godine neće pohoditi ovu ljepoticu jer će reći da je tu sve neuređeno i prljavo a čemu su i sami pridonijeli)!

Spram prošle godine, situacija je sve gora. Moguće je da sam prošle godine posjetila dobru lokaciju sa ekološki osviještenijim ljudima. Ovaj put nije bilo tako. Idući od Tuzle, tačnije na relaciji Ribnica pa sve do Zavidovića, trebalo nam je (tabku* i meni) skoro puna dva sata dok se nismo, idući i vraćajući se polako nazad, skrasili kod starog mlina (drži ga djed Uzeir) u mjestu Brezik,  gdje nam se s pravom učinilo najpogodnije za jednodnevni izlet i za ribolov!

Moguće je da je ova lokacija čišća i zbog gore napomenutog  gosp. Uzeira.

Kako sam kaže, ovdje mu redovno  na predah dolaze autobusne ture koje idu od mora ka kopnenim destinacijama pa kako sam ga skontala i njemu dođe u interesu da očisti tuđe smeće.  Po djedovoj priči, uz ono malo penzije, da se lijepo zaraditi meljući lokalnom stanovništvu ječam, kukuruz, pšenicu. Domaće pšenično brašno turisti rado uzimaju jer ga  je teško danas naći friško samljeveno,  ispod kamenog žrvnja!

Dah starine. Dah skoro netaknutog sklada prirode i stanovnika uz Krivaju!

Na prste jedne ruke,  danas se jedva može nabrojati koliko je još ovakvih mlinova ostalo u Bosni i Hercegovini. Nema struje i posebne table sa oznakom za mlin! Baš ono idilično kao u stara dobra vremena.

 Čak smo i  nas dvoje ovdje došli uz preporuku ljubaznih zavidovićana (propitkujući se gdje “ide” škobalj tog dana) inače ne bi ni obratili pažnju na dobro očuvanu mlinsku kućicu, napravljenu na idealnoj lokaciji. Bogom dano mjesto gdje nije trebalo puno intervencije  da bi se na vodenicu usmjerila snaga vodenog toka!

Ah, ta dobra, stara vremena!

Mlađa bila, u usponu snage i sportskog dokazivanja i karijere.

Šteta! Tad nisam imala blog. I da jesam neki mediji su u BiH tek bili u povoju tj. tek su počinjali biti aktuelni. Konkretno mislim na Internet i elektronsku poštu kao savremeni način komunikacije.

Ovaj članak sam izrezala nekad davno, odmah iza rata, iz naših lokalnih novina Front slobode – Tuzla, koji se “voljom” lokalnih moćnika ugasio iz njima samo znanih razloga!

Tačnog datuma ovog članka se ne sjećam ali zar je to sad važno?! Važno je da je ovjekovječeno, zabilježeno, zapisano. Lijepo je zaviriti u stvari koje ostavljam kao uspomene sa mojih putovanja po BiH i svijetu kao što su novinski članci, požutjele fotografije, brošure, CD i DVD + papirnati turistički vodiči iz zemlje i van nje, suveniri u vidu školjki, privjesaka, nacionalnih maskota pojedinih zemalja u kojma sam bila i tako to…

Nema više Fronta slobode ali ima nas koji čuvamo divne uspomene na jedne lokalne novine i na vrijedne novinare koji su s nama, običnim smrtnicima izdržali sve ratne strahote a kasnije zaboravljeni. Na sramotu nekih!

MOJA VELIKA HVALA SVIM TADAŠNJIM NOVINARIMA FRONTA SLOBODE OD KOJIH SU SE NEKI POPRILIČNO DOBRO SNAŠLI NA DRUGIM ELEKTRONSKIM MEDIJIMA  A ONIMA KOJI VIŠE NISU MEĐU NAMA NEKA JE RAHMET I VJEČNA SLAVA!

S poštovanjem… Vaša Edina*

Imate li položen ribarski ispit?

 

Šta kažete? 

Nemate?

Imate?

Nešto vas ne čujem!

Mumljate u sebi: “Šta će mi ribarski ispit?!  Ja i bez ispita znam sve o ribama i robolovu. Znam sva ribolovna pravila, sve tehnike,vrste riba, svu zakonsku regulativu o ribolovu.”

Svaka vam čast ako znate, mozak ste. Nema šta.

Jeste li pročitali jedan od mojih prethodnih postova od prije neki dan: http://edinameskovic.wordpress.com/2009/12/05/sta-sve-treba-da-znate-o-ribama/ 

Ako jeste makar su vam se neki vidici otvorili. Nadam se! Iskreno! Ono su ribolovne osnove. Početnica. Ribolovni bukvar!

OK!

Sad ćete me pitati da li ja sve to znam?

Ne znam. Odakle ću i ja sve znat’ ali ako želite biti sportski ribolovac (po novom zakonu) morate položiti RIBARSKI ISPIT! Tačka. Nema rasprave.

 A ja sam to morala polagati pred opakom komisijom prije nekoliko godina!

Uvjerenje od te “opake” komisije možete pogledati dolje u nastavku posta!

Smiješno zar ne? A već bila na tri Svjetska prvenstva kao reprezentativka! Kako kad nisam imala položen ribarski ispit? Pitate se!

Moguće je u našoj državi svašta!

Dođe papak, domaći ili naš iz dijaspore, plati dnevnu ili višednevnu dozvolu jer mu je novčanik pun i lovi, muči, kasapi, tamani našu ribu. Nije ga briga za naš riblji fond. On je došao da uživa i spreman je to da plati. Po svaku cijenu! Bitno je da on napuni svoju ribočuvarku do vrha ili da se fotografiše sa pokojim kapitalcem i da se ima čime pohvaliti kad se vrati kući ovdje u BiH ili negdje u dijaspori među rodbinom i prijateljima! I on je fora, on bolje lovi ribu od mene, ja sam “sića” za njega. Sitna riba…

Naši ribočuvari, što iz neznanja, što zbog linije nezamjeranja a vala “kane” i pokoja para u privatni džep, rijetko kad pitaju te ‘neandertalce’ od ribolovaca da li imaju položen ribarski ispit!!!

Šalu na stranu. Ja pecam od ranog djetinjstva isto kao i vi koji kažete da nemate ribarski ispit. Većina nemate dokument o tome! Zar ne?

Ne kudite me. Ja sam morala pred starijim kolegama iz matičnog kluba položiti taj ispit, bez ikakvih certifikata i to već odavno prije odlaska na bilo kakvo lokalno ili međunarodno takmičenje te pozivne turnire! Znači, prije nekih petnaestak godina! 😀

Naši iz kluba nisu htjeli da se njihova članica (biva ja) obrukam pred tamo nekim “nadobudnim čikama” koji su pomno pratili svaki naš korak. Pogotovo nas, seniorki! Znači, znala sam znanje i bez zvaničnog certifikata  jer tad nije bila zakonski tj. pravilnički regulisana ova oblast!

Vidi boga ti! Ja skoro položila a pecam cijeli svoj život! Hahahaha 😀

Neki podaci su namjerno obrisani radi potencijalne zloupotrebe!

U sljedećim postovima ću vam pokazati i sudijsku karticu tek toliko da vam dokažem da sam savladala više od RIBARSKOG BUKVARA!

Prema tome ribari moji, prijatelji po štapovima, naoštrite svoje znanje. Želimo u evropske integracije? Hrlimo u Evropu ili?

Mnogi zakoni su usvojeni. To i sami znate. Ne moram vas napominjati na njih. Zar ne?

Prema tome, doći će na red da zažive svi Pravilnici i  Zakoni o vodama, slatkovodnom i morskom ribarstvu, Zakon o zaštiti životinja koji je već na snazi kao i još mnogi drugi!

Znači, Jovo nanovo! Znate li znanje ili ne, morati ćete imati ovaj dokument uz sebe jer vam ni jedno ribolovno društvo neće izdati godišnju ribolovnu dozvolu bez njega.

Isto tako ni ribočuvar vam neće smjeti izdati dnevnu ili višednevnu dozvolu za ribolov!

RIBOLOVNI BUKVAR

I meni su ga poturili prije nekoliko godina kako bih osvježila znanje. Toplo ga preporučujem i vama.

Doduše, imate ribolovne časopise, web-portale, blogove ribarske i sl. pa možete i tamo pokupiti koju “pametnu” ali se i strašno nasukati gledajući i uzalud maštajući o kapitalnim ulovima. Čak i za kapitalce osim ribarske sreće, treba dosta znanja!

Samir i Jerko su ga pošteno odradili. Svaka im  čast! Odličan (podebeo) priručnik za polaganje ispita ali i dobra osnova onima koji namjeravaju krenuti u sudijske vode kao, uostalom, što sam i ja uradila!

*BISTRO*

 

Jeste li pomjerili kazaljke na satu?

Ja sam to uradila sinoć. Sat unazad. Za svaki slučaj da ne zaboravim.

Zimsko računanje vremena na snazi je do 28. marta 2010.

Meni svejedno. 

Po mraku na posao, po mraku sa posla. 😀