Skromna, kakvom se smatram, otišla sam na tiho mjesto nadomak Tuzle. Ne na izletišta sa razvikanom turističkom ponudom (hmm) kao što su npr. Mačkovac ili Zlaća kod Banovića koji sve više podjećaju na vašarište. Tamo idu oni koji žele biti “viđeni u društvu”.
Tamo idu oni koji ne mogu bez glasne muzike i gdje iz jednog automobila trešte narodnjaci a iz drugog, parkiranog pored njega, savremena hip-hop muzika!
Možete li zamisliti tu kakofoniju zvukova?!
Dosta mi je galame, nadvikivanja alkoholisanih ljudi, plača nervozne dječice kojoj je očito dosadno. Dječica ne razumiju čemu se to alkoholisani roditelji raduju. Dječica ne razumiju tu krkansku megalomaniju. Djeca ne razumiju čemu prežderavanje i bacanje smeća na sve strane.
Zato i rekoh skromna na samom početku ovoga posta.
“Viđena ” sam bila i ovdje u krugu istomišljenika.
Ribolovaca, ekologa, jednostavno ljubitelja prirode…
Uz ljude koji su rasli uz ovo jezero, poznaju ga u dušu. Ljude koji su dobar dio sebe dali da ova ljepota nadomak Tuzle, ostane netaknuta. Ljude koji su uložili i ogromna materijalna sredstva (bar za moje pojmove tj. novčanik) da bi makar sa jedne strane (one ribočuvarske), posjetioci imali što lakši pristup jezeru.
Muta, Almin ili Almir, Fajik (neki mi neki izvinu što im zaboravih imena) ljubazno su nas dočekali (tabkoa* i mene).
Domaćini su nam ponudili dobru izletničku i ribolovnu poziciju kraj same njihove vikendice.
Hvala im.
Nije bilo glasne muzike, lupanja po vodi. Samo poneki odvažni kupač jer ipak je rano. Voda je ovdje hladna i u najvruće ljetne dane a kamoli u maju mjesecu.
Od onih koji su se na Facebook-peticiji potpisali da će ovdje doći sami ili sa najužim krugom prijatelja te sa svojim porodicama, nikog ne vidjeh. Sinoć sam brzo preletjela Facebook raju i našla da su neki iako su obećali ipak otišli na druga razvikana izletišta. Neka im. Možda je poneko od mlađih bio na suprotnoj strani obale pa ih nisam primjetila!
Suprotna obala bila je u svakom pogledu “glasnija”, počevši od turiranja automobilskih i motociklističkih motora i nadjačavanja savremenih muzičkih audio sistema!
U jednom su bili složni! Navečer, kad smo napuštali ovo mjesto, u sumrak, napravljen je klasičan vatromet sa mnoštvom petardi, tako da se nadaleko mogao vidjeti i čuti, naravno.
Šteta što to nisam mogla da zabilježim kamerom!
Omladina se zna provoditi. Lijepo je bilo čuti (doduše iz “bezbjedne” daljine po moje uši i živce 😀 ) njihovu ciku, vrisku, nadpjevavanje, kupanje i tome sl.
Nije čak ni čuveni ROKO bio ovdje za 1. Maj!
Ne zamjerim mu. Čovjek je ionako previše uradio za očuvanje ovog jezera!
Ovog puta, preča mu je bila čuvena motorijada u Orašju. Čovjek je okorjeli bajker. Šta ćeš!
Ipak se potrudio, nakon povratka, da obiđe raju. Došao je do mene i tabka* te smo napravili jedan zajednički fotos.
ROKO se rado slikao s nama. Hvala mu…
I, tako, prođe 1. maj!
Za 2. maj planiram na rijeku Krivaju. Nadam se da će biti dosta slika za jednu finu reportažu!
Ribolovna priča 