Nije baš svaka ruta ucrtana ali mnogima bi mogla pomoći. Svi glavni putni pravci kroz BiH su regularno obilježeni i ne bi se trebalo pogriješiti kod putovanja na (mnogima) nepoznate lokacije tj. udaljene destinacije!
Za mene, mačiji kašalj…
Ribolovci svakako uvijek nađu neku prečicu, makadam, seoski put, put preko njiva i vododerina!
Toga nema ovdje na karti.
Do Vas je sad…
Još ako ćete na more kao ja … juhuuuu … vidimo se dole!
Uvećajte kartu u svom pregledniku slika! SRETAN VAM PUT!
Na karti se vide čak i neke stalne trajektne linije ka hrvatskim ostrvima!
Ako vam je potreban BiH daljinar poslužite se BIHAMK-ovim javnim linkom:
Objavio Rusko na bistrobih.ba dana 23. juna 2010. god.
Objavljujem post s malim jezičkim preinakama (pravopis) jer je Rusko žurio sa objavljivanjem! 😀
Poštovani,
Želimo da Vas obavijestimo da je sa radom počelo Ekološko – sportsko Udruženje građana “Eko – Sport” Šićki Brod sa lokacijom na Jezeru Kop te smo tako kao takvi, prvo i jedino ekološko društvo na području mjesnih zajednica koje se nalaze u industrijskoj zoni grada Tuzle.
Osnovni principi Udruženja su:
1. Djelovanje i rad u pravcu sportske i ekološke revitalizacije Bosne i Hercegovine i izgradnje kapaciteta domaćih institucija, udruženja i privrednih subjekata u procesu europskih integracija i očuvanja prirode u skladu s međunarodnim ekološkim standardima.
2. Zalaganje za podizanje i razvijanje ekološke svijesti i zaštite životne okoline.
3. Razvijanje sportova koji su direktno vezani za prirodu, boravak u njoj i njeno očuvanje.
4. Djelovanje u mnogo sekcija koje su direktno vezane za prirodu, njen razvitak, očuvanje i zaštitu.
5. Borba protiv svih vidova diskriminacije u kontekstu ostvarivanja sportskih i ekoloških prava.
6. Edukacija građana, prvenstveno djece.
7. Tolerancija, demokracija i društveni razvoj.
U okviru Udruženja na Jezeru Kop raditi će i eko-čuvarska služba koja će se pobrinuti da jezero uvijek bude čisto i uredno te da izgrednici koji budu uhvaćeni u bacanju smeća i uništavanju prirode budu javno opomenuti i prijavljeni nadležnim organima.
Eko-čuvari će biti opremljeni opremom za daljinsko fotografisanje te će fotografije blagovremeno predavati nadležnim institucijama.
Svim dobrim ljudima i ljubiteljima prirode biti ćemo drag domaćin u obilascima našeg naselja, jezera i ostalih mjesta u našoj okolini.
U skladu s nakanom a i prošlogodišnjom odlukom da s tabkom* odem na neke druge destinacije jer više nisam u takmičarskom ribolovu, obišli smo i rijeku Krivaju. Tu ljepoticu ispod planine Klek.
Bilo je i ulova. Uostalom pogledajte i sami…
Krivaja ko Krivaja, ostala je ista. Čista ko suza! Samo su se ljudi koji žive uz nju strahovito promjenili. Bilo da su stalni stanovnici uz rijeku (divlje deponije), bilo da su kamperi i povremeni (kao ove godine), prvomajski izletnici te ribolovci (gomila smeća tako karakteristična za one koji sigurno iduće godine neće pohoditi ovu ljepoticu jer će reći da je tu sve neuređeno i prljavo a čemu su i sami pridonijeli)!
Spram prošle godine, situacija je sve gora. Moguće je da sam prošle godine posjetila dobru lokaciju sa ekološki osviještenijim ljudima. Ovaj put nije bilo tako. Idući od Tuzle, tačnije na relaciji Ribnica pa sve do Zavidovića, trebalo nam je (tabku* i meni) skoro puna dva sata dok se nismo, idući i vraćajući se polako nazad, skrasili kod starog mlina (drži ga djed Uzeir) u mjestu Brezik, gdje nam se s pravom učinilo najpogodnije za jednodnevni izlet i za ribolov!
Moguće je da je ova lokacija čišća i zbog gore napomenutog gosp. Uzeira.
Kako sam kaže, ovdje mu redovno na predah dolaze autobusne ture koje idu od mora ka kopnenim destinacijama pa kako sam ga skontala i njemu dođe u interesu da očisti tuđe smeće. Po djedovoj priči, uz ono malo penzije, da se lijepo zaraditi meljući lokalnom stanovništvu ječam, kukuruz, pšenicu. Domaće pšenično brašno turisti rado uzimaju jer ga je teško danas naći friško samljeveno, ispod kamenog žrvnja!
Dah starine. Dah skoro netaknutog sklada prirode i stanovnika uz Krivaju!
Na prste jedne ruke, danas se jedva može nabrojati koliko je još ovakvih mlinova ostalo u Bosni i Hercegovini. Nema struje i posebne table sa oznakom za mlin! Baš ono idilično kao u stara dobra vremena.
Čak smo i nas dvoje ovdje došli uz preporuku ljubaznih zavidovićana (propitkujući se gdje “ide” škobalj tog dana) inače ne bi ni obratili pažnju na dobro očuvanu mlinsku kućicu, napravljenu na idealnoj lokaciji. Bogom dano mjesto gdje nije trebalo puno intervencije da bi se na vodenicu usmjerila snaga vodenog toka!
Ne mogu se sad sjetiti koje je ovo godine bilo ali znam da sam drugog januara zbog izrazito toplog vremena, izašla na vodu. Nisam išla predaleko i nisam birala posebnu lokaciju! Samo znam da te zime Modrac nije bio okovan ledom. Modračka brana mi se učinila idealnom iako me je taj dan lokalni krivo-ribolovac Mrdža, kako ga već zovu, pošteno “osramotio” jer je došao samo sa par namotaja najlona, namontiranim plovcima i bez ikakvih kedera! Ja mu, jadna, poklonila nekoliko!
Hmm…
Bez ikakvih štapova i mašinica i klepio dvije štuke preko dva kilograma!
Ja, jadna, sa onolikom mašinerijom jedva se “upisah” sa 1,5 kg! Ipak sam zadovoljna otišla kući taj dan!
Evo slike…
Ko bi rekao da je ovo drugi januar, ennnte godine, aaa?
Ribolovna priča 