Arhive oznaka: za

Krivaja – neistražena ljepotica (2. maja 2010. god.)


U skladu s nakanom a i prošlogodišnjom odlukom da s tabkom* odem na neke druge destinacije jer više nisam u takmičarskom ribolovu, obišli smo i rijeku Krivaju. Tu ljepoticu ispod planine Klek.

Bilo je i ulova. Uostalom pogledajte i sami…

Krivaja ko Krivaja, ostala je ista. Čista ko suza! Samo su se ljudi koji žive uz nju strahovito promjenili. Bilo da su stalni stanovnici uz rijeku (divlje deponije), bilo da su kamperi i povremeni (kao ove godine), prvomajski izletnici te ribolovci (gomila smeća tako karakteristična za one koji sigurno iduće godine neće pohoditi ovu ljepoticu jer će reći da je tu sve neuređeno i prljavo a čemu su i sami pridonijeli)!

Spram prošle godine, situacija je sve gora. Moguće je da sam prošle godine posjetila dobru lokaciju sa ekološki osviještenijim ljudima. Ovaj put nije bilo tako. Idući od Tuzle, tačnije na relaciji Ribnica pa sve do Zavidovića, trebalo nam je (tabku* i meni) skoro puna dva sata dok se nismo, idući i vraćajući se polako nazad, skrasili kod starog mlina (drži ga djed Uzeir) u mjestu Brezik,  gdje nam se s pravom učinilo najpogodnije za jednodnevni izlet i za ribolov!

Moguće je da je ova lokacija čišća i zbog gore napomenutog  gosp. Uzeira.

Kako sam kaže, ovdje mu redovno  na predah dolaze autobusne ture koje idu od mora ka kopnenim destinacijama pa kako sam ga skontala i njemu dođe u interesu da očisti tuđe smeće.  Po djedovoj priči, uz ono malo penzije, da se lijepo zaraditi meljući lokalnom stanovništvu ječam, kukuruz, pšenicu. Domaće pšenično brašno turisti rado uzimaju jer ga  je teško danas naći friško samljeveno,  ispod kamenog žrvnja!

Dah starine. Dah skoro netaknutog sklada prirode i stanovnika uz Krivaju!

Na prste jedne ruke,  danas se jedva može nabrojati koliko je još ovakvih mlinova ostalo u Bosni i Hercegovini. Nema struje i posebne table sa oznakom za mlin! Baš ono idilično kao u stara dobra vremena.

 Čak smo i  nas dvoje ovdje došli uz preporuku ljubaznih zavidovićana (propitkujući se gdje “ide” škobalj tog dana) inače ne bi ni obratili pažnju na dobro očuvanu mlinsku kućicu, napravljenu na idealnoj lokaciji. Bogom dano mjesto gdje nije trebalo puno intervencije  da bi se na vodenicu usmjerila snaga vodenog toka!